S obzirom na popularnost “detoksikacije”, kojoj naši brojni sugrađani pribjegavaju u proljeće, sve popularnije postaju biljke poput aloe vere. Gotovo na svakom koraku možete vidjeti brojne pripravke koji se nude u ljekarnama i na policama trgovina obećavajući “čišćenje organizma”, “podizanje imuniteta” i slično.
Iako je lokalno iznimno ljekovita, mali broj ljudi zna da je potreban određeni oprez pri konzumaciji aloe vere. Smatra se da sok aloe vere stimulira stvaranje bijelih krvnih zrnaca, koji su odgovorni za obrambenu funkciju tijela, pa ima antiupalne i brojne druge učinke na zdravlje ljudi.
Međutim, često se zaboravlja da je jedan od aktivnih sastojaka aloe i aloin, gorka tvar koja se nalazi u kori lista, a ima izuzetno jako laksativno djelovanje. Pri konzumaciji može doći do proljeva, grčeva, a posljedično i do neravnoteže elektrolita u organizmu. Neka istraživanja su čak pokazala poveznicu s nastankom nekih oblika raka te reproduktivnu toksičnost. Iako svi spominju nevjerojatnu ljekovitost i potiču na konzumaciju, nemojte samostalno konzumirati svježe listove aloe. Ako se odlučite uzimati, svakako ih nabavite od provjerenog proizvođača, koji ima certifikat udruge International Aloe Science Council (IASC) o dopuštenoj bezopasnoj količini aloina.
Za razliku od oralne, lokalna primjena na kožu smatra se iznimno korisnom, bez ograničenja. Opekotine od sunca itekako možete ublažiti gelom od svježe ubranog lista aloe, koji smanjuje i bol jer sadrži antrahinon, organsku tvar koje djeluje protuupalno. Gel za pranje zubi u kojem je aloe vera glavni aktivni sastojak pokazao se jednako učinkovitim kao i druge paste pri uništenju bakterija u ustima.
U starom Egiptu bila je poznata pod nazivom “biljka besmrtnosti”, pa su je obično darivali faraonima, a egipatske kraljice Nefertiti i Kleopatra dodavale su je svojim poznatim kupkama za ljepotu. Asirci i Egipćani u prvo vrijeme koristili su isključivo lateks (žućkasti ekstrakt iz unutarnjih listova biljke), a kasnije gel lista aloe vere.
ALOE VERA (LAT. ALOE BARBADENSIS MILLER)
Riječ je o višegodišnjoj kaktusolikoj biljki iz roda aloe (porodica ljiljana), koji sadrži preko 500 vrsta. Naziv “vera” znači “prava ili originalna”. Danas u svijetu postoji 200-tinjak vrsta aloe vere, ali samo četiri imaju ljekovita svojstva. To su: aloe vera (sinonim Aloe barbadensis miller), Aloe arborescens, Aloe ferox i Aloe perryi.
U fitoterapiji se koriste biljke velikih listova, aloe vera i A. arborescens su najpoznatije među njima.
Aloe vera raste u područjima s blagom klimom, poput Dominikanske Republike ili južnog djela SAD-a. Ima kratku stabljiku iz koje u obliku rozete rastu zeleni, mesnati, blago nazubljeni listovi i na taj način oblikuju biljku. Listovi mogu narasti do 90 cm. Ima brojna terapeutska svojstva i od nje se rade gelovi i prah. Cvate tijekom travnja žutim, gustim, grozdastim cvatovima, sastavljenima od brojnih cvjetića.
Aloe arborescens je visoko stablo razgranatog oblika. Može narasti do dva metra u visinu. Lišće je raspoređeno u rozete sivozelene boje. U odnosu na aloe veru, ima uže i šiljatije listove s debljim vanjskim slojem kože. To na neki način biljku čini otpornijom na nepogodne vremenske uvjete. Iz njih rastu žutozelene bodlje. Cvjeta tijekom veljače, crvenim cvjetovima koji su skupljeni u grozdove i rastu duž stabljike. A. arborescens sadrži manje gela u odnosu na aloe veru. Iz tog se razloga relativno malo koristi za industrijsku proizvodnju. Može se uzgajati u vanjskim uvjetima, u predjelima s blagom i umjerenom klimom, pa je čest stanovnik i našeg priobalja.
KAKO UZGAJATI?
Sve vrste imaju prosječni životni vijek oko 12 godina. Aloe vera se uspješno uzgaja kao sobna biljka. Budući da ima plitak korijen, dobro ju je posaditi u šire i pliće posude. Na dno posude treba staviti sloj kamenja ili crjepića za drenažu, na koji se stavlja sloj pijeska, pa tek na to zemlja. Posuda mora na dnu imati otvore za iscjeđivanja viška vode, kako ne bi došlo do truljenja korijena. Ova biljka ne podnosi previše vlage pa ju je za uspješan uzgoj dovoljno zalijevati jednom tjedno, a preko zime, u periodu mirovanja, svega jednom mjesečno. Pretjerano zalijevanje može dovesti do toga da biljka postane naborana, vlažna i mlohava te da daje gel koji je dosta razvodnjen.
U periodima obilnih kiša treba je skloniti na zaštićeno mjesto. Optimalna temperatura za uzgoj je između 20 i 25°C tijekom dana, te 10 i 15°C preko noći. S obzirom na to da je udio vode u lišću čak 95%, posebno je osjetljiva na niske temperature. Stoga morate paziti da je pravovremeno unesete u zatvoreni prostor u hladnijim mjesecima, kako je hladnoća i mraz ne bi oštetili.
Nakon zime je možete iznijeti na otvoreno, ali je u početku treba držati u polusjeni, dok se ne privikne. U protivnom će listovi na direktnom suncu požutjeti. Mlade biljke preferiraju sjenovit položaj, dok starije vole obilje sunca.
Prihrana se radi tijekom proljeća, gnojivima koji sadrže veće količine fosfora. Na taj način ćete potaknuti cvatnju. Rast aloe vere može se poboljšati i tako da u zemlju s kamenčićima i pijeskom dodate malo humusa od hrastova lišća.
Najjednostavniji način na koji možete razmnožiti aloe veru je rasađivanjem mladih biljaka. Takve biljčice će se pojaviti na matičnoj biljki tijekom druge godine rasta. Pri tome se izdvaja i sadi izdanak s dna. U svibnju i lipnju je najpogodniji period za razmnožavanje, kada je biljka u fazi intenzivnog rasta.
Drugi način razmnožavanja je uz pomoć lisnih reznica. Radi se tako da se vrtnim škarama odvoje, a zatim posade listovi s dijelom stabljike. Ukorjenjivanje će kod ovakvog načina razmnožavanja trajati 30-ak dana.
Listovi se mogu brati tijekom cijele godine, a za izradu pripravaka ubiru se listovi stari najmanje dvije godine.
Postoje dvije metode skupljanja gela. Jedna metoda je “filetiranje listova”, a druga metoda se naziva “cijeli list”. Pri drugoj metodi se cijeli listovi, zajedno s kožom, sjeckaju na manje komadiće. Tako nasjeckani listovi pretvaraju se u pulpu koja se filtrira kako bi se dobio aloe vera gel.
Međutim, pri takvoj filtraciji sitni komadići kore prođu kroz filter pa se ne dobije gusta, zelena masa gorkog okusa s laksativnim učinkom zbog prisutnih slobodnih antrakinona. Potrebna je dodatna ekstrakcija ovih tvari. Međutim, prilikom te ekstrakcije gube se hranjive tvari.
Puno kvalitetniji način je “filetiranje listova”. Iz tog razloga brojni proizvođači ručno ljušte lišće, odnosno noževima izrezuju mesnati dio lista. Ručnim filetiranjem želatinasti dio biljke očuvat će sve hranjive tvari. S obzirom na način proizvodnje, takva vrsta gela je definitivno kvalitetnija, ali i skuplja.
Kao što sam već naveo, ima izvrsnu lokalnu primjenu na koži. Pomaže kod akni, svrbeža, alergije, osipa i drugih kožnih oboljenja. Prema istraživanju koje su napravili azijski znanstvenici, svakodnevnim korištenjem gela od aloe vere moguće je poboljšati elastičnost kože i smanjiti bore. Pripravci su posebno korisni za pospješivanje zacjeljivanja rana ili liječenje opekotina na koži.
Jedan takav pripravak možete napraviti i u kućnoj radinosti. Koristi se kao losion za hidratizaciju i njegu kože lica i tijela, posebice nakon kupanja, i kao prirodno sredstvo za odstranjivanje šminke.
MASKA ZA LICE OD MEDA I ALOE
3 žlice gela filetiranog iz unutrašnjosti lista aloe
1 žlica meda
Biljni gel s medom ubacite u blender i miksajte dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Nanesite masku na lice i ostavite 20-ak minuta. Zatim isperite čistom vodom. Masku možete ostaviti u hladnjaku i koristiti nekoliko dana. Izvrsna je za problematičnu kožu s aknama i ožiljcima. Čisti, zateže, hidratizira i omekšava kožu.
LOSION ZA LICE OD ALOE I ULJA KOKOSA
gel iz manjeg lista aloe
0,5 šalice kokosovog ulja
3 kapi esencijalnog ulja lavande
List aloe odrežite pri osnovi biljke. Zatim ga filetirajte tako da nožem prvo odrežete nazubljene bridove lista, a zatim zarežite uz kožu lista oštrim nožem, prvo s jedne, a zatim s druge strane, kako biste izvadili sam gel. Tako izvađen svježi gel dobro usitnite u blenderu, pa dobivenu masu ulijte u zdjelicu s kokosovim uljem. Miješajte 10-ak minuta mikserom, dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Na kraju dodajte 3 kapi esencijalnog ulja lavande pa stavite u staklenku. Dobro je zatvorite i pohranite u hladnjak. Tako pohranjena može stajati i nekoliko tjedana.
