Nakon što je Ferrari predstavio svoj prvi električni model Luce, obožavatelji marke su, neočekivano, više bili šokirani dizajnom nego električnim pogonom. Luce je instantno postao "omiljeni objekt za ismijavanje" i tako će sigurno neko vrijeme ostati, bez obzira na eventualni tržišni uspjeh ili neuspjeh.
Dizajn je uvijek stvar ukusa, ali, srećom, postoje automobili kod kojih se publika ne mora posebno uvjeravati, objašnjavati kontekst ili tražiti dublje značenje. Dovoljno ih je pogledati. Ferrari je kroz povijest napravio mnogo takvih automobila, a ovih deset modela dobro pokazuje zašto marka iz Maranella još uvijek ima gotovo mitski status, čak i kada njezina budućnost, najednom, ne izgleda tako blistavo.
Ferrari 550 Maranello
Ferrari 550 Maranello jedan je od onih automobila koji su devedesetih izgledali gotovo savršeno samouvjereno. Bez pretjeranih detalja, bez nepotrebne dramatike i bez pokušaja da bude futuristički pod svaku cijenu, 550 je djelovao kao moderan klasični grand tourer. Dugačak poklopac motora, kabina pomaknuta unatrag i čiste proporcije podsjećali su na zlatno doba Ferrarijevih V12 modela s motorom sprijeda, ali bez retro glume. Posebno je zanimljivo da mu srebrna boja pristaje gotovo jednako dobro, možda i bolje od crvene, što kod Ferrarija nije mala stvar. Ispod poklopca bio je 5,5-litreni V12, povezan isključivo sa šestostupanjskim ručnim mjenjačem, što danas zvuči gotovo nestvarno.
Ferrari Roma
Roma je dokaz da Ferrari i u modernom dobu može "nacrtati" elegantan automobil bez vizualne buke. Nije agresivna na način na koji su to mnogi suvremeni sportski modeli, nego zavodi linijom, proporcijama i profinjenošću. Sprijeda izgleda gotovo živo, a bočna silueta podsjeća na talijanski odgovor Aston Martinu. U međuvremenu ju je zamijenio Amalfi, ali Roma i dalje djeluje čišće i ljepše. Pokreće je 3,9-litreni V8 s dva turbopunjača, a s konfiguracijom 2+2 ostaje jedan od rijetkih Ferrarija koji pokušavaju spojiti ljepotu, brzinu i stvarnu uporabljivost za dulja putovanja.
Ferrari 250 GT California Spyder
Ako postoji Ferrari koji izgleda kao definicija klasične ljepote, onda je to 250 GT California Spyder. Slavu mu je kod šire publike dodatno pojačao film "Slobodan dan Ferrisa Buellera", ali njegova privlačnost nastala je mnogo prije Hollywooda. Dugačak poklopac motora, otvorena karoserija, niska linija i savršena mjera elegancije čine ga jednim od najpoželjnijih automobila u povijesti. Izrađivan je s dugim i kratkim međuosovinskim razmakom, a pokretao ga je 3,0-litreni V12 povezan s četverostupanjskim ručnim mjenjačem. Nije čudno da se najbolji primjerci danas prodaju za iznose koji prelaze 20 milijuna eura.
Ferrari Testarossa
Testarossa nije najnježniji ni najromantičniji Ferrari na ovom popisu, ali je jedan od onih koje nitko ne može ignorirati. Ona je čista estetika osamdesetih, široka, niska, dramatična i razmetljiva. Bočni usisnici s prepoznatljivim lamelama postali su vizualni potpis cijele ere, a automobil je zahvaljujući serijama, videoigrama i pop-kulturi prerastao u simbol vremena. Središnje postavljeni 4,9-litreni dvanaestocilindrični boxer motor i ručni mjenjač s pet stupnjeva prijenosa danas zvuče kao recept iz izgubljenog svijeta. Testarossa nije suptilna, ali upravo zato djeluje tako močno.
Ferrari Dino
Dino 206 i 246 GT službeno nisu nosili Ferrarijev znak na isti način kao veliki modeli marke, ali su za povijest Maranella presudni. Nastali su kao posveta Enzovu sinu Alfredu "Dinu" Ferrariju i donijeli su drukčiji pristup, manji, lakši i s motorom smještenim iza vozača. Njihovi V6 motori tada nisu imali najprestižniji status, ali dizajn je bio gotovo savršen. Dino je nizak, zaobljen, uravnotežen i kompaktan, s linijama koje su utjecale na brojne kasnije sportske automobile. U njemu nema agresije, nego čista mehanička elegancija.
Ferrari Daytona
Ferrari 365 GTB/4, poznatiji kao Daytona, najbliže je što je Ferrari ikada došao duhu američkog muscle cara, premda tehnički i filozofski ostaje posve talijanski grand tourer. Ime Daytona nije bilo službeno, nego nadimak nastao nakon Ferrarijeve trostruke pobjede na utrci 24 sata Daytone 1967. godine, no toliko se primilo da ga danas gotovo svi koriste. Dugačak nos, kratak stražnji dio i snažan V12 sprijeda daju mu nastup koji je siroviji i monumentalniji od većine Ferrarija tog razdoblja. Daytona ne pokušava biti lijepa na nježan način, nego osvaja proporcijama i autoritetom.
Ferrari 12Cilindri
Moderni 12Cilindri jasno pokazuje koliko je Daytona ostala važna u Ferrarijevu dizajnerskom pamćenju. Dugačak poklopac motora, nizak stražnji kraj i crna traka između prednjih svjetala otvoreno podsjećaju na slavnog prethodnika. No ovo nije samo retro vježba. 12Cilindri je trenutačni Ferrarijev veliki V12 grand tourer i svojevrsna izjava u vremenu elektrifikacije. Atmosferski dvanaestocilindraš bez hibridne pomoći danas je gotovo prkosna odluka. Vizualno, automobil pokazuje da Maranello još zna spojiti modernu aerodinamiku, tradiciju i dramatičan stav bez potpunog gubitka elegancije.
Ferrari F40
F40 je jedan od rijetkih automobila koji bi ušao gotovo na svaki popis najvećih automobila svih vremena, bez obzira na kriterij. Nastao je povodom proslave 40. rođendana marke i ostao posljednji serijski Ferrari koji je Enzo Ferrari osobno odobrio prije smrti 1988. godine. Dizajn mu nije lijep u klasičnom smislu, nego brutalno funkcionalan. Tu su golemo stražnje krilo, niska karoserija, otvori, lagani materijali i potpuna odsutnost luksuzne šminke. V8 s dva turbopunjača, karoserija od karbona, kevlara i aluminija te sirov karakter učinili su ga ikonom. Nekad su mu zamjerali da nije profinjen kao Porsche 959, ali danas mu baš ta neotesanost daje status legende.
Ferrari 458 Italia
Ferrari 458 Italia mnogima je posljednji doista čisti moderni Ferrari sa središnje smještenim V8 motorom. Njegov atmosferski V8, preciznost i zvuk već su sami po sebi dovoljni za mitologiju, ali 458 je i dizajnerski iznimno uspio. U odnosu na F430 prije njega djelovao je čišće, fluidnije i skladnije, dok su nasljednici postali vizualno složeniji. Kasniji 458 Speciale donio je više aerodinamičkih dodataka i kultni status među kolekcionarima, ali obična 458 Italia u crvenoj boji ostaje možda najčišći izraz modernog Ferrarijeva sportskog dizajna.
Ferrari 288 GTO
Ferrari 288 GTO možda ne izgleda toliko ekstremno kao F40, F50 ili Enzo, ali upravo je u tome njegov šarm. To je superautomobil koji ne mora izgledati spektakularno. Klinasta silueta, preklopna prednja svjetla, odmjereni otvori i fantastičan stražnji kraj čine ga jednim od najprivlačnijih Ferrarija osamdesetih. Nastao je u eri kada su homologacijski automobili još imali posebnu auru, a 288 GTO izgleda kao cestovni trkaći stroj koji se nekako uspio "pristojno odjenuti". Da Ferrari danas predstavi automobil s takvim proporcijama i takvom mjerom suzdržanosti, internet bi vjerojatno odmah zaboravio rasprave o Luceu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....