Dok ekstremne vrućine ne jenjavaju, a suša prijeti sve većem dijelu Europe, pa i pojedinim krajevima Hrvatske, savršeno zeleni travnjak usred ljeta u mnogim dvorištima ostaje nedosanjani san. U Istri su već upozorili na mogućnost redukcija vode ako se potrošnja ne smanji, a jedan od problema je upravo velika potrošnja za zalijevanje travnjaka, vrtova i drugih zelenih površina.
U takvim uvjetima vrijedi se zapitati treba li pitku vodu doista trošiti samo kako bi travnjak pod svaku cijenu ostao zelen. Međutim, dobra je vijest da smeđe i požutjele travnate površine, kakve često viđamo ovih tjedana, nisu nužno razlog za paniku.
Što se zapravo događa s travom tijekom toplinskog vala, kako joj pomoći bez nepotrebnog rasipanja vode, kada je zalijevanje ipak potrebno i kako je pravilno kositi? I, možda najvažnije, može li se već pri odabiru travnjaka napraviti izbor koji će buduća vruća i suha ljeta učiniti puno manje stresnima?
Smeđa trava ne znači nužno mrtva trava
Izgled požutjelih i posmeđelih travnjaka može biti puno dramatičniji od stvarnog stanja biljke. Tijekom dugotrajne suše i visokih temperatura neke vrste trava jednostavno ulaze u stanje mirovanja, odnosno dormanciju. Nadzemni dio tada prestaje aktivno rasti, gubi zelenu boju i može izgledati potpuno suho, dok biljka istodobno smanjuje potrošnju vode kako bi preživjela nepovoljne uvjete.
Ovo su biljke koje preživljavaju sušu i daju urod sve do jeseni
"Smeđa trava možda nije mrtva, samo miruje", mogli bismo sažeti poruku Kelly Kopp, stručnjakinje za travnjake sa Sveučilišta Utah, koja u emisiji The Green Thumb na Utah Public Radiju objasnila da smeđa ili slamnato obojena trava tijekom suše često nije mrtva, već je ušla u stanje dormancije. Riječ je o normalnoj reakciji na vrućinu i ograničenu dostupnost vode: trava usporava rast i štedi energiju dok se uvjeti ne poprave, prenosi
Royal Horticultural Society (RHS), britanska vodeća hortikulturna organizacija, također ističe da dobro ukorijenjen travnjak može preživjeti i dulja sušna razdoblja bez dodatnog zalijevanja. Kada nema dovoljno vode, trava prestaje rasti i posmeđi, ali korijen i kruna biljke mogu ostati živi. Kada se vlaga vrati u tlo, travnjak se postupno oporavlja: biljka može nastaviti rast i ponovno potjerati zelene listove.
To znači da smeđa boja sama po sebi nije dovoljan razlog za zaključak da je travnjak propao. Ako je cijela površina približno jednoliko promijenila boju upravo nakon duljeg razdoblja vrućine i suše, vrlo je moguće da se biljka samo pokušava zaštititi od nepovoljnih uvjeta. Smeđi travnjak, dakle, može biti travnjak koji se trenutačno bori za preživljavanje, a ne travnjak koji je izgubio bitku, stoga ne treba automatski posezati za crijevom za zalijevanje.
Što sada napraviti?
Uslijed toplinskog vala ne treba pokušavati održati travnjak zelenim pod svaku cijenu. Kod već postojećeg, dobro ukorijenjenog travnjaka zalijevanje tijekom suše često nije potrebno. RHS čak savjetuje da se odoli iskušenju zalijevanja, koliko god smeđi travnjak izgledao zabrinjavajuće, jer će se u pravilu oporaviti kada se vrati kiša.
To, naravno, ne znači da vodu nikada ne treba koristiti. Novoposijani ili tek postavljeni travnjaci druga su priča jer još nemaju razvijen korijenski sustav i ne mogu se ponašati na isti način. Za njih je zalijevanje tijekom prvog ljeta potrebno, a RHS preporučuje korištenje prikupljene kišnice ili sive vode kad god je to moguće.
Kod starog travnjaka, međutim, često je najbolja intervencija - ne intervenirati.
To, međutim, ne znači da travnjak treba potpuno zanemariti. Ako još uvijek raste, jedna od najvažnijih stvari koju možete napraviti jest podići visinu košnje. Više vlati stvara više sjene pri tlu i tako pomaže smanjiti gubitak vlage, dok preniska košnja biljku dodatno izlaže suncu i toplini.
Royal Horticultural Society savjetuje da se tijekom sušnog razdoblja travnjak ne kosi prenisko, a kada trava zbog suše potpuno prestane rasti, kosilicu je najbolje privremeno ostaviti sa strane. Nema koristi od šišanja trave koja je već ušla u stanje mirovanja, a nepotrebna košnja samo dodatno opterećuje biljku.
Sličan savjet daje i Turfgrass Growers Association, britanska organizacija koja okuplja proizvođače travnjaka. Oni tijekom suše preporučuju visinu košnje od otprilike 35 do 40 milimetara, uz napomenu da noževi kosilice moraju biti dobro naoštreni. Tupi noževi ne rade čist rez, nego oštećuju vlati, što biljci može dodatno otežati oporavak u razdoblju kada joj već nedostaje vode.
Isti izvor savjetuje da se tijekom vrućeg i suhog vremena ne koncentrira gaženje uvijek na istom dijelu travnjaka, primjerice pomicanjem dječjih igračaka ili vrtnog namještaja. Lagani sloj komposta može pomoći zadržavanju vlage u tlu, dok se s gnojidbom može pričekati jer trava tijekom sušnog razdoblja ionako ne raste aktivno.
Iva je zamijenila stan u Zagrebu životom na selu
Još jedan jednostavan potez može pomoći: ne morate uvijek skupljati pokošenu travu. Ako je otkos sitan, može ostati na površini i pomoći zadržavanju vlage u tlu. I američka stručnjakinja Kelly Kopp preporučuje ostavljanje pokošenih vlati na travnjaku kao jedan od načina da se poboljša otpornost na sušu.
Kada travnjaku ipak treba voda?
Ako je riječ o dobro ukorijenjenom travnjaku, cilj tijekom toplinskog vala nije svakodnevnim zalijevanjem održavati njegovu zelenu boju. No, ako je zalijevanje ipak potrebno, važno je napraviti ga tako da voda dopre dublje u tlo, umjesto da samo nakratko navlaži njegovu površinu.
Kako piše The English Garden, britanski časopis specijaliziran za vrtlarstvo, povremeno dubinsko zalijevanje korisnije je od čestog i površinskog. Takav način zalijevanja potiče korijenje da raste dublje, gdje može pristupiti zalihama vlage u tlu i lakše podnijeti vruće i suhe uvjete. Zalijevanje je najbolje obaviti rano ujutro, kada su temperature niže i isparavanje manje.
To, naravno, ne znači da vodu treba koristiti bez razmišljanja.
Ne pokušavajte ga ‘oživjeti‘ gnojivom
Ako travnjak izgleda loše, lako je pomisliti da mu nedostaje hranjivih tvari i da bi ga trebalo "nahraniti". No, tijekom toplinskog vala to može biti upravo suprotno od onoga što mu treba.
The English Garden upozorava da se travnjak koji je već pod stresom zbog suše ne bi trebao dodatno opterećivati gnojivima. U ekstremnoj vrućini gnojidba može povećati stres biljke, umjesto da potakne zdrav rast. U najboljem slučaju neće djelovati, a u najgorem može dodatno oštetiti odnosno "spržiti" travu. Zato je bolje pričekati da se temperature spuste i da se trava ponovno aktivira prije nego što se krene s intenzivnijom njegom.
Nije svaka smeđa mrlja od suše
Ipak, nije dobro svaku smeđu površinu automatski pripisati toplinskom valu. Ako se na travnjaku pojave jasno ograničene smeđe mrlje, dok ostatak površine izgleda zdravo, uzrok može biti nešto sasvim drugo.
RHS upozorava na takozvani dry patch, stanje u kojem tlo postaje vodoodbojno pa voda više ne prodire do korijena. Takva područja mogu izgledati kao da je trava mrtva, a nakon zalijevanja voda može čak ostati na površini ili otjecati umjesto da prodre u tlo. Problem mogu biti i jako zbijeno tlo, nakupljeni mrtvi biljni materijal, bolesti, previše gnojiva ili mehanička oštećenja.
Ovo cvijeće obožava vrućinu i sparinu, obilno cvate i na plus 35 °C
Zato vrijedi pogledati kako je travnjak promijenio boju. Ako je cijela površina ravnomjerno posmeđila nakon nekoliko tjedana ekstremne vrućine i suše, vrlo je moguće da je riječ o prirodnoj reakciji na manjak vode. Ako su se, međutim, pojavile pojedinačne, nepravilne ili jasno omeđene mrtve zone, problem bi trebalo tražiti dalje.
Oporavak travnjaka
Najbolji trenutak za ozbiljniji oporavak travnjaka možda neće biti sada, usred najvećih vrućina, nego tek kada se vrijeme promijeni. Ako se nakon prvih obilnijih kiša trava počne vraćati, tada se može procijeniti koje su površine stvarno oštećene, a koje su se samo privremeno povukle.
RHS preporučuje da se nakon sušnog razdoblja travnjak po potrebi obnovi prozračivanjem tla, uklanjanjem nakupljenog mrtvog materijala i dosijavanjem prorijeđenih površina. Jesen je za takve zahvate često puno zahvalnije razdoblje od najtoplijeg dijela ljeta. Upravo tada ima smisla razmisliti i o tome treba li postojeću travnu smjesu zamijeniti ili nadopuniti vrstama koje bolje podnose sušu.
Jer ako se isti prizor ponavlja svakog ljeta, možda problem nije u tome što travnjak ovog ljeta nije dovoljno zaliven, nego u tome što nije odabrana trava koja odgovara klimi u kojoj raste.
Ako tek birate travnjak, birajte prema klimi
RHS za mediteranske regije posebno izdvaja vrste koje se bolje nose s visokim temperaturama i sušnim uvjetima. Među njima su bermudagrass (Cynodon dactylon), buffalo grass (Buchloe dactyloides), kikuyu grass (Pennisetum clandestinum), St. Augustine grass (Stenotaphrum secundatum) i zoysia (Zoysia japonica).
Buffalo grass, primjerice, podnosi dugotrajnu sušu i nisku košnju, dok je bermudagrass gusta, otporna na gaženje i dobro prilagođena toplim uvjetima. RHS pritom upozorava da bermudagrass tijekom sušnih ljeta može požutjeti ako se redovito ne zalijeva, ali se nakon povratka kiše brzo oporavlja.
Ovaj bazen u Trogiru izgleda kao privatna laguna
Za nešto hladnije ili prijelazne uvjete vrijedi pogledati i vlasulje (fescue). RHS navodi da su obični kućni travnjaci s većim udjelom vlasulja otporniji na sušu od vrlo finih, formalno održavanih travnjaka, a kod novih travnjaka preporučuje upravo mješavine s većim udjelom vlasulja. Kao dodatak spominje se i mikrodjetelina.
A postoji i mogućnost da klasični travnjak uopće nije najbolje rješenje za svaki dio vrta. RHS među opcijama za sušnije uvjete navodi i livadne travnjake te druge biljke koje bolje podnose manjak vode. Ako će vruća i suha ljeta postajati sve češća, možda je dugoročno pametnije prilagoditi vrt klimi nego pokušavati klimu prilagoditi travnjaku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....