Ime je dobio po djedu Giovanniju, jednom od osnivača FIAT-a (Fabbrica Italiana Automobili Torino), ali svi su ga poznavali kao Giannija, a još više po nadimku l’Avvocato koji je stekao diplomom pravnika. Umjetničkom imenu kako je znao govoriti, jer advokaturom nikada u životu nije bavio.
Gianni Agnelli rođen je u Torinu 12. ožujka 1921. godine, kao drugi od sedmero braće. Njegov otac Edoardo smrtno je stradao u zrakoplovnoj nesreći 1935., kada je Gianni imao samo 14 godina. To ga je dodatno zbližilo s djedom Giovannijem, odnos koji nije pukao ni u teškim godinama kada se senator Giovanni suprotstavio svojoj snahi Virginiji Bourbon del Monte. Njena veza s novinarom Curziom Malaparteom izazvala je obiteljski spor koji se riješio kompromisom potpisanim 1937. kojim Virginija odustaje od novog braka, a zauzvrat dobiva skrbništvo nad sedmero djece.
Nakon završene srednje škole, za nagradu djed je Giannija, u kojem je vidio svog nasljednika, 1938. poslao u SAD. Izlet je uključivao posjet tvornicama u Detroitu, a po povratku slijedio je studija prava. Izbijanjem Drugog svjetskog rata,
Gianni Agnelli poput djeda priključuje se konjičkoj časničkoj školi, postaje potporučnik i završava na Ruskom frontu. Vlasnik Fiata uspijeva vratiti unuka, ali onda biva poslan u Tunis gdje zapovijeda vodom blindiranih automobila. Ranjen i odlikovan vraća se u Italiju i 1942. diplomira u Torinu. Godinu kasnije formalno je uključen u upravni odbor Fiata kao potpredsjednik.
Koncem 1945. Gianni ostaje bez majke koja pogiba u prometnoj nesreći, a iste godine nakon što ga je sud oslobodio optužbi za suradnju s nacistima, umire i senator Giovanni Agnelli koji oporučno Gianniju ostavlja dvostruko više dionica u odnosu na braću. No, 25-godišnji Gianni ne preuzima kormilo Fiata, prepušta ga Vittoriju Valletti, menadžeru koja će torinsku tvrtku voditi sljedećih dvadeset godina i postaviti čvrste temelje za razvoj i rast u godinama gospodarskog procvata.
- Mlad i neiskusan, bio bih predsjednik pod skrbništvom, često je objašnjavao svoju odluku da upravu prepusti iskusnom Valletti, a sebe stavi u ulogu šegrta s počasnim i reprezentativnim ulogama, kao i upravljanje Juventusom, nogometnom momčadi koju je njegov otac Edoardo uzdigao na vrh.
Mladi nasljednik Fiatovog carstva odlučuje se, (navodno) pridržavati djedovog savjeta i prije nego uroni u poslovne brige priušti si nekoliko godina odmora. Nakon ratnog iskustva, školovanja, obiteljskih gubitaka, počinje uživati u mladosti, bogatstvu, putovanjima i društvu međunarodnog jet-seta. Potrajalo je to punih dvadeset godina u kojima je Agnelli izgradio glamurozni imidž s puno avantura na radost žutog tiska, posebice zanimljiva bila je veza s Anitom Ekberg.
Azurna obala postala je njegova baza za druženje s glumicama, prinčevima i političari, a tih je godina začeto i njegovo veliko prijateljstvo s Johnom Fitzgeraldom Kennedyjem prije nego je postao predsjednik Amerike. Obožavao je brzinu i automobile, i prije nego je 1969. kupio Ferrari, kupio je nekoliko Ferrarijevih modela, a pripisuje mu se naziv Barchetta (mali čamac) kako je nazvao Ferrari 166 Mille Miglia kada ga je prvi put vidio na salonu automobila u Torinu 1948.
Naravno, jedan primjerak je kupio, a ljubav prema brzini rezultirala je prometnom nesrećom 1952., u kojoj je trajno ozlijedio desnu nogu, no, to ga nije spriječilo da se i dalje bavi svojim omiljenim sportovima, posebno skijanjem i jedrenjem. Tijekom oporavka upoznao je i buduću suprugu.
Marella Caracciolo di Castagneto iz napuljske plemićke obitelj, 1953. postala je Marele Agnelli. Unatoč tračevima i izjavama samog Agnellija koje su sugerirale nevjeru, par je uspio prebroditi sve, pa i smrt sina Edoarda koji si je oduzeo život 2001. u 46. godini. Nasljednike im je podarila kćer Margherita koja je u prvom braku s Alainom Elkannom, imala troje djece, Johna Jacoba zvanog Jaki koji je naslijedio djeda, te Lapo i Ginevra, dok je u drugom braku s ruskim plemićem Sergeom de Pahlenom, imala još petero djece.
Napokon 1966. Gianni preuzima vodstvo Fiata. Umorni 83-godišnji Valletta doveo je Fiat među prvih pet automobilskih kompanija, tek su tri diva iz Detroita i Volkswagen bili veći. Tvrtka iz Torina motorizirala je Italiju s modelima 600 i 500, a akumulirana dobit bila je toliko velika da je Fiat posuđivao novac bankama. Godine talijanskog ekonomskog čuda početkom 70-ih su završile i Gianni se našao u osjetljivoj situaciji, obilježenoj snažnim socijalnim napetostima.
Izlaz je pronašao u širenju carstava (Lancia, Ferrari, Alfa Romeo) i Fiat postaje holding s interesima koja se kreću od izdavaštva do osiguranja. Izbor se pokazao dobrim i 80-e su postale najsretnije u povijesti tvrtke. Agnelli se učvršćuje kao vodeća figura u Italiji i u svijetu. Kralj bez krune i čovjek sa stilom. Njegov šarm i ekstravagancija postaju simbol elegancije i profinjenosti koju kasniji problemi i krize nisu umanjili. Napunivši 75, u skladu sa statutom tvrtke, odstupa s mjesta predsjednika, a početkom 2003. nakon duge i teške bolesti umire.
Ukratko
Predsjednik Italije Francesco Cossiga, 1991. imenovao je Giannija Agnellija doživotnim senatorom. U parlamentu se bavio prvenstveno pitanjima obrane, a njegov glas bio jedan od ključnih za dolazaka na vlast Berlusconija
Izjave Agnellija često su bivale citirane, neke postali i aforizmi. – Odlazio sam na Capri kad su grofice glumile kurve, sada kad kurve glume grofice, više ne, objasnio je promjenu ljetne destinacije
Fiat 500 motorizirao je Italiju 60-ih godina, ali desetljeće koje je slijedilo obilježile su krize i borba sa sindikatima koje je Agnelli uspio riješiti političkim potezima
Agnelli je obožavao skijanje i unatoč trajnoj ozljedi koljena jedan od rituala bio je odlazak helikopterom na vrhove iznad Sestrierea s kojih bi se spuštao bez pratnje
Uz automobile volio je i nogomet, no, sebe nije vidio kao vlasnika Juventusa, volio se definirati strastvenim navijačem koji može pomoći klubu
Jedan od posljednjih važnih poteza koje je povukao Valletta prije odlaska s mjesta predsjednika, bio je ugovor sa SSSR-om o izgradnji tvornice, a potom i pokretanju proizvodnje automobila u Toljatiju. Prvi model bila je Lada 2101, pojednostavljena verzija Fiata 124
Upravljanje Fiatom tada 25-godišnji Gianni Agnelli, prepustio je Vittoriju Valletti (na slici sjedi okružen Albertom Pirellijem i Giuseppeom Bianchijem). Profesor je 20 godina uzdizao kompaniju i 1966. u poznim godinama prepustio mjesto unuku osnivača
Prvi Ferrari 166 MM Touring Superleggera Agnelli je kupio 1948. tijekom godina modele 365 P i Testarossu Spider, a 1969. Ferrari je postao dio Fiata. Schumacherov dolazak u Maranello dugo se držao u tajnosti, a novinarima ga je neočekivano objelodanio Agnelli
Panda je predstavljala prvi, ali vrlo važan korak u povratku Fiata na stare staze. Jednostavan, ekonomičan i robustan model, remek-djelo Giugiara, podsjetio je na korijene Torinske auto industrije, a prva serije ostala je u proizvodnji više od dvadeset godina
Agnelli povlači potez koji izaziva kritike. Libijski fond, postaje vlasnikom 9,7% dionica Fiata. - Naša je dužnost uzeti novac tamo gdje postoji, pravdao je 450 milijuna dolara pristiglih od Gadafija, ali 1985. kada SAD ulazi u rat s Libijom, suradnja se prekida
Gianni Agnelli umro je u 81. godini u svojoj rezidenciji na brežuljku Villa Frescot. Pogrebnu misu održanu u torinskoj katedrali prema ceremonijalu Senata uživo je prenosio RAI, a vlasnika Fiata uz brojne osobe iz cijelog svijeta ispratila je i gomila građana Torina