Među vozačima danas kola znatno manje poluprovjerenih informacija i urbanih legendi o vožnji na plin nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina, no mnoge takve priče su i danas aktualne
1. Ugradnja plinske instalacije je neisplativa
Ne, osim ako vozač godišnje prevaljuje iznimno malo kilometara. Dobro je što se isplativost ovog ulaganja danas može jednostavno izračunati na brojnim internetskim kalkulatorima, primjerice onom na stranici auto-tim.hr.
Pritom treba znati da ugradnja u prosjeku stoji oko 6000 kn, atest naknadno ugrađene plinske instalacije 1000 kn, a prilikom svakog produljenja registracije plaća se i dodatnih 550 kn na račun naknade za ceste (nije uračunata u cijenu autoplina).
Također, pri izračunu isplativosti ulaganja treba voditi računa da je potrošnja autoplina otprilike 10 do 15 posto veća od potrošnje benzina, zbog njegove manje energetske vrijednosti. Prednost tvornički ugrađene plinske instalacije jest što nema troška atesta, a ponekad niti troška same instalacije.
Primjerice, osnovna Dacia Duster s plinskom instalacijom stoji jednako kao i benzinska – 99.900 kuna.
2. Može doći do nestašice autoplina
Teško. Ukapljeni naftni plin mješavina je ukapljenih ugljikovodika nastalih preradom nafte koji su u normalnom stanju plinovi, a pri povećanju tlaka prelaze u tekuće stanje.
Oko 40 posto autoplina dobiva se rafiniranjem sirove nafte, a ostatak izdvajanjem propana i butana iz zemnog plina.
Ovi proizvodni procesi odvijaju se i u Hrvatskoj, autoplin za domaće tržište proizvode u Rijeci i Ivanić-Gradu i dobava niti u jednom trenutku nije upitna.
3. Plinska instalacija otežava dalju prodaju automobila
Ne, upravo suprotno. Osim pri samom korištenju kad vlasniku donosi značajne uštede zbog znatno niže cijene u odnosu na benzin, plinska instalacija u automobila predstavlja veliku vrijednost i pri daljoj prodaji. Posebno ako je uredno održavana i to se može potkrijepiti računima sa servisa.
Pažene aute s plinskom instalacijom lako je prodati, a prilika za jeftinu vožnju jak je adut i pri određivanju cijene rabljenog.
4. Plinska instalacija šteti motoru vašeg automobila
Ma kakvi, upravo suprotno. Autoplin na račun više oktanske vrijednosti pridonosi mirnijem radu motora, izgara bez dima, čađe i mirisa te ne ostavljaju naslage na klipu i ventilima, udvostručuje trajnost katalizatora i lambda sonde, a kako ulazi u motor u plinovitom stanju ne razgrađuju ulje za podmazivanje.
Sve skupa prilično pridonosi trajnosti motora, ali i ispušnog sustava. Problem je jedino što autoplin lošije hladi ispušne ventile od benzina, pa im se tako povećava istezanje i rizik od pregaranja.
Upravo zato Dacia na svojim modelima s tvorničkom plinskom instalacijom nudi ojačane ventile i sjedišta.
5. Punjenje plinskog spremnika dugo je i zamorno
Ne baš. Spremnik je moguće lako i brzo napuniti, a čitava akcija traje svega nekoliko minuta. Jedino što pritom sami morate učiniti jest postaviti nastavak za punjenje (ako je potreban), dok će samo punjenje odraditi djelatnik punionice pa nema stresa niti u tom dijelu.
Niti potraga za najbližom punionicom ne traje predugo. U Hrvatskoj ih ima više od 200 i u pravilu se nalaze na svakoj trećoj benzinskoj postaji. Mreža punionica dobro je razgranata i diljem Europe te ne treba strahovati od nestašice autoplina na dužim putovanjima.
6. Ugradnjom spremnika za plin gubi se prtljažnik
Ne nužno. Postoje dvije vrste plinskih spremnika - klasični cilindrični i toroidalni, koji se ugrađuju u prostor rezervnog kotača. Što se tiče veličine spremnika, ona varira od 45 do 120 litara za cilindrične te od 22 do 70 litara za toroidalne spremnike.
Toroidalni spremnici tako ne zauzimaju prtljažni prostor, neprimjetni su, no manjeg su kapaciteta, uglavnom nešto skuplji za ugradnju, a ostaje i problem smještanja rezervnog kotača.
No i za to postoji rješenje u obliku sprejeva za krpanje guma. Kod nekih automobila, primjerice Lade Nive, postoji i mogućnost smještaja spremnika ispod vozila, dok se kod kamioneta mogu postaviti i u otvoreni teretni dio.
7. Autoplin nije ekološko gorivo
Itekako jest. Istraživanja pokazuju da se vožnjom na autoplin u okoliš ispušta 75 posto manje ugljičnog monoksida, 85 posto manje čestica čađe, 40 posto manje dušikovih oksida te 10 posto manje ugljičnog dioksida nego pri vožnji na benzin.
U odnosu na dizelsko gorivo razlike su još izraženije, osim kad je riječ o CO2. Također, autoplin u odnosu na benzin smanjuje emisije toksina i kancerogenih tvari poput benzena i toluena do 96 posto, pa bi država učinila dobro djelo za okoliš kad bi dijelila poticaje i za ugradnju plinske instalacije.
Odnosno, za kupnju novih modela s tvornički ugrađenom plinskom instalacijom.
8. S ugradnjom instalacije gubim tvorničko jamstvo
Ne uvijek. Dio proizvođača ne gleda blagonaklono na potrebne zahvate kako bi se vozilo na autoplin (Mercedes, BMW, Toyota…), dok drugi toleriraju naknadnu ugradnju kad je odrađena u ovlaštenom servisu (Mitsubishi, Opel…).
S obzirom na to da neki tvrde kako će bez obzira na jamstvene odredbe pokriti trošak, ali samo “u slučajevima kada se djelovanje ili ugradnja plinske instalacije ne može povezati s kvarom”, najsigurnije je izabrati model s tvornički ugrađenom plinskom instalacijom.
9. Plinska instalacija može eksplodirati
Nemoguće, posebno kad se bira model s tvornički ugrađenom plinskom instalacijom ili se naknadna ugradnja vrši kod ovlaštenih servisera.
Spremnici za autoplin imaju čeličnu stijenku debljine 2 do 4 mm i ispitani su u skladu s najstrožim standardima za zaštitu protiv udaraca, eksplozija i požara, te imaju veću otpornost na mehaničke udarce od klasičnih spremnika za benzin.
Uz nekoliko sigurnosnih ventila razina sigurnosti je iznimna, pa ne čudi što se današnji automobili s plinskom instalacijom bez problema parkiraju i u garažama, što je prije dvadesetak godina bilo nezamislivo.
Iako niti tada plinske instalacije nisu bile nesigurne. Tome možda najbolje svjedoči već pomalo zaboravljen teroristički napad iz 1995., kada se automobil pun eksploziva zabio u policijsku postaju usred Rijeke.
Iako je u eksploziji gotovo potpuno uništen automobil s plinskom instalacijom, spremnik mu je ostao netaknut.
10. Održavanje auta s plinskom instalacijom je skupo
Baš i nije. Pokazuje to i servisni plan Dacije, koji kod modela s tvorničkom plinskom instalacijom u odnosu na benzinsku izvedbu predviđa tek dodatnu izmjenu filtra plinske (40.000 km) i tekuće faze (80.000 km).
U slučaju Dustera to cijenu održavanja povećava za tek 480 kuna. Nakon prelaska 100.000 km serviseri preporučuju i čišćenje brizgaljki, obzirom da se zbog nečistoća u plinu ondje taloži katran i parafin.
Cijena tog zahvata se razlikuje od servisa do servisa, no dostupan je od 125 kn.
Nakon dugih 10 godina potrebno je ponoviti atest spremnika plina koji se plaća 600 kn i potom vrijedi pet godina. Ako se vozač odluči za ugradnju novog spremnika (1200 kn), atest vrijedi novih 10 godina…
Uz opipljive uštede koje donosi vožnja na plin sve skupa i ne zvuči prestrašno, zar ne?
Ukratko
Spremnici plina izrađeni su od visokočvrstog čelika i kudikamo su otporniji na mehaničke udarce, požare i eksplozije od benzinskih, najčešće izrađenih od plastike
Autoplin pridonosi mirnijem radu motora, izgara bez dima, čađe i mirisa, ne ostavlja naslage na klipu i ventilima te udvostručuje trajnost katalizatora i lambda sonde
Punjenje plinskog spremnika traje svega dvije minute, a veliki broj punionica jamči i njihovu laku dostupnost po cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj
Naknadno ugrađena plinska instalacije u pravilu se servisira svakih 20.000 km ili jednom godišnje, no pritom u pravilu nema intervencija skupljih od nekoliko stotina kuna
Istraživanja pokazuju da se vožnjom na autoplin u okoliš ispušta osjetno manje štetnih plinova nego kad je riječ o vožnji na benzin ili dizel
Neki proizvođači dopuštaju naknadnu ugradnju bez gubitka jamstva, no rizik se smanjuje izborom tvornički ugrađene plinske instalacije
Pažene aute s održavanom plinskom instalacijom lako je prodati, a prilika za jeftinu vožnju na plin jak je adut i pri određivanju cijene rabljenog
Autoplin za domaće tržište proizvodi se u Hrvatskoj, pa stoga niti u jednom trenutku ne može doći do nestašice
Isplativost naknadne ugradnje plinske instalacije može biti upitna isključivo ako vozač radi izuzetno malo kilometara, a kod tvorničke često čak niti tada