Topijar tehnika

Modelirajte svoje grmove da vam zavide: Majstori tehnike kažu na ovaj način

 Berislava Picek/CROPIX
Majstori topijar tehnike kažu da postoji samo jedan pravi način stvaranja šišanih oblika - prostoručnim modeliranjem grmova

Kad se spomene krajobrazno uređenje, mnogima je prva asocijacija do detalja pomno oblikovana živica. No kad ona poprimi raznovrsne i maštovite oblike, govorimo o sasvim posebnoj hortikulturalnoj tehnici. Oblikovanje zimzelenih biljaka, topijar, u vrtnoj se umjetnosti zadržalo još od rimskih vremena.

Kreiranje vrtnog prostora bilo da se radi o oplemenjivanju okoliša ili vrtnim gredicama autorska je vizija svakog vrtlara i vrtlarice. Osim pažljivog planiranja i oblikovanja, ključno je da se u procesu izraze vlastita kreativnost i osobnost korištenjem različitih prirodnih elemenata, a prilika za maštovitu igru u vrtu na svakom je koraku. Možemo se poslužiti vještim kombiniranjem boja i odabira biljnog materijala koje se tijekom godišnjih doba stalno mijenja ili postavljanjem statičnih elementa poput staza, terasa, fontana ili ribnjaka. Jedan od karakterističnih elemenata krajobraznog uređenja sigurno je topijar, živa skulptura koja se najčešće uzgaja u formalnom tipu vrta.

image
Berislava Picek/CROPIX

TOPIJARIJ - NEIZOSTAVAN ELEMENT KLASIČNIH VRTOVA

Riječ je o posebnoj hortikulturnoj tehnici oblikovanja zimzelenih biljaka u skulpture pravilna i nepravilna oblika, kao što su geometrijski oblici ili različite životinjske figure.

Topijar u vrtnoj umjetnosti postoji još od rimskih vremena. Bio je dio tadašnje krajobrazne arhitekture formalnih vrtova, što karakteriziraju guste obrezane živice, uredno pokošeni i obrubljeni travnjaci te gredice uokvirene niskom šišanom živicom.

Umjetnost oblikovanja živih skulptura svoju najveću primjenu doživljava u renesansi kad se ovoj grani umjetnosti vraća antički sjaj. Dotadašnja utilitarna funkcija vrta polagano izlazi iz mode i zamjenjuje se novim elementima krajobrazne kompozicije renesansnih vrtova - dekorativnim zelenilom, brojnim terasama, paviljonima, pergolama i fontanama. Vrtovi su podijeljeni na manje formalne dijelove, koristeći strukturalne zimzelene živice koje su vizualno kreirale pregrade. Uloga niskih živica bila je stvaranje dekorativnih gredica zasađenih tako da kreiraju neki geometrijski oblik, a nastaju i razni životinjski oblici, najčešće sačinjeni od šimšira i tise.

image
Berislava Picek/CROPIX

Labirinti od šišane živice prvi se put pojavljuju u talijanskim renesansnim vrtovima, primjerice kod vile Madame u Rimu, a strogi geometrijski oblici i živica neobična izgleda predivno su predstavljeni u vrtovima vile Lante iz 16. stoljeća u malom srednjovjekovnom gradiću Bagnaiji nedaleko od Rima. Vrtovi postaju sve grandiozniji, a najpoznatiji je francuski tip u Versaillesu čija je uloga bila dočaravanje bogatstva i moći Kralja Sunca - Luja XIV. Golemo bogatstvo rezultiralo je veličanstvenom krajobraznom arhitekturom, a francuski vrtlari postaju vrhunski majstori tehnike stvaranja topijarnih formi.

image
Berislava Picek/CROPIX

Oblikovanje grmova šišanjem također je prisutno u vrtovima Velike Britanije, gdje ova umjetnost ima posebno dugu tradiciju. U dvorskim vrtovima kralja Henrika VII., koji je volio lov, uzgajale su se brojne žive skulpture hrtova, jelena, medvjeda i mnogih drugih životinja. Topijari su se najviše koristili kod uređenja velikih vrtova starih ladanjskih kuća, a njihova se primjena kasnije znatno proširila. Danas su se zadržale uglavnom jednostavnije geometrijske forme poput kugli, kocaka ili stožaca. Za izradu topiarija u obliku raznih životinja prije će se odvažiti vrtlari s umjetničkom crtom.

image
Berislava Picek/CROPIX

ALAT ZA IZRADU TOPIJARA

Za precizno oblikovanje biljaka najbolje je koristiti posebne modele škara za živicu koje su prilagođene za topijar. Za razliku od običnih škara za živicu, one za topijar su kraće i lakše za manevriranje. Najvažnije je dobro naoštriti oštricu jer u suprotnom neće pretjerano koristiti vrtlaru.

image
Berislava Picek/CROPIX

Osim običnih kuhinjskih škara, u radu s biljkama može se koristiti i elektromotorni šišač, koji sigurno olakšava i skraćuje potrebno vrijeme za održavanje topijara. Ipak, treba pripaziti koje se biljke orezuju jer primjerice lovorvišnja ima velike listove koje elektromotorni šišač trga, čime se na kraju narušava vizualni efekt topijara.

image

VARAŽDINSKI MAJSTOR TOPIJAR TEHNIKE

Vladimir Flegar već se godinama bavi oblikovanjem živice, a od alata su mu potrebne "samo" kreativnost, umjetnička žica i, kako kaže, dobro naoštrene škare

Berislava Picek/CROPIX

KRAJOBRAZNO UREĐENJE ŠIŠANIM OBLICIMA

Postoje dvije vrste topijara:

1. Šišane figure pravilna oblika - najčešće predstavljaju geometrijske forme (stožac, stup), a vrijedan su element krajobraznog uređenja u formalnim vrtovima.

2. Šišane figure nepravilna oblika - maštovite su skulpture te ponajviše odraz umjetničkog i osobnog stila osobe koja ih izrađuje. Paleta oblika proteže se od životinjskih figura (vjeverica, puž, pas) do kompliciranih izvedbi lokomotiva i šahovskih figura u punoj veličini.

image
Berislava Picek/CROPIX

U klasičnim vrtovima topijari pravilna oblika koriste se u različitim kombinacijama za dobivanje određenog vizualnog efekta. Uredno šišana živica pridonijet će simetriji vrtnih gredica, a pravilni geometrijski oblici, postavljeni na žarišne točke u vrtu, atraktivno će dominirati prostorom.

Šišani oblici slobodne forme lako se mogu smjestiti u bilo kojem tipu vrta iako primjerice likovi životinja najbolje pristaju vrtovima u kojima već postoje neki elementi, kao što su šišane živice.

Topijar će dojmljivo izgledati ako se uzgaja i u posudama postavljenim ispred ulaza u kuću ili duž duge staze, baš kao i na balkonima i terasama gdje će šišani oblici različitih figura životinja lijepo doći do izražaja.

image
Berislava Picek/CROPIX

METODA STVARANJA TOPIJARA

Majstori topijar tehnike reći će da je samo jedan pravi način stvaranja šišanih oblika - prostoručnim modeliranjem grmova bez korištenja okvira ili predložaka. Vrtlareva kreativnost, umjetnička žica i škare za živicu za Vladimira Flegara iz Varaždina, majstora topijar tehnike, jedini su alati kojima se služi prilikom kreiranja svojih predivnih skulptura. "U radu se koristim jedino dobro naoštrenim škarama; ne postoji predložak, nego ideja, vizija oblika u biljci. Svaka pojedina skulptura u vrtu izišla je iz moje glave bilo da je riječ o skuteru, medvjedu ili bakici s mačićima", otkriva Flegar. Do sada je kreirao oko 400 autentičnih primjeraka topijara geometrijskih oblika, figura životinja, predmeta i ljudi.

Dva su načina izrade šišanih oblika:

1. Od postojećih primjeraka, poput starih grmova tuje ili šimšira (buxusa).

2. Formiranje grma od male sadnice - metoda koja se najčešće koristi u topijar tehnici.

image
Berislava Picek/CROPIX

BILJKE ZA IZRADU TOPIJARA

Za izradu topijara najčešće se koriste zimzelene spororastuće biljke kako bi oblik bio reprezentativan tijekom cijele godine. U tom je kontekstu najpopularniji šimšir (Buxus) prvenstveno zbog sitnih listića koji omogućuju ravnomjernu gustoću površine. Riječ je o vrstama koje dobro podnose rez, a ujedno se nakon rezidbe brzo oporave. Za oblikovanje su jednako prikladne biljke poput čempresa, lovorvišnje, kotoneastera i obične borovice.

Također, za krupne topijare poput graba ili bukve koje dugo u zimi zadržavaju lišće, mogu se koristiti listopadne vrste biljaka, a atraktivni su i zbog promjene boje listova ujesen.

image
Berislava Picek/CROPIX

Tri biljke za izradu savršenog topijara

image
Berislava Picek/CROPIX

1. ŠIMŠIR (Buxus sempervirens)

Podjednako ga vole profesionalci i amateri jer je jedna od najpogodnijih biljaka za dobivanje raznih oblika bilo geometrijskih bilo životinjskih formi. Riječ je o gustom zimzelenom grmu sporog rasta i sjajnih kožastih listova. U hortikulturi se najčešće koriste dvije vrste šimšira, Buxus sempervirens i Buxus microphylla, a mogu se naći u većini domaćih rasadnika.

Za obrube i kao niska živica koristi se japanski ili sitnolisni šimšir (Buxus microphylla) koji maksimalno naraste do jednog metra visine. Listovi su mali, zeleni, a ujesen poprimaju bakrenu boju.

Za izradu topijara koristi se druga vrsta šimšira (Buxus sempervirens), gusti dugovječni grm koji može narasti i do pet metara u visinu. Za njega se kaže da "raste i umire tisuću godina". Odlikuju ga sjajni kožasti listovi koji na granama ostaju između 8 i 12 godina.

To je jednostavna biljka koja se dobro snalazi u različitim klimatskim podnebljima i vrlo se dobro nosi s niskim temperaturama. Podnosi sva tla, ali najbolje će uspijevati na dobro dreniranom tlu. Ipak treba pripaziti da se redovito zalijeva, pogotovo kad je mlada sadnica. Dobro je prilagođen za rast na sunčanim, ali i sjenovitim pozicijama. Rupa u koju će se saditi biljka trebala bi biti dva puta veća od korjenove bale, ali ne i preduboka, odnosno sadimo je do one dubine do koje su bile posađene u posudi.

Tijekom godine šimšir se dva puta prihranjuje; jednom u proljeće, a drugi put sredinom ljeta, početkom srpnja.

image
Berislava Picek/CROPIX

2. TISA (Taxus baccata)

Interesantna biljka koja je jednako zahvalna za topijar. Vrlo se često može vidjeti u parkovima, botaničkim vrtovima i kao dio okućnice. Cijeni se zbog svoje estetike, lijepog stasitog habitusa i tamnozelene do zlatnožute boje iglica. U hortikulturi je razvijen velik broj varijeteta; za sadnju žive ograde koristi se sorta Taxus baccata "Raket", a za nisku živicu širokorastuća sorta "Repandes". Tisa je zimzelen grm ili nisko stablo, sporog je rasta te može doživjeti i više od tisuću godina. Karakterizira je široko zaobljena krošnja piramidalnog oblika, a kora drveta mijenja boju iz crvenosmeđe u sivosmeđu te se kasnije ljušti u manjim ljuskama. Nije zahtjevna za uzgoj i uglavnom uspijeva na svakom tipu tla, pod uvjetom da je dobro drenirano. Iako može podnijeti temperature i do -25 °C, u proljeće je moguće oštećenje mladih grana zbog mraza.

Smatra se ljekovitom biljkom, ali treba znati da su svi njezini dijelovi otrovni zbog sadržaja alkaloida taksina i glikozida taksikatina koji su kardiotoksični.

image
Berislava Picek/CROPIX

3. TUJA (Thuja)

Prikladna za šišanje i oblikovanje sitnih detalja, tuja je još jedan zimzeleni grm koji se često koristi za izradu topijarija. Postoji pet vrsta s područja istočne Azije i Sjeverne Amerike, a kod nas se najčešće uzgajaju kultivari američke ili zapadne tuje (Thuja occidentalis) i azijske ili istočne tuje (Thuja orientalis), čija boja listića varira ovisno o vrsti.

Idealna je sorta za orezivanje i kreiranje raznih umjetničkih formi kultivar Thuja occidentalis "Smaragd" koja predstavlja čak 80 % svih posađenih tuja kod nas. Zbog svojeg piramidalnog habitusa, često se u narodu naziva čempresom iako je riječ o sasvim drugoj vrsti.

Jednostavna je za uzgoj, uspijeva na svim vrstama tla premda najbolje raste na neutralnom ili bazičnom tlu. Dobro podnosi niske temperature, ali korijen joj je osjetljiv na vlagu i sušu. Najbolje ju je saditi najesen te je potom treba desetak dana redovito zalijevati.

Kod šišanja biljke za topijar treba imati na umu da je vrlo važno redovito orezivanje biljaka, jer za razliku od tise, tuja slabo tjera mladice iz starog drveta, pa ju je teško podmladiti. Stoga se na biljkama orezuje samo mladi prirast i nikada se ne reže u staro drvo, inače će na tome mjestu ostati trajno ogoljena.

image
Berislava Picek/CROPIX

ŠIMŠIROV MOLJAC - UNIŠTAVAČ TOPIJARA

Već nekoliko godina vrtlari muku muče sa šimširovim moljcem, nametnikom iz Azije koji je u Europu došao sa zaraženim sadnicama iz Kine. Kod nas je štetnik prvi put registriran 2012. godine u Istri i do danas je učinio popriličnu štetu u javnim parkovima, botaničkim vrtovima i privatnim rezidencijama.

Ovisno o vremenskim prilikama, gusjenice počinju jesti listove biljke već u ožujku i ako se ne zaustavi, uništava cijelu biljku. Na grmu ih može biti i do nekoliko stotina; grabežljivo će pojesti lišće, zelene izbojke i koru, što može dovesti do propasti mladih biljaka.

Budući da se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti grma, često njihov napad ostane neprimijećen sve dok ne bude prekasno. Kod jakog napada cijela je biljka prekrivena svilenim nitima nalik na paučinu. Uzgajivači savjetuju da se već od ožujka biljke počnu kontrolirati razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjosti jer su tu vidljive prve štete i mlade gusjenice.

image
Berislava Picek/CROPIX

SUZBIJANJE NAMETNIKA

Kako se radi o invazivnoj vrsti, šimširov moljac zasad nema prirodnih neprijatelja kojima bi se mogao suzbiti njegov napad. Ekološki je najprihvatljiviji način suzbijanja mehaničkim putem, ručnim uklanjanjem zaperka u kojima gusjenica prezimljava tijekom zime, kao i orezivanjem napadnutih dijelova biljke. Tijekom proljeća i ljeta gusjenice i kukuljice mogu se ručno sakupljati, a kao učinkovita metoda, pokazalo se "pranje" grmova visokotlačnim čistačima.

image

Prije orezivanja

Berislava Picek/CROPIX

IZRADA JEDNOSTAVNIH GEOMETRIJSKIH OBLIKA

Imate li grm odraslog šimšira, ovi su koraci za vas!

Izrada topijara dugogodišnji je proces jer stvaranje forme ovisi o rastu biljke. Proći će i desetak godina dok grm ne poprimi željeni oblik, zbog čega tehnika zahtijeva puno strpljenja, ali i brige za biljku kako bi ostala zdrava i snažna.

U narednim koracima varaždinski majstor topijara pokazat će nam kako kreirati topijar jednostavnih geometrijskih oblika od odraslog grma šimšira.

image
Berislava Picek/CROPIX

1. Odabir pravog alata. Za orezivanje, odnosno šišanje šimšira potrebno je koristiti dobro naoštrene škare za živicu. Orezivanjem elektromotornim šišačem potrgat će se listovi, što će narušiti izgled skulpture.

image
Berislava Picek/CROPIX

2. Prilikom orezivanja zamišljenih oblika, odnosno okrugle baze, vrhove mladih izboja šimšira škarama režemo okomito na podlogu.

image
Berislava Picek/CROPIX

3. Tijekom rezanja oštricu škara treba od biljnih sokova redovito čistiti vodom, a ako je grm zaražen, u vodu se mogu staviti zaštitna sredstva.

image
Berislava Picek/CROPIX

4. Zaobljeni se dijelovi lakše oblikuju od iskrivljenih, geometrijskih oblika, zato je važno naglasiti prijelaz između kugli kako bi se još više istaknuo oblik.

image
Berislava Picek/CROPIX

5. Da bismo dobili što uredniju formu, prilikom kreiranja spirale možemo se poslužiti običnim škarama iz kućanstva. Često se majstori topijara za fino oblikovanje služe alatom koji zapravo nije predviđen za vrtlarstvo.

image
Berislava Picek/CROPIX

6. Kako bismo dobili što bujniju teksturu grma ili popunili dijelove na kojima se nalaze rupe, potrebno je odrezati vrhove sa svake grane. Tako se potiče grananje i prekrivanje svih praznina.

image
Berislava Picek/CROPIX

7. Za dobivanje ujednačene, simetrične forme, važno je polako i oprezno orezivati biljku jer ako pogriješimo, morat ćemo čekati cijelu sezonu da se pojavi novi rast koji će popuniti rupu.

image
Berislava Picek/CROPIX

8. Jednom kada je uspostavljena forma, topijar treba održavati tijekom sezone svakih 20 do 25 dana, odnosno orezuje se čim novi rast postane nejednolik.

RAZMNOŽAVANJE REZNICAMA

Učimo vas tehnici vegetativnog razmnožavanja šimšira kojom ćete pomoći i svojem kućnom budžetu

Zahvaljujući vegetativnom razmnožavanje šimšira vrtlari od samog početka mogu imati pod kontrolom stvaranje topijara. Budući da se topijar izrađuje godinama, bitno je da su biljne sadnice zdrave i čvrste kako bi biljka bila dovoljno snažna da se zaštiti od vremenskih neprilika te da se obrani od nametnika i bolesti.

Također, dvogodišnje i trogodišnje sadnice u vrtnom su centru prilično skupe, ovisno o vrsti, pa je razmnožavanje reznicama idealan način za očuvanje kućnog budžeta.

Tehniku vegetativnog razmnožavanja šimšira pokazao nam je majstor topijara Vladimir Flegar u sljedećih nekoliko koraka:

image
Berislava Picek/CROPIX

1. Optimalno se reznice uzimaju sredinom ljeta, u srpnju i kolovozu, sa zdravih i dobro razvijenih biljaka. Najkvalitetnije su vršne reznice duge 10 do 15 cm.

image
Berislava Picek/CROPIX

2. Čak i kada je riječ o jednoj grančici, odnosno reznici, možemo početi s izradom topijara. Primjerice, ova reznica ima dvije bočne grane koje se mogu iskoristi za izradu topijara u obliku ptice, npr. pijetla.

image
Berislava Picek/CROPIX

3. S donje polovice reznice uklone se svi listovi te se dio koji ide u zemlju može tretirati sredstvom za ukorjenjivanje. Šimšir je otporna biljka pa će se vrlo brzo primiti kada je utaknemo u zemlju.

image
Berislava Picek/CROPIX

4. Zemlja za uzgajanje reznica mora biti kvalitetna i dobro drenirana. Ako nemamo kupljeni supstrat, zadovoljavajuća će biti mješavina od jednakih dijelova zemlje od krtičnjaka, humusa i pijeska.

image
Berislava Picek/CROPIX

5. Budući da biljka još nema razvijeno korijenje preko kojeg će uzimati vodu, reznicu treba rasteretiti od suvišnog lišća, ali ostaviti dovoljno da se može hraniti fotosintezom. Posudu s reznicom smjestimo na sjenovito mjesto.

image
Berislava Picek/CROPIX

6. Nakon tri do četiri mjeseca reznice će pustiti korijenje. Sada biljke presađujemo u lončiće gdje ćemo ih njegovati do sadnje na stalno mjesto ili u veće posude.

Zemlja za uzgajanje reznica mora biti kvalitetna i dobro drenirana. Dobro će poslužiti mješavina krtičnjaka, humusa i pijeska

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 19:13