VELIKI TEST OTKRIVA SVE O NAJATRAKTIVNIJEM NOVITETU NA TRŽIŠTU Toyota GR Supra vrhunski je vozački stroj pa makar i s nadimkom 'samuraj u lederhozama'

Obično prođe i nekoliko mjeseci od pojavljivanja nekog modela u prodajnim salonima prije nego ga se tuning majstori dočepaju i ples brojeva vezanih u snagu i performanse krene put stratosfere.

U slučaju nove Supre stvari su ipak bile malo drugačije. Šefovi Toyote, svjesni koliko je industrija tuninga doprinijela slavi prethodnog izdanja izdali su neuobičajeni nalog i prije nego je nova Supra predstavljena javnosti, nekoliko primjeraka završilo je u specijaliziranim garažama.

Jedna od predserijskih Supri završila je u radionici Fat Five Racing koja je sasvim slučajno u vlasništvu drift majstora Daigo Saite. Japanac u potrazi za starom slavom za pripremu Supre potražio je pomoć Prodrivea, a prvi potez bilo je „čupanje“ motora. U nekim drugim vremenima bio bi to razloga za proteste, prekid suradnje ili sudsku parnicu, ali Toyota je ostala nijema. Razlog? Motor koji je Saito izbacio iz Supre proizvod je BMW-a, a na njegovo mjesto ubacio je neuništivi JDM motor iz prethodne generacije Supre.

Bio je to samo vjetar u leđa svima koji su suradnju Toyote s BMW-om na oživljavanju kultnog automobila iz 90-ih doživjeli kao blasfemiju. Supra je postala tema oko koje se lome koplja, ali u vremenima kada se na sjednicama upravnih odbora automobilističkih kompanija uglavnom raspravlja o električnim modelima, autonomnoj vožnji i smanjenju emisija, svaki model koji u središte stavlja užitak u vožnji zaslužuje pljesak i odobravanje. Istina, suradnja s Bavarcima je dublja nego se to očekivalo.

Grubo rečeno Supra je BMW Z4 koji je dobio tvrdi krov i oznake Toyote jer nije samo u pitanju, motor, mjenjač i platforma. Od zvučnog signala koji upozorava na neki zaboravljeni detalja, preko upravljača pa sve do ključa, umjesto plavobijelog propelera ponijelo je Toyotine elipse. No, ako niste fundamentalist i stvari uzimate zdravo za gotovo, pa i činjenicu da bez suradnje s Bavarcima nove Supre ne bi ni bilo, tada možete uživati u toliko dobrih stvari koje pruža nova Toyotina sportiva. Kompletan hardware je Njemački, ali krije se ispod originalne karoserije koja kao da potječe iz manga stripa.

Iz svakog pregiba izbija japansko poimanje nabrijanog automobila. Dugački prednji poklopac zavarava jer Supra je jednako duga kao i Porsche 718 Cayman, a i međuosovinski razmak im je gotovo identičan. Kompaktne dimenzije i široki traga kotača, na kojim su Toyotini inženjeri inzistirali od samog početka suradnje, ključna je za vozne osobine Supre koje će oduševiti sve koji za upravljačem traže užitak.

Brzina kojom se ubacuje u zavoje je zadivljujuća kao i okretnost pri promjeni pravca kretanja, a upravljač je iznimno precizan, vrlo izravan i uzvraća jasnim povratnim informacijama. Turbo benzinski 3.0 motor sa šest cilindara u liniji koji je predstavljao i glavni razlog suradnje s BMW-om, pravi je dragulj. Snaga koju isporučuje na nižim okretajima je impresivna, ali nakon 5500 okretaja dizanje kazaljke ne donosi većih promjena.

Potisak ne opada, ali inzistiranje na okretajima do samog limitatora ne donosi previše koristi. No, to je karakteristika većine modernih turbo benzinaca koji igru prekidaju kada postaje najzanimljivije, kojima nedostaje onog završnog vriska i brutalnosti u gornjem režimu rada. Učinkovitosti automatskog mjenjača s osam stupnjeva teško je pronaći slabe točke. U svakodnevnoj vožnji je uglađen, a kada se krene oštrije i posegne za polugama iza upravljača, spremno prihvaća sve prohtjeve uz zavidnu brzinu i preciznost.

Unutrašnjost pruža dovoljno prostora za dvije osobe, a pozicija za upravljačem je savršena. Pri naglom startu primjetno je lagano podizanje prednjeg dijela, ali to nimalo ne utječe na ponašanje u zavojima. Krutost šasije i nisko težište u kombinaciji s elektronski podesivim amortizerima ne dozvoljavaju iznenađenja. Supra se bez obzira na žestinu ritma vožnje ponaša vrlo neutralno.

Prednji kotači vjerno i uvjerljivo prate zadanu putanju, a stražnja pogonska osovina s elektronskom kontrolom blokade diferencijala dozvolit će lagani pomak stražnjice, ali tek koliko je potrebno za bolje ispaljivanje iz zavoja. Ni neravnine usred zavoja neće izbaciti Supru iz takta što samo dodatno ulijeva povjerenje vozaču.

Među rubnjacima trkaće staze Supra na stol stavlja još jedan jaki adut. Fini balans između okretnosti i stabilnosti koji proizlazi iz zlatnog omjera kratkog međuosovinskog rastojanja i širokog traga kotača. Istodobno ovjes s elektronski kontroliranim amortizerima čini sve kako bi automobil ostao miran i dobro oslonjen na podlogu za što bolji prijenosa snage, a isti zadatak ima i samoblokirajući diferencijal.

Doslovno je potreban samo krug zagrijavanja kako bi iz Rupe na Grobniku izjurili punim gasom rafalno izmjenjujući brzine sve do Zagrebačkog zavoja. Nekoliko krugova na Grobniku dodatno su naglasili krutost šasije Supre, ali reakcije koje su uvijek iskrene i tečne bilo da se radi o ulasku ili izlasku iz zavoja. Na visini zadatka su i kočnice koje žestoko grizu, ali i dozvoljavaju doziranje sile zaustavljanja. Znakove zamora na stazi pokazuju tek nakon serije žestokih krugova, ali pedala ne produžuje hod niti postaje spužvasta.

U Sport programu Supra je primjereno tvrda, nešto manje ako se aktivira Normal što osim ugodnijeg putovanja znači i bolju kontrolu na neravnim cestama. Gotovo sve što se može dodirnuti i vidjeti u unutrašnjosti kabini potječe od BMW-a, zauzvrat kvaliteta materijala i izrade je dobra, dvozonska klima učinkovita, a isto vrijedi i za multimedijalni uređaj opremljen navigacijom. Serijska oprema je bogata. Uključuje led svjetla, aktivni tempomat, 19 inčne naplatke i hrpu sigurnosne opreme, a Sport Premium paket kojim je bio opremljen testni model donio je i kožom presvučena sjedala s električnom regulacijom i grijanjem, head up displej, te ozvučenje s 12 zvučnika, a sve to ima i svoju cijenu.