Ovo snimanje realiziralo se na samom pragu proljeća, godišnjeg doba koje neminovno budi sve. Sve izvana i sve iznutra, u nama i u samoj zemlji. Događa se nešto dobro i lijepo, čudesna preobrazba, nešto što dodatno potiče na stvaranje, nešto što vodi, vuče ka izvoru. I to jest potreba, naći svoje mjesto u tim izmjenama, biti dio njih, uživati u svakom trenutku, u svakom udahu i izdahu, sudjelovati u svim tim procesima transformacije i promjena koje mnogi od nas tako željno iščekuju. Na neke procese, na sreću, možemo i sami utjecati svojim djelovanjem, što je čak svojevrsni privilegij. Čak i taj minimalni doticaj sa zemljom iznova i iznova pobuđuje ono najbolje, najljepše emocije, želju za pokretanjem, obnavljanjem, kreiranjem i razvijanjem. Da, sreća je moći sudjelovati u tom oživljavanju i kretanju, u mijenama bez kojih nema života. A za ovaj editorijal i mi smo bili barem nakratko dio toga. Bili smo na zemlji, upili smo sve što smo trebali tog dana i dobili smo puno.
Vrt je u pripremama, mnogo toga je već niknulo, i onog posađenog i onog divljeg, a ja sam ovaj put obradovala samu sebe košarom punom rotkvica koje su jedan od vjesnika proljeća. Ove su bile slatke, nije se osjetilo ništa od one njihove uobičajene prirodne gorčine. Volim ih i pečene i ukiseljene, no sirove su mi najdraže jer ta njihova hrskavost nema premca.
Pojela sam jedan pušlek prije snimanja, a onda se čekalo što će nam novo od okusa donijeti pečene sa začinima. Bile su glavne na našem stolu i iako se to od njih ne očekuje, dale su puno, puno novih okusa i nove teksture koje zavređuju da se nešto tako ponovi. I hoće. Jer tek počinje njihovo vrijeme, raširit će se po vrtu, preplavit će tržnice i završiti u mnogim salatama, u pećnici same ili s raznim drugim povrćem, pogotovo mladim krumpirima uz neko pečenje, u namazima i hladnim umacima, čak i u ponekom varivu, u woku, marinirane i ukiseljene u teglicama za druženja uz meze. Lišće tek otkrivam, no jestivo je i može se blanširati te biti dio povrtnih priloga ili glavnih jela, variva i krem juha, a ono nježnije i u miksu svježih salata. Zasad ih još hrskam i trenutačno jedem s humusom na prepečenom starom kruhu. Dodala sam malo čilija i pokapala sve maslinovim uljem. Idealno bi bilo da imam i malo mladog luka i divljeg radiča i onda još par kapi bučina ulja. Bila bi to prava senzacija.
KAKO IH SADITI, A KAKO IH PRIPREMATI?
- iako su najpopularnije sirove, rotkvice se mogu i kuhati, peći i kiseliti
- lišće rotkvica također je jestivo, i to sirovo ili kuhano u nekom varivu, krem juhi ili blanširano i dodano krumpiru, batatu, pitama, quichevima, riži, tjestenini ili u kombinaciji s ostalim zelenjem na lešo
- 100 g rotkvice sadrži samo 16 kalorija, tako da ih možete jesti bez grižnje savjesti
- smatraju se malom vitaminskom bombom jer sadrže vitamine C, A, K, B6 i brojne minerale poput željeza, kalcija i magnezija
- razgrađuju masnoće i reguliraju šećer te su dobre za probavu jer su bogate vlaknima, a zbog vlakana i obilja vode koje sadrže idealne su za grickanje pri mršavljenju
- imaju snažna detoksikacijska, antibakterijska i antigljivična svojstva
- ožujak i travanj su idealni mjeseci za uzgoj, no mogu se saditi i na jesen, u rujnu, a najbolje na usitnjenoj zemlji, i to na dubinu od 1 cm
- od sijanja do zrelih plodova treba proći samo mjesec dana pa spadaju u jedne od rijetkih kultura koje u tako kratkom vremenu daju plod
- vrlo su izdržljive i podnose i tople i vlažne krajeve te su iznimno otporne na hladnoću i minuse
