Zasluga je to i povišene podnice, odmaknute od tla punih 18 cm, čime Juke upadljivo koketira s većom 4x4 braćom. Pritom je i pohvalno okretan, ne naginje se u zavojima, što može zahvaliti i kruto podešenom ovjesu. Općenito, Juke uspješno zavodi sportskim elementima, no pogonska je jedino prednja osovina – samo prestižan turbobenzinac sa 190 KS nudi pogon na sve kotače. Za povremene silaske s asfalta ili zimska iskopavanja iz snijega može se isključiti kontrola proklizavanja, ali ne i kontrola zanošenja (ESP). Kako je riječ o modelu namijenjenom asfaltu pokazuju i sjajne, ali cestovne gume Bridgestone ER300.
Jedini dizelaš u ponudi, 1.5 dCi sa 110 KS pokazuje se najboljom motorizacijom, i to ne samo zbog relativno malog spremnika goriva (46 litara), koji u benzinskim izvedbama nudi skromnu autonomiju. Osim što nudi doseg od 800 kilometara, iznimno je uglađen i dovoljno snažan. Prednost mu je i elestičnost, a tko pažljivo barata preciznim 6-stupanjskim mjenjačem trošit će manje od šest litara, usprkos lošijoj aerodinamici i serijski dostupnim kotačima od 17 cola.
Ipak, kratka karoserija, rastegnuta na svega 414 centimetara, nije svemoguća. Sprijeda se sjedi ugodno, što je zasluga i uzorite ergonomije, no straga nedostaje prostora za noge, a kod viših osoba i za glavu. Skučena su i stražnja vrata te traže dosta gipkosti kod ulaska, a ne oduševljava ni prtljažnik od skromnih 251 litru, manji nego kod tridesetak centimetara kraće Micre. Za utjehu, podnica prtljažnika je potpuno ravna i kad se spusti trećinski djeljiv naslon stražnje klupe.
Kad se sve stavi na papir, Juke s dizelskim motorom ipak nije samo šminka. Vižljast i štedljiv u gradu, a ugodno dinamičan na autocesti, djeluje kao ozbiljno rješenje za svakodnevno prometovanje. No, pritom je i značajno skuplji od osnovnog modela s benzincem 1.6, dostupnog za 15.950 eura.