TEST: Suzuki Baleno 1.2 GL novi model u gradskoj klasi igra na praktičnost

Baleno, klapa broj dva. Tako se, otprilike, može opisati nova pojava Suzuki Balena, kojega dužina od 399,5 centimetara, čini punokrvnim gradskim modelom i šalje na megdan Renault Cliju, Opel Corsi, Škodi Fabiji... Suzuki je ime Baleno, naime, već koristio 1995., kad ga je dodijelio modelu namijenjenom svima kojima je Swift premalen. Prodavao se i kod nas, u trovratnoj, peterovratnoj i karavanskoj izvedbi, krasila ga je solidna izrada, no bio je skup i stoga ne pretjerano popularan. Uglavnom, kad je 2002. godine povučen iz prodaje nitko nije ronio previše suza. No, nasljednik je svejedno tu. Proizvodi se u Indiji, kotrlja na novoj platformi zaslužnoj što na vagi broji perolakih 920 kilograma i dostupan je isključivo u peterovratnoj izvedbi. Sudbina? Pored brojne i potvrđene konkurencije teško će mu se biti izboriti za mjesto pod suncem. Posebno što ni on sam nije bezgrešan...

Foto: Ivan Lacković

Probleme bi mu, primjerice, mogla stvarati dosadnjikava vanjština. Za razliku od lepršave, iznimno popularne Vitare, simpatičnog S-Crossa, pa i jednostavnog, ali pogođenog Swifta, Baleno ne budi nikakve emocije. Posebno kad je, kao u testnoj izvedbi, premazan sivim lakom. Šteta, jer temelji su postojali. I to dobri. Za predložak su dizajneri imali atraktivni koncept IK-2, pokazan 2015. godine u Ženevi, no izgled tržišne izvedbe je razvodnjen. I to neshvatljivo. Još je, naime, i logično što je tržišni model smješten na manje, cjenovno povoljnije kotače od 15 cola, no prava je šteta što se putem izgubila agresivna prednja maska s napadno zakošenim svjetlima. A nema ni mišićavih bokova, koji su konceptu donijeli sportski štih. Šteta. Svjetla posuđena sa Swifta izgledaju pitomo i umrtvljuju pojavu, a ista priča je i s bočnim linijama, koja su uzbudljiva jednako kao i igra Portugala na nedavno završenom nogometnom prvenstvu...

Ni unutrašnjost ne nudi posebnu atrakciju, bar ne u izvedbi sa cijenom zanimljivim, po skupoći drugom po redu paketom opreme GL. Izrada se doima japanski preciznom, nema baš nikakvog cvrkutanja plastike pri prelasku neravnina, a za upravljač obložen kožom smješta se bez ikakvog problema, premda je namjestiv samo po visini. Za opći dojam, međutim, veći je problem što se u sredini instrumentne ploče u paketu opreme GL ne dobiva atraktivni LCD zaslon od 4,1 inča, s prikazom sveg i svačeg, od potrošnje goriva do korištenja snage i momenta u stvarnom vremenu i G sile u vožnji. To je, baš kao i središnji zaslon od 7 inča (s prikazom navigacije i kamere za vožnju unazad), rezervirano tek za najskuplji paket opreme GLX, a to prilično smanjuje doživljaj. Čak i više od tradicionalnog, potpuno nepraktičnog pipca za upravljanje putnim računalom, koji i dalje strši iz instrumentne ploče.

No, koliko god dizajnerski gurui bili nezadovoljni viđenim, ljubitelji praktičnosti će doći na svoje. Uz širinu od 175,5 centimetara mjesta za ramena ima kao u priči, prednja sjedala nude foteljašku udobnost, a straga ima iznenađujuće puno mjesta za noge, kao u prostranijem kompaktu. No, koliko god se isticalo da je to posljedica nove platforme i darežljivog međuosovinskog razmaka od 252 centimetra (+ 9 u odnosu na Swift), akcija japanskih inženjera nije prošla bez žrtava... Sjedeća površina, naime, straga je tri centimetra kraća nego sprijeda, no taj klasični trik koriste gotovo svi i rijetko gdje su dimenzije sjedala straga jednake onima sprijeda. Znatno veći problem je što nedostaje centimetara iznad stražnje klupe, u opremi GL djeljive u omjeru 60:40. Rezultat je da putnici viši od 180 cm straga sjede pogrbljeno i svako malo glavom očešu unutarnji, srećom mekani pokrov krova.

Nije to neka velika tragedija, ali umara na dužim putovanjima... Višim putnicima koje je dopalo mjesto straga slaba je utjeha što im se iza leđa krije najpodatniji prostor za prtljagu u klasi. S impresivnih 355 litara, Baleno uvjerljivo nadmašuje Ford Fiestu (290) i Volkswagen Polo (280), pa čak i po prostranosti poznatu Škodu Fabiju (330 litara). No, u praksi ipak izostaje ushićenje kad se dignu peta vrata. Bar kad je prtljažnik opremljen dvostrukom podnicom - u međuprostor od desetak centimetara uglavnom ne stane ništa, pa je u slučaju paketa opreme GL serijsku pregradu najbolje izbaciti iz auta.

Palac prema gore zaslužuje i motorizacija - 1,2-litrenom atmosferskom benzincu od 90 KS poznatom iz Swifta dorađen je sustav ubrizgavanja, na račun čega troši osjetno manje goriva. I to nije nikakva bajka. Miran, uglađen benzinac spreman ujednačeno razvijati brzinu u prosjeku se zadovoljavao sa tek 5,7 litara. Što je odličan rezultat, tim više jer Baleno nismo štedjeli i dobar dio kilometara smo napravili provlačeći se kroz nesnosne gužve izazvane ljetnim građevinskim radovima u Zagrebu. Nismo ga, doduše, previše stiskali, jer se pokazalo kako od toga nema kruha. Premda na papiru ubrzanje do stotke traje 12,3 sekunde, u praksi se to čini još sporije i dugotrajnije, radi čega je bilo kakva želja za jurnjavom splasnula već nakon dva ili tri snažnija pritiska na papučicu gasa. Nekog zamjetnog ubrzanja, naime, jednostavno nije bilo... No, Balenu to ne treba uzeti za minus. U normalnom tempu četverocilindarski 1.2 se ponaša za svaku pohvalu, i nismo se uhvatili kako maštamo o drugom, snažnijem motoru u ponudi, trocilindarskom 1,0-litrenom turbobenzincu s izravnim ubrizgavanjem i 112 KS, dostupnom isključivo uz najskuplji paket opreme GLX. Tim više jer ga još nismo ni isprobali...

Doprinos ugodnoj vožnji pruža i primjereno precizni petstupanjski mjenjač, s dovoljno razvučenim završnim stupnjem da se bez problema može krstariti autocestom. Na brzinama oko 130 km/h se, doduše, javlja snažnija buka u unutrašnjosti, koja ponešto otežava razgovor ili slušanje glazbe, no krimen za to više snosi nedovoljna zvučna izolacija, nego motor ili mjenjač. Uvjerljive su i kočnice (premda se straga nalaze bubnjevi), a solidno je podešen i ovjes. Nije pretvrd i dobro upija prelaske preko neravnina i ležećih policajaca, a opet pomaže da perolaka karoserija u zavojima nije sklona pretjeranom naginjanju.

Vožnja bi bila još ugodnija da je upravljač sa 3,3 okreta među krajnjim točkama izravniji i tvrđi u rukama pri većim brzinama, no Baleno i ovako zaslužuje visoku ocjenu. Djeluje čvrsto, pouzdano i sigurno, kakav već je slučaj s japanskim modelima. Upravo zato pomalo šokiraju rezultati EuroNCAP testiranja, gdje je novi Baleno zaradio tek tri zvjezdice za sigurnost. Što je loše. Ništa pritom ne popravlja ni podatak da četvrtu zvjezdicu zaslužuju modeli s radarskim sustavom i autonomnim kočenjem, dostupnim jedino uz najskuplju opremu GLX. Posebno kad se zna da je Baleno u toj izvedbi s jačim 1.0 motorom i 6-stupanjskim automatskim mjenjačem stoji 149.303 kune. A u izvedbi sa 1.2 motorom 112.271 kunu, što je znatno više od 97.465 kuna na koliko starta naš testni GL model. I gotovo 24.000 kuna više od osnovne izvedbe 1.2 GA, vrijedne 88.301 kunu...