Veliki test: Mercedes E220d Edition 1 Limuzina iz Tisuću i jedne noći

Stvarno izgleda dojmljivo. Čak i parkiran na prvoj etaži podzemne garaže, među desecima službenih automobila i još u neupadljivoj tamnosivoj boji novi E 220 d privlači poglede ljubomornih kolega u BMW Peticama i Audijima A6. Ne slučajno, jer deseta generacija njemačke limuzine čiji korijeni sežu još u daleku 1954. gotovo u svakom detalju podsjeća na luksuznu S-klasu, koja je u proljeće 2013. označila početak novog dizajnerskog vala u Mercedesu, a djelo je 45-godišnjeg slovenskog dizajnera Roberta Lešnika (prije VW i Kia). Ista ovalna svjetla, kromirana maska hladnjaka i dug poklopac motora sprijeda, ista visoka linija vrata s boka, gotovo u dlaku ista trodjelna diodna svjetla i blještava letvica na prtljažniku straga. Samo nijansu mišićavija, ili ako hoćete zdepastija, budući je od 5,12 metara dugog rođaka kraća punih 20 centimetara.

Foto: Ivan Lacković

Deja vu i u unutrašnjosti. Dvodjelnu virtualnu instrumentnu ploču (lijevo instrumenti, desno navigacija), šest okruglih otvora za ventilaciju na traci od brušenog aluminija i okretni prekidač s podlogom za miša vidio sam još pred tri godine u, pogađate, luksuznoj S-klasi. Što ćete, rijetki su danas proizvođači čiji se modeli međuosobno razlikuju... Nažalost. Ima to, međutim, i svojih prednosti. Materijali i izrada u novom E 220 d tako su isti kao i u osjetno skupljoj S-klasi, što i ne čudi budući da silazi s istih proizvodnih traka u Sindelfingenu, dvadesetak kilometara udaljenom od centra Stuttgarta.

Podjednako raduje i ponuda prostora na stražnjim sjedalima 4,92 metra dugog E 220 d. Premda na prvi pogled ne izgleda ništa prostranije od prethodnika iz 2009., straga je sad lijepih 6 centimetara više prostora za koljena i 4 za ramena. Samo za glavu nedostaje još pokoji centimetar, ali to će smetati samo više od 190 centimetara. Odricanja pritom ne traži ni prtljažnik s osnovnih 540 litara, dvadesetak više nego suparnički Audi A6 i BMW serije 5.

Pritiskom na okrugli prekidač pokrećem novi 2,0-litreni turbodizelaš sa 194 KS i tvorničkom oznakom OM 654, uveden upravo s novim E 220 d. I u prvi trenutak sam zbunjen. Premda sam na prvoj etaži podzemne garaže, brundanje dizelaša u unutrašnjosti jedva da se i čuje, a nema ni podrhtavanja, pa u nevjerici spuštam staklo. Okej, sad je jasno da je novi četverocilindraš bliski rođak grubog i glasnog 2,2-litrenog turbodizelaša iz E 220 CDI/Blueteca. I da njemački proizvođač nije štedio na materijalu za zvučnu izolaciju...

Polugicom na stupu upravljača mjenjač ubacujem u D. I krećem. Aluminijski četverocilindraš s izravnim ubrizgavanjem i turbinom promjenjive geometrije nježno klizi i jedva se čuje, pa na semaforima uglavnom proučavam svake lipe vrijedan high-end audiosustav njemačkog Burmestera (6700 kn). Pritom nije da se ništa ne događa – tek što je prošlo 7,6 sekundi, a kazaljka virtualnog brzinomjera već prelazi preko brojke 100 km/h, što je rezultat na koji su do pred pet-šest godina bili ponosni vlasnici čistokrvnih gradskih jurilica poput Renaulta Clio R.S. (6,9 sekundi još 2010.). A riječ je o zasad osnovnom 2,0-litrenom turbodizelašu u limuzini teškoj pozamašnih 1,8 tona...

Podjednako uvjerljiv je i na autocesti A1 prema Karlovcu. Nakon prolaska naplatnih kućica automatski mjenjač munjevito i bez trzaja projuri kroz svih 9 stupnjeva prijenosa, pa već na prvoj ravnoj dionici jurim debelo iznad zakonom dopuštenih 130 km/h (E 220 d prema mjerenjima ide više od 240 km/h). Puštam gas i vraćam se u granice dopuštenog – 130 km/h. Izgleda mi kao da stojim, jer se idalje ne čuju ni brundanje motora ni huk vjetra oko karoserije, tek zvuk kotrljanja niskoprofilnih guma 275/30 R20. Odgovor mi daje virtualna instrumentna ploča. Savršeno pogođeni (konačno!) automatski mjenjač sa 9 stupnjeva turbodizelaša stalno drži u najpovoljnijem području – između 1600 i 2800 okretaja, gdje razvija najvećih 400 Nm (pri 130 km/h čak i niže, na 1500 okretaja).

Ne iznenađuje me stoga ni potrošnja. Negdje oko Zadra putno računalo pokazalo je skromne 6,2 litre, što znači da čak i sa serijskim spremnikom goriva od 52 litre možete prevaliti pristojnih 840 kilometara, a sa samo zbog zadovoljavanja homologacijskih propisa doplatnim spremnikom od 66 litara (375 kuna), doseg se penje na sjajnih 1060 kilometara, što je već udaljenost od Zagreba do Kölna. Kad se zbroji s gradom, gdje rijetko prelazi 7,5 litara, i otvorenom cestom (5,8 l/100 km) ispada da E 220 d u prosjeku troši tek 6,3 litre, dakle, dva-tri decilitra manje nego BMW 520d ili Audi A6 2.0 TDI.

Šteta što podjednako uvjerljiv nije i u zavojima, pogotovo oštrijim. Premda je sprijeda i straga sada aluminijski ovjes, a i upravljač je nijansu izravniji nego prije (2,3 okretaja), E 220 d blago podupravlja i sa, doduše jedva primjetnom, zadrškom reagira na pokrete upravljača, kojem uz to nedostaje i preciznosti (pogotovo oko središnjeg položaja). Premda nije izraženo kao kod starog W212, to je još uvijek najslabija točka novog E 220 d. Osmijeh na lice vraća serijski zračni ovjes, koji besprijekorno upija neravnine. I zato je zločinac tko god da je na testni automobil stavio naplatke od 20 cola i niskoprofilne gume 275/30 R20. Da, izgleda sjajno, ali već pri prvom naletu na šaht dubok četiri-pet centimetara, stegne vas oko srca.

Premda, priznajemo, s dodatnom se opremom lako zaigrati. Stavite kvačicu kraj već spomenutog high-end audiosustava Burmester (6400 kn) i aluminijskih naplataka od 20 cola (6700 kn), pa virtualna instrumentna ploča (6400 kn) i navigacija (17.600 kn), stakleni panoramski krov (13.250 kn)... i evo vas već na 248.830 kuna, što je jedan sasvim pristojan A 200 CDI. Za utjehu, dodatnu opremu ništa jeftinije ne nude ni Audi ni BMW. Srećom, sigurnosna oprema uglavnom dolazi serijski. I tu je E 220 d najdalje otišao u odnosu na suparnike. Vrhunac je svakako sustav automatskog kočenja koji uz pomoć pet radara i dvije videokamere nadzire ne samo prostor ispred automobila, sprečavajući nalet na vozilo ispred u gradu, što da se razumijemo danas nudi i VW Up, nego čitavih 360 stupnjeva oko automobila, sprečavajući čak i bočne sudare, odnosno ublažujući posljedice naleta drugog vozila straga. I ne samo u gradu, nego i na otvorenoj cesti, pa čak i autocesti, pri brzinama debelo iznad 40 km/h.

Novi E 220 d sjajan je poslovni automobil, gotovo u svemu korak ispred vremešnih suparnika – Audija A6 i BMW 520d (nasljednici stižu već 2017.), a premda je riječ o pozamašnim iznosima za naše prilike, raduje da nije i puno skuplji. Već lijepo opremljeni Edition 1, sa svime što ide u paket opreme rezerviran za nove modele na tržištu (aut. dvozonska klima, diodna svjetla, aut. parkiranje, aluminijski naplaci od 17 cola...), stoji 405.291 kunu (54.500 eura), što to je zanemarivih tridesetak tisuća kuna više nego suparnički A6 2.0 TDI ili BMW 520d.