VELIKI TEST: KIA STINGER 2.2 CRDI AWD GT LINE Korejski projektil koji mami poglede i skače u društvo Audija

Predstavljanje Kije Stinger, prve gran turismo limuzine sa stražnjim pogonom korejskog proizvođača, uzburkalo je mnoge duhove. No, takav potez se zapravo mogao i očekivati. Godine, pa i desetljeća prošla su otkako je ta tvrtka prerasla epitet pristupačnog, ali još uvijek ne sasvim sazrelog dalekoistočnog proizvođača. U međuvremenu se Kia, složit će se svatko, prometnula u kompaniju koja radi odlične, vrlo poželjne automobile u raznim segmentima, a k tome za njih nudi i nenadmašno opće jamstvo od sedam godina. Zato je i logično da ponudu proširi i jednim ovakvim atraktivnim modelom...

Foto: Marin Tomaš

Već pri prvom susretu jasno je da Stingera treba promatrati kao svojevrsni izlog onoga što Kia danas zna i umije. I u vizualnom smislu teško je prstom pokazati u dio automobila koji izgleda bolje: karakteristična fastback stražnjica, beskrajna bočna silueta osovinskog razmaka preko 290 cm ili upečatljivo, nikad masivnije izdanje prepoznatljive shark maske hladnjaka sprijeda. Poklopac motora, doduše, nosi dva lažna otvora za zrak, bez kojih se definitivno moglo, no zato treba znati da su okomiti otvori u rubovima odbojnika, tik ispod svjetlosnih sklopova, potpuno funkcionalni i da kroz njih prolazi zrak koji služi za hlađenje kočnica. Uz jako položeno vjetrobransko, ali i stražnje staklo, kao i uske bočne prozore, Stinger nastupa kao oku ugodna i vrlo upečatljiva coupe limuzina koju je u prometu zbilja nemoguće ne zamijetiti. Detalji poput tamnog kroma na okviru maske i kućištima retrovizora pritom mu posebno dobro stoje jer pružaju dodatnu dozu agresivnosti. No, da ne bi sve ostalo samo na vanjskoj šminki, očekivani sportski ugođaj nastavlja se i u putničkoj kabini. Za upravljačem se sjedi baš kako treba, nisko, sportski i točno na pola puta između prednje i stražnje osovine. Kokpit je masivan, materijali i dojam kvalitete izrade u najvećem su dijelu odlični, s tek pokojom iznimkom tvrde i neuglednije plastike, primjerice u središnjem dijelu inače izvrsnog i pod prstima jako udobnog i efektno podrezanog trokrakog upravljača. U elektrificiranim prednjim sjedalima smještaj je doista kraljevski i za iznadprosječno visoke vozače no straga, očekivano, zbog karakteristične padajuće linije krova postaje tijesno za glavu. Prtljažnik je solidan, ali ne više od toga. Prima 406 litara i manji je od onih kakve nudi relevantna konkurencija, no otvara se pomoću struje i da se proširiti preklapanjem stražnjih naslona (40:60).

Marin Tomas

Uz iznimku paketa GT, rezerviranog isključivo za najsnažniju verziju 3.3 T-GDI, GT Line kojim je bio opremljen testni primjerak najbogatija je oprema dostupna za dizelske, ali i slabije benzinske Stingere. I doista joj je teško naći slabe strane, jer uključuje sustav za izbjegavanje sudara, pomoć pri kretanju na uzbrdici, diodna svjetla za maglu, sportski kožni upravljač, automatsku dvozonsku klimu, sjedala obložena kožom, head-up zaslon... Osim toga, tu su i automatska duga svjetla, kamera za vožnju unatrag, senzor za kišu, aktivni tempomat i limitator... Testni Stinger od doplata je imao samo paket GT Line Limited, vrtoglavo skup (42.000 kn), ali i dobro odabran, jer uključuje doista štošta: diodna svjetla s osvjetljavanjem zavoja, grijanje i hlađenje prednjih sjedala, audio sustav Harman/Kardon, sustav za nadzor mrtvog kuta i kamera od 360 stupnjeva, indukcijsko punjenje telefona... Tu je doista gušt boraviti. Pod prednji poklopac smješten je poznati 2,2-litreni CRDi common-rail dizelaš sa 200 KS i 440 Nm dostupnih od 1750 do 2750/min. Pored preostale benzinske motorizacije (2.0 T-GDI sa 255 KS i 3.3 T-GDI sa 370 KS) zvuči kao razuman, gotovo štedljivi izbor, dakako ako vam je to bitno. I doista, čak i uz jako dobar automatski mjenjač sa 8 stupnjeva prijenosa (jedina opcija u svakom Stingeru, bez obzira na motorizaciju) uz malo pažnje može biti prilično štedljiv te mu se potrošnja za vrijeme našeg testa kretala od oko 6 i pol do malo manje od 10 litara, ovisno o vrsti prometnice i režimu rada. S konačnim prosjekom ispod 8 litara na koncu smo bili i više nego zadovoljni, no da budemo posve iskreni, moramo priznati da smo ne jednom poželjeli da se naprijed nalazi jedna od benzinskih opcija. Manje gruba i s manje vibracija, koje su posebno primjetne pri aktivaciji start & stop uređaja.

Marin Tomas

A kako se ovaj Stinger zapravo vozi? Odgovor na to pitanje ovisi o tome s kakvim mu očekivanjima uopće prilazite. Kao dinamična putna limuzina za bezbolno gutanje kilometara upravo je izvrstan: sa širokim tragom kotača i velikim osovinskim razmakom iznimno je stabilan, a aerodinamika (0,323) i izolacija čine ga ugodno tihim i na visokim brzinama. Tome u prilog, između ostaloga, ide i spremnik goriva od čak 60 litara, koji uz malo pažnje omogućava autonomiju od 900 kilometara. S druge strane, ako je nabrušen na onu drugu, čisto dinamičku stranu priče, vozač bi se ovdje mogao malo iznenaditi. Izvorno opremljen stražnjim pogonom, što dovoljno govori o tome kamo točno cilja, u snažnijoj benzinskoj, ali i dizelskoj verziji, Stingera je moguće dobiti i s pogonom na sve kotače. Super, no danak se ovdje zbog toga, uz navedenu motorizaciju i automatski mjenjač, neizostavno plaća u masi pa testni primjerak s vozačem broji više od 1800 kg. U praksi to znači da će se ovaj Stinger neizostavno ponašati manje kao coupe, a više kao limuzina, i to bez obzira koji od pet ponuđenih programa rada odabrali (Smart, Eco, Comfort, Sport, Sport+). Na koncu, Stingerov će uspjeh na tržištu vjerojatno ponajprije definirati cijena. Na stranu sad velika svota koju je potrebno izbrojati za testni model (503.990 kuna, odnosno 545.990 kuna s doplatama), činjenica je da je Kijina prva velika coupe limuzina od izravne konkurencije (a ona se sastoji od opasnih, redom razvikanih primjeraka poput Audija A5 Sportback, BMW serije 4, VW Arteona, Jaguara XF…) dosta skuplja i u jeftinijim izvedbama, dakle lišimo li je pogona na sve kotače i skupog paketa opreme. Nemate li problema s tim, Stinger zaslužuje svaku preporuku…

Marin Tomas

Ukratko

Opremljen pogonom na sva četiri kotača i automatskim mjenjačem sa 8 stupnjeva prijenosa, Stinger vozaču nudi mogućnost izbora između pet različitih načina vožnje (Smart, Eco, Comfort, Sport, Sport+). Za razliku od dva benzinca u ponudi (2.0 T-GDI sa 255 KS i 3.3 T-GDI sa 370 KS), dizelsku stranu zastupa samo 2,2-litreni CRDI sa 200 KS. Uz malo pažnje može biti štedljiv, ali nije baš uglađen

Klasična instrumentna ploča je jednostavna i pregledna, a za projiciranje najvažnijih informacija pred vozača tu je i uvijek dobrodošlli head-up zaslon. Stingerov kokpit izgleda sjajno, a takvi su uglavnom i materijali na armaturi, vratima i središnjem grebenu. Iznimku predstavlja tvrda plastika na središnjem dijelu upravljača. Navigacija i ostali podaci multimedijskog sustava u GT Line paketu prikazuju se na središnjem zaslonu od 8-inča. Ozvučenje Harman/Kardon dio je doplatnog paketa

Automatski 8-stupanjski mjenjač (lijevo) nudi mogućnost izmjene stupnjeva na upravljaču, a uz doplatu su tu hlađena sjedala, bežično punjenje telefona... Izgleda li Stinger bolje sprijeda ili straga teško se odlučiti. Jedini eventualni “minus” ovdje može biti to da dizelske verzije imaju jednu umjesto dvije dvostruke ispušne cijevi

Sprijeda je smještaj kraljevski i za iznadprosječno visoke vozače, no straga zbog karakteristične padajuće linije krova višim putnicima postaje tijesno za glavu. Prtljažnik je solidan, ali ne i više od toga: s osnovnom zapremninom od 406 litara manji je nego kod sve relevantne konkurencije, ali otvara se pomoću struje, a vrata mu se podižu visoko u zrak