TEST Toyota Verso 2.0 D-4D: Praktičnost pozlaćena opremom

Treća generacija Toyotina monovolumena na cestama je još od 2004. i sve do 2009. zvala se Corolla Verso. Tadašnjim redizajnom produžena je za nekoliko centimetara, a istovremeno je iz naziva neatala riječ Corolla. Dakle, već osam godina Toyota na tržištu drži jednovolumen napravljen na osnovi posljednje generacije Corolle, uz, u osnovi, nevelike dizajnerske i tehnološke dorade.

Jasan dokaz da su posao već u startu sjajno odradili. Unatoč u međuvremenu dolasku brojne konkurencije, samozatajan Toyotin obiteljski automobil još uvijek dobro jedri tržišnim vodama. A sad bi, u smiraj karijere, mogao i ubrzati tempo. Verso, naime, dolazi s neograničenim jamstvom na pet godina, ali i boljom opremom. O čemu se radi? Odabirom paketa opreme Family dobivaju se aluminijski naplaci i tempomat, bez dodatnog plaćanja u odnosu na nižerangirani paket Luna. U osnovi ništa specijalno, ali uvijek veseli kad za dobar izgled i veću ugodu ne treba izdvajati dodatni novac.

Verso dugo nismo vozili i zato smo se iznova iznenadili lijepom prostranošću, ali i još uvijek modernim dizajnom unutrašnjosti. Instrumenti su koncentrirani ispod ovalnog kućišta u sredini armature i zakrenuti prema vozaču, što izgleda atraktivno posebno noću, kad do izražaja dolazi Optitron tehnologija osvjetljenja. Prednjim dijelom i dalje dominira svjetla središnja konzola s integriranim info zaslonom, ujedno ekranom parkirne kamere, koja interijeru daje ugođaj masivnosti i suvremenosti.

Ponovno moramo pohvaliti povišen smještaj ručice mjenjača, nadohvat ruke, kao i njenu ergonomsku izvedbu. I kožni volan je dobro odmjeren i vrlo ugodan. Istina, Versove godine odaju plastične površine, nešto praznije, tvrđe i jeftinije nego kod kasnije predstavljenih konkurenata te lagana vrata koja u ruci ne daju osjećaj masivnosti kao kod europskih suparnika. No, Verso je u cjelini vrlo korektno sastavljen automobil. I iznad svega praktičan. Tri stražnja sjedala zasebno se pomiču klizno i po nagibu, a nisu zaboravljeni ni preklopni stolići u prednjim naslonima. I prostora za sitne predmete sasvim je dovoljno, kao i za prtljagu.

Pritom prosječan obujam prtljažnika od 485 litara ne govori dovoljno o njegovoj iskoristivosti. Pod prtljažnika posve je ravan i kad se stražnja sjedala preklope, ispod podnice dodatni su pretinci za odlaganje manjih predmeta, a utovarni rub je dobro pogođen, nije previsok, a ni prenizak. Vrlo solidnu cjelinu zaokružuje 2,0-litreni dizelaš sa 126 KS i 310 Nm, motor koji se tijekom godina dokazao kao optimalan pogon, kako performansama, tako i pouzdanošću. I ovaj puta je potvrdio da ga dobar glas ne prati bez razloga. Lijepo povuče i pristojnu količinu snage i momenta otvoreno pokazuje, više prilikom pretjecanja nego startnim ubrzanjem.

U sklopu s mjenjačem sa 6 stupnjeva vrlo je pogodan za putovanja otvorenim cestama, na kojima se vozi s uvijek dovoljnom rezervom snage, a vrlo štedljivo i uz dobro prigušenu buku. Performanse su u cjelini vrlo dobre, kočnice još bolje, a ovjes je složen po načelu dobrog kompromisa udobnosti i stabilnosti, kako i priliči dobrom obiteljskom automobilu. U konačnici, Verso nije uzbudljiv monovolumen, ali se i nakon toliko godina u prodaji još uvijek pokazuje opcijom koju treba uzeti u obzir.