Automobilska industrija puna je ideja koje su u sobi za sastanke vjerojatno zvučale genijalno, ali su u salonima brzo pokazale svoje slabosti. Britanski Top Gear u izboru "Fail of the Century" skupio je čak 44 automobilska promašaja od početka ovog stoljeća. Među njima ima doista loših automobila, ali i modela koji su tehnički bili sasvim dobri, samo ih tržište nije razumjelo ili ih kupci jednostavno nisu željeli. Ovo je deset najzanimljivijih.
BMW serije 5 Gran Turismo: Odgovor na pitanje koje nitko nije postavio
BMW 5 GT iz 2009. trebao je spojiti udobnost limuzine, prostranost karavana i povišen položaj SUV-a. Problem je bio što je BMW već imao seriju 5 Touring, X5 i X6. GT je tako završio između svih mogućih kategorija, uz nezgrapne proporcije koje mu nisu pomogle. Bio je vrlo prostran i udoban, ali kupci nikada nisu sasvim shvatili zašto bi ga trebali izabrati umjesto nekog od klasičnih BMW-a.
SsangYong Rodius: Dizajn koji je zasjenio sve ostalo
Prvi Rodius mogao je prevesti golemi broj ljudi i nudio je ogromnu unutrašnjost za razumnu cijenu. Nažalost, gotovo sve rasprave o njemu završavale su na izgledu. Neobičan stražnji dio i čudne proporcije redovito su mu donosili mjesta na listama najružnijih automobila svih vremena. Nije pomoglo ni to što je već kao nov djelovao zastarjelo, a vozne osobine nisu bile osobito uvjerljive.
Fiat 124 Spider: Je li dobra Mazda morala postati lošiji Fiat?
Ovaj izbor je mnogo kontroverzniji. Fiat 124 Spider nastao je u suradnji s Mazdom, dijelio je osnovu s MX-5 i čak se proizvodio u istoj tvornici u Hirošimi. Fiat mu je dao vlastiti dizajn i 1,4-litreni turbomotor sa 140 KS i 240 Nm. Bio je zabavan, lagan roadster i teško ga je nazvati lošim automobilom. Problem je bio što je pored jeftinije i već afirmirane, kultne Mazde MX-5 teško mogao objasniti zašto uopće postoji.
Renault Clio RS IV: Kada napredak naljuti fanove
Clio RS četvrte generacije nije bio spor. Problem je bio što je potpuno prekinuo tradiciju svojih prethodnika. Atmosferski 2,0-litreni motor, ručni mjenjač i troja vrata zamijenjeni su turbomotorom 1.6, EDC mjenjačem s dvije spojke i peterovratnom karoserijom. Auto je objektivno postao brži i svakodnevno uporabljiviji, ali izgubio je dio sirovog karaktera zbog kojeg su prethodni Clio RS modeli postali kultni.
Citroën C6: Odličan automobil koji kupci nisu željeli
C6 je možda najbolji dokaz da tržišni promašaj ne mora biti loš automobil. Veliki Citroën izgledao je originalno i impresivno na cesti, imao iznimno udoban hidropneumatski ovjes i bio pravi francuski luksuzni automobil. Problem je bio znak na nosu. Kada je trebalo potrošiti ozbiljan novac, europski kupci uglavnom su birali Mercedes E-klase, BMW serije 5 ili Audi A6. C6 je zato ostao rijedak, a danas upravo zbog svoje posebnosti postaje zanimljiv youngtimer.
Citroën C3 Pluriel: Pet automobila u jednom, barem u teoriji
Citroën je C3 Pluriel zamislio kao hatchback, automobil s panoramskim krovnim otvorom, kabriolet, spider i čak svojevrsni mali pick-up. I stvarno je, zahvaljujući nevjerojatno maštovitoj konstrukciji mogao sve to. Problem je bio postupak transformacije. Da bi dobili oblik spidera veliki krovni lukovi mogli su se potpuno skinuti, ali ih tada nije bilo moguće prevesti u automobilu. Ako bi nakon njihovog ostavljanja kod kuće počela kiša, ideja o modularnosti odjednom više nije izgledala tako genijalno. Osim toga krovni mehanizam je bio vrlo osjetljiv, a sam auto nedovoljno krute konstrukcije.
Honda CR-Z: Sportski hibrid bez dovoljno sporta
Honda je s CR-Z-om pokušala spojiti duh legendarnog CR-X-a i tada još novu hibridnu tehnologiju. Ideja je bila odlična, barem na papiru: nizak coupe, 1,5-litreni benzinac, elektromotor i šesterostupanjski ručni mjenjač. Ukupnih 124 KS, međutim, nisu bili ni približno dovoljni da opravdaju sportski izgled. CR-Z nije bio baš brz, a nije bio ni posebno štedljiv. Danas je upravo zbog neobične kombinacije hibrida i manualca mnogo zanimljiviji nego dok se prodavao.
Volkswagen Phaeton: Briljantan automobil, katastrofalna poslovna ideja
Ferdinand Piëch želio je dokazati da Volkswagen može napraviti luksuznu limuzinu ravnu Mercedesu S-klase. I uspio je. Phaeton je bio tehnološki fascinantan, vrhunski izrađen i dostupan čak s W12 i V10 TDI motorima. Ali kupci spremni platiti luksuznu limuzinu uglavnom nisu željeli Volkswagen. Od 2001. do 2016. u Dresdenu je proizvedeno 84.235 Phaetona. Danas se može kupiti vrlo povoljno, ali računi za održavanje još uvijek pripadaju svijetu luksuznih automobila.
Peugeot 308 CC: Kada kabriolet postane pretežak
Peugeot je imao velikog uspjeha s manjim 206 CC, no 308 CC pokazao je i drugu stranu metalnih sklopivih krovova. Mehanizam je donosio veliku dodatnu masu, automobil je morao imati dodatna ojačanja, a rezultat nije bio ni pravi sportski coupe ni naročito lagan kabriolet. Kao udoban automobil za otvorenu vožnju imao je smisla, ali ljubitelji dinamične vožnje teško su u njemu nalazili nešto posebno.
Nissan Pulsar: Najgori grijeh bio mu je što ga se nitko nije sjećao
Pulsar se 2014. vratio u Europu s vrlo ozbiljnom misijom - napasti Golf, Focus, Astru i Peugeot 308. Bio je prostran, udoban i racionalan te nije imao neku katastrofalnu manu. Upravo je to bio problem. Dizajn, vožnja i karakter bili su toliko nenametljivi da je Pulsar prolazio gotovo neprimijećeno. Europska prodaja završila je već 2018., nakon samo četiri godine. Teško ga je nazvati lošim automobilom, ali kao proizvod koji je trebao vratiti Nissan u srce kompaktne klase nije uspio.
Na kraju je možda nepravedno svih deset nazivati najgorim automobilima stoljeća. Rodius i C3 Pluriel doista su imali vrlo očite koncepcijske slabosti, ali Phaeton i C6 bili su odlični automobili koje tržište nije prihvatilo, 124 Spider sasvim dobar roadster, a Pulsar tek nepodnošljivo anoniman. Upravo zato su ovakvi promašaji zanimljivi. Ponekad automobil propadne zato što je loš, a ponekad zato što je jednostavno nastao na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme ili za kupca koji nikada nije postojao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....