Znate li uopće za njega? Zaboravljeni ‘mali M3‘ danas stoji manje od 10.000 eura

BMW M3 E30 danas je jedan od najpoželjnijih klasika marke, a dobri primjerci postižu cijene koje su za većinu entuzijasta odavno nedostižne. No postoji jedan gotovo zaboravljeni BMW koji je nastao iz vrlo sličnog razloga kao originalni M3, da bi tvrtka mogla pobjeđivati na utrkama. Zove se 320Si, proizveden je u samo 2600 primjeraka i danas se može kupiti za novac koji se traži za skromni rabljeni automobil.

Priča počinje 2005., kada je BMW želio dominirati u WTCC-u. Pravila klase Super 2000 ograničavala su obujam motora na dvije litre, pa tada još nepostojeći E90 M3 nije dolazio u obzir. Trebao je poseban homologacijski model, lagan, visokoturažan i dovoljno blizak serijskom automobilu da zadovolji FIA pravila.

Osnova je bio 320i E90, ali motor je ozbiljno izmijenjen. Standardni četverocilindraš N46 povećan je s 1995 na 1997 cm³, provrt je narastao s 84 na 85 mm, dok je hod klipa skraćen na 88 mm. Dobio je veće ventile, viši kompresijski omjer od 11,0:1 te klasičnu zaklopku gasa umjesto BMW-ova Valvetronic sustava. Granica okretaja podignuta je na 7300 o/min.

Glava motora lijevana je u istoj BMW-ovoj tvornici u Landshutu u kojoj su nastajali i dijelovi za tadašnje motore Formule 1, a poklopac glave motora izrađen je od ugljičnih vlakana i bio je oko 10 kg lakši od standardnog.

Sve to zvuči kao recept za nešto divlje, ali brojke nisu bile spektakularne. 320Si je razvijao 173 KS i 194 Nm, do 100 km/h ubrzavao za 8,1 sekundu i mogao dosegnuti 225 km/h. Za usporedbu, tadašnji 320d već je nudio 163 KS. Trkaća verzija, naravno, bila je sasvim druga priča i razvijala je 275 KS.

Ni izgled nije posebno odavao važnost ovog auta. Imao je posebne 18-inčne naplatke inspirirane automobilskim sportom, šire gume, veće prednje kočnice i kućišta retrovizora u "satenskom kromu", ali većini prolaznika izgledao je kao obična Serija 3 s M Sport paketom.

Ispod karoserijebilo je još nekoliko važnih razlika. Stražnji prijenosni omjer skraćen je na 4,10:1 kako bi motor bio življi i kako bi šesta brzina završavala upravo oko najveće brzine automobila.

FIA je za homologaciju tražila najmanje 2500 cestovnih primjeraka, a BMW ih je proizveo 2600. Od 2600 proizvedenih primjeraka, njih 500 bilo je namijenjeno britanskom tržištu, dok je ostatak završio uglavnom na drugim europskim tržištima. Na stazi je projekt potpuno uspio. BMW i Andy Priaulx osvojili su i vozački i konstruktorski naslov u WTCC-u 2006., a isti rezultat ponovili su i 2007. godine.

Problem je što cestovni 320Si ima jednu vrlo neugodnu slabost. Posebne aluminijske košuljice cilindara poznate su po trošenju i propadanju, a trajno rješenje je ugradnja čeličnih košuljica prilikom obnove motora. To nije jeftin zahvat i razlog je zbog kojeg su cijene automobila ostale relativno niske.

U Njemačkoj se trenutačno mogu pronaći primjerci od oko 5200 eura s većom kilometražom, dok uredniji automobili stoje oko 10.000 do 11.000 eura. Posebno očuvani primjerci s malom kilometražom mogu biti znatno skuplji, jedan s oko 68.000 km u Francuskoj trenutačno je oglašen za 18.750 eura. To je i dalje relativno malo za homologacijski BMW proizveden u samo 2600 primjeraka, izravno povezan s automobilom koji je osvojio dva uzastopna WTCC naslova.

320Si možda nema M oznaku, nema ogromnu snagu i na ravnoj cesti neće impresionirati nikoga naviknutog na moderne turbomotore. Ali po svojoj ideji vjerojatno je bliži originalnom E30 M3 nego gotovo bilo koji kasniji M3. I upravo zato danas djeluje kao jedan od najzanimljivijih, ali i najpodcjenjenijih BMW-a svoje generacije.