Životne priče često su zanimljivije i nevjerojatnije od filmskih. Ljudi pokušavaju planirati budućnost u skladu sa svojim ambicijama i predispozicijama, a zatim jedna slučajnost poput propuštenog vlaka i slučajnog suputnika zauvijek izmijeni sve. Nešto slično dogodilo je Nicoli Romeu, koji se kao 26-godišnjak igrom sudbine našao u vlaku od Bruxellesa do Liegea u društvu direktora tvrtke Robert Blackwell & Co koja se bavila željeznicom i električnim instalacijama. Engleskog industrijalaca koji se spremao otvoriti filijalu u Italiji zaintrigirao je nenadani suputnik koji je diplomi inženjera strojarstva upravo pridodao i onu iz elektrotehnike. Romeo je bio u potrazi za poslom, ali jedino što mu je bilo ponuđeno bilo je radno mjesto šefa željezničke postaje u Tivoliju.
Foto: Alfa Romeo, Getty
Srećom, odbio je postati željezničar i sljedeće četiri godine vodio je poslove engleske kompanije u Italiji radeći na promociji i projektima izgradnje tramvajskih linija, a usput stjecao dragocjena iskustva za pokretanje samostalnog poslovanja. Pronašavši investitore, 1906. osnovao je tvrtku Ing. Nicola Romeo & C. koja se bavila proizvodnjom strojeva i opreme za primjenu u rudarstvu. Bio je to početak uspona briljantnog poduzetnika koji će u godinama koje slijedi posrnulu tvrtku A.L.F.A. (nekadašnji Darracq) pretvoriti u svjetskom slavom ovjenčanog proizvođača automobila pod imenom Alfa Romeo.Nicola Romeo rođen je 28. travnja 1876. u Sant’Antimu podno Vezuva, 12 kilometara udaljenom od Napulja. Odrastanje u brojnoj obitelji i skromnim uvjetima (otac je bio učitelj u osnovnoj školi) nije ga omelo da interes za znanjem, osobito u matematici, okruni diplomom inženjera. Nicola je svakodnevno pješačio do fakulteta u Napulju, a s 23 godine otputovao je u Belgiju gdje je, uzdržavajući se podučavanjem mlađih kolega, na elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Liegeu stekao drugu diplomu.
Za takav uspjeh u Europi početkom 20. stoljeća bio je nužan jak karakter i spremnost na žrtvovanje, a Nicola je prema malobrojnim podacima koji postoje o njegovu životu (jedna od velikih nepoznanica i za talijanske povjesničare) bio tvrd, inteligentan i pedantan u svom poslu. Unatoč ogromnom doprinosu razvoju industrije, posebice automobilske, njegovo djelo nepravedno je zanemareno. Srećom, postoje i svjedočenja njegovih potomaka koja govore i o njegovoj ljudskoj strani. U jednom od rijetkih intervjua Daniela Maestri Romeo, unuka slavnog inženjera, djeda opisuje kao nježnu osobu s izvanrednom karizmom. - Bio je složen, s jedne strane velikodušan, maštovit, dostupan svima, spreman i za šalu na svoj račun, a s druge strane strog u poslovanju s ogromnom željom za proučavanjem, potvrđivanjem i zaključivanjem.
Njeno svjedočenje otkriva karakter malenog Napolitanca koji je prerano oćelavio, nosio guste brkove, a na malobrojnim fotografijama pažnju privlači znatiželjnim očima koje odaju inteligenciju. Čovjeka koji je svojom intuicijom i znanjem uspio malenu kompaniju (također stvorenu slučajno) učiniti svjetski poznatom. Njegova jednostavnost ophođenja odraz je južnjačkog karaktera, koji je u kombinaciji s međunarodnom vizijom industrije i znanjem engleskog, njemačkog i francuskog jezika došao do izražaja i u vlaku, kada se upoznao s čovjekom koji će mu pružiti priliku života i otvoriti vrata poduzetništva. Nakon što je otvorio svoju tvrtku, 1906. Romeo je postao zastupnik za Hadfield (specijalni čelici i željeznički materijali), godinu kasnije za američki Ingersoll-Rand (kompresori), a 1909. u Milanu otvara radionicu za popravke i montažu strojeva uvezenih iz SAD-a. Bio je to korak koji ga je doveo u vezu s Angelom Poglianijem, upraviteljem lokalne banke, koji će s Romeom dijeliti radosti i patnje u industrijskim avanturama.
Romeo je imao moderne, pobjedničke ideje, ali iznad svega imao je velik dar zavođenja sugovornika, zbog čega je u okruženju industrijalaca dobio nadimak “sirena”. Bio je dobar u uspostavi političkih i financijskih odnosa koji su mu donosili unosne poslove. Ugovorom iz 1914. obvezao se proizvoditi metke za vojsku, ali njegova radionica sa 50 zaposlenika nije bila dovoljna kako bi ispunila sve preuzete obaveze. Rješenje je pronašao uz pomoć banke i 2. prosinca 1915. Romeo je otkupio tvrtku A.L.F.A., već likvidiranu, ali opremljenu modernim strojevima i vrlo velikim proizvodnim pogonima. Bio je to tek prvi korak jer brak je sklopljen ne radi izgradnje automobila (čime se originalno tvrtka bavila, ali u vrlo malom opsegu i bez uspjeha), već radi ratovanja i tek će 1918. propali milanski proizvođač automobila biti potpuno inkorporiran u tvrtku Nicola Romea, a na logotipu Alfe pojavit će se ime Romeo.
Do kraja rata glavne djelatnosti tvrtke vezane su za potrebe vojske, a potom se okreće željeznici, zrakoplovstvu i na kraju automobilima. Romeo uviđa da sportska postignuća mogu poslužiti kao pokretačka snaga za sve ostale proizvode. Okružuje se najboljim projektantima i vozačima tog doba i 1922. započinje serijsku proizvodnju s modelom RL, a 1925. Alfa Romeo P2 osvaja prvo svjetsko prvenstvo u povijesti i ulazi u legendu. No, sve to ne uspijeva otkloniti financijske probleme uzrokovane svjetskom ekonomskom krizom i, pritisnuta dugovima, 6. studenoga 1926. Alfa Romeo potpada pod državnu kontrolu, a 28. svibnja 1928. Romeo je prisiljen napustiti posao. Godinu kasnije ulazi u Senat Kraljevine Italije, čime završava njegova poduzetnička priča. Umire 15. kolovoza 1938. godine u mjestu Magreglio (Como) u krugu obitelji.
Ukratko
Proizvodnja automobila nije bila razlog zbog kojeg je Nicola Romeo kupio pogone A.L.F.A.-e, ali nakon svršetka rata uložio je pozamašan novac u razvoj i tvorničku natjecateljsku ekipu okupivši najbolje inženjere i vozače tog vremena
Obnavljanjem proizvodnje automobila mijenja se ime tvrtke i 1919. pojavljuje se zaštitni znak koji će postati simbolom brzine i kvalitete. Uz brojne poslove Romeo se bavio i znanošću proučavajući probleme na području geometrije, a bio je i aktivan dobrotvor. U svom rodnom mjestu osnovao je i financijski pomagao centar za njegu djece
Inženjer Giorgio Rimini i Enzo Ferrari kao vozač bili su samo dio ekipe s kojom je Nicola Romeo početkom 20-ih prošlog stoljeća vladao stazama širom svijeta. Kralj Viktor Emanuel II. i sin Umberto za službene ceremonije koristili su Alfu Romeo RL, a automobile iz Milana zavoljet će i Mussolini
Najznačajnije godine
1915.
Unosan ugovor s vojskom motivirao je Nicolu Romea da od banke otkupi posrnulu tvrtku A.L.F.A. Prekida se proizvodnja automobila, iz pogona u Portelu izlaze municija i vojna oprema, a nakon rata traktori, kompresori, dijelovi za vlakove...
1919.
Obnavlja se proizvodnja automobila: na početku s dijelovima iz skladišta sklapa se stotinjak prijeratnih modela 20-30 HP koji sada nose oznaku Alfa Romeo. Nicola uviđa važnost utrka i uskoro okuplja najbolje inženjere i vozače
1920.
Predstavljen je model RL, remek-djelo Giuseppea Merosija, inženjera kojeg je Nicola Romeo dobio s tvrtkom A.L.F.A. Merosi je istodobno modernizirao svoj prijeratni model 20-30 HP, na čijoj su osnovi nastale trkaće verzije E i ES Sport
1923.
Ugo Sivocci, tvornički vozač Alfa Romea, pobijedio je na utrci Targa Florio i ostvario uspjeh karijere. Zelena djetelina s četiri lista (Quadrifoglio) koju je za sreću nosio njegov pobjednički RL postat će simbolom svih sportskih Alfi
1924.
Predstavljen je P2, prvi automobil iz Milana s osam cilindara i prvi koji je potpisao Vittorio Jano, za čiji je prelazak iz Fiata u Alfa Romeo zaslužan Enzo Ferrari. Status ikone stekao je pobjedom na prvom svjetskom prvenstvu 1925.
1928.
Nakon propasti banke koja je bila najveći dioničar u tvrtkama Nicole Romea, uz brojne financijske probleme zaredali su se i sukobi s preostalim dioničarima koji su ga natjerali na napuštanje svega što je stvorio u tri desetljeća
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....