Rezervni kotač desetljećima je bio toliko normalan dio automobila da se o njemu gotovo nije ni razmišljalo. Probuši se guma, automobil se podigne dizalicom, kotač zamijeni i putovanje se nastavlja. Milijuni vozača u svijetu dobro su poznavali taj postupak i bili vrlo vješti u njemu, a vozači/vozačice koji to nisu bili relativno bi lako pronašli "solidarnu izvježbanu ruku" spremnu pomoći kod zamjene. Tako probušena guma uglavnom nije predstavljala problem.
No danas je mnogo kompliciranije. Naime, ispod poda prtljažnika sve češće su mala boca brtvila i kompresor, a rezervne gume, dizalice i ključa nema. Proizvođači to objašnjavaju manjom masom, boljom učinkovitošću i većim prtljažnikom. Sve je to točno. Ali postoji još jedan, mnogo prizemniji razlog - rezervni kotač, naplatak, dizalica i alat koštaju, a njihovim izbacivanjem štedi se na svakom proizvedenom automobilu.
Brtvilo je vrlo loša zamjena za pravi kotač
Najveći problem je što komplet za popravak nije gotovo nikakva zamjena za rezervni kotač. On može pomoći kod određenog tipa malog probijanja gaznog sloja, primjerice kada čavao ostane u gumi i otvor nije velik. U gotovo svim drugim sasvim uobičajenim situacijama praktički je beskoristan. Takvi kompleti mogu se koristiti samo u vrlo specifičnim okolnostima. Ne pomažu kod oštećenja bočnice, pucanja gume, oštećenja nastalih udarcem u rupu ili rubnik, a problem može nastati i ako je predmet koji je probušio gumu ispao iz nje. Dakle, upravo nakon udara u veliku rupu, jednog od najčešćih scenarija u kojem vozaču ozbiljno strada guma, komplet u prtljažniku ne vrijedi ništa.
Mali dobitak za proizvođača, veliki gubitak za kupca
Argument o masi nije izmišljen. Rezervni kotač, dizalica i alat mogu dodati nekoliko desetaka kilograma, a svako smanjenje mase pomaže potrošnji i emisijama. Kod električnih automobila može donijeti i koji kilometar više deklariranog dosega.
Uklanjanjem kotača dobiva se i više prostora. Prtljažnik na papiru može imati više litara, a kod električnih automobila prostor ispod poda može se iskoristiti za bateriju ili druge komponente.
Ali te prednosti ne mijenjaju činjenicu da proizvođač istodobno uklanja relativno skup komplet dijelova i zamjenjuje ga jeftinijim kompresorom i bocom tekućine. Na stotinama tisuća automobila takva ušteda nije zanemariva. Posebno iritira kada automobil ima čak i fizički prostor predviđen za rezervni kotač, ali se kotač doplaćuje. Kupac tako plaća automobil koji je sve skuplji, a opremu koja se nekada podrazumijevala mora kupiti dodatno.
A nakon upotrebe brtvila slijedi još troška
Ni uspješno korištenje kompleta nije kraj priče. Brtvilo je privremeno rješenje. Nakon toga gumu treba profesionalno pregledati, popraviti ili zamijeniti, a potrošenu bocu brtvila kupiti ponovno. Tekućina se pritom razlije po unutrašnjosti gume i naplatka pa vulkanizer mora očistiti ostatke. Neka sredstva mogu stvarati probleme i senzorima tlaka u gumama. Tako ukupni trošak nakon korištenja kompleta u određenim slučajevima može biti višestruko veći nego kod jednostavne zamjene kotača.
A postoji još jedna sitnica koju mnogi vlasnici otkriju tek prekasno: brtvilo ima rok trajanja. Boca koja godinama leži ispod poda prtljažnika možda više neće biti pouzdana kada konačno zatreba.
Pomoć na cesti nije isto što i rezervni kotač
Drugi omiljeni argument proizvođača je pomoć na cesti. U gradu, usred dana, to možda zvuči prihvatljivo. Ali pukne li guma noću, na autocesti, planinskoj cesti ili stotinjak kilometara od većeg grada, razlika između rezervnog kotača i telefonskog poziva može biti nekoliko sati čekanja.
S rezervnim kotačem problem se često riješi za petnaestak minuta. Bez njega ista situacija može završiti vučnom službom, čekanjem servisa i prekinutim putovanjem. A što tek ako se guma ne može popraviti, a kod jedinog vulkanizera u mjestu nema odgovarajuće zamjene. E tada tek počinju pravi problemi.
Najstarije rješenje i dalje je najbolje
Run-flat gume donekle rješavaju problem jer nakon gubitka tlaka omogućuju ograničenu vožnju, ali su skuplje, često tvrđe i teže i također ne mogu spasiti svako oštećenje.
Zato je teško pobjeći od jednostavnog zaključka. Pravi rezervni kotač još je uvijek daleko najsigurnije i najsvestranije rješenje. Može pomoći kod probušene gume, poderane bočnice, teškog oštećenja nakon rupe pa čak i kod uništenog naplatka, sve dok su ostali dijelovi automobila ispravni.
Nestanak rezervnog kotača zato nije nikakav tehnološki napredak. To je korak unatrag koji proizvođaču donosi manje mase, više deklariranog prostora i niže proizvodne troškove, dok vozač preuzima veći rizik da će zbog obične probušene gume ostati uz cestu, ponekad i satima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....