RED BULL RING Staza na kojoj i brzi lome krila

Mjesto gdje se nalazi Red Bull Ring u Austriji zove se Spielberg, što bi u prenesenom značenju značilo brijeg za igru. I doista je tako, jer dugačke ravnine povezane kratkim zavojima prostiru se na obronku brda i zajedno s pratećim ušminkanim zgradama tvore velebno zdanje. Staza nije neko mjerilo zabave jer se taktika svodi na pun gas i puno kočenje jer je napravljena kao vodovodna instalacija: ravno-koljeno-ravno-koljeno i tako u krug. Doduše, visinska razlika čini ju donekle zanimljivom.

Alain Prost se nikad ne bi složio s nama, on je samo htio veće zone izlijetanja i staza mu je bila savršeno dobra iako je ubijala gume, kočnice i rashladne sustave na F1 bolidima.

Staza je utemeljena kao Österreichring 1970. godine i sve do 1987. godine tamo se vozila VN Austrije. Kasnije je skraćena, pregrađena i preimenovana u A1 Ring i na njoj se ponovno vozila Formula 1 od 1997. do 2003. godine. Kako je Formula 1 zahtijevala sve više, staza je dobila nove, velike planove i započeti su radovi na obnovi i proširenju.

To je stalo zbog djelovanja Zelenih i staza je bila neupotrebljiva sve dok ju nije kupio Red Bull na čelu s Dietrichom Mateschitzem. Prije dvije i pol godine ponovno je otvorena u obnovljenom ruhu i odmah iste godine je ugostila DTM i Formulu 2. Često ovu stazu spominju kao Zeltweg, no s tom stazom nema veze, ali je smještena u blizini.

STAZA KAO POJEKT ZABAVE

Renault je jedan od prvih proizvođača koji kroz svoju mrežu uvoznika organizira track day događanja i pritom na stazu organizirano poziva vlasnike brzih modela, a ovaj na Red Bull Ringu samo je jedan od njih. Jasno, Red Bull Ring je naspram Grobnika televizor u boji, jer naš ispucali asfalt i zapuštene zgrade ne izgledaju tako primamljujuće, a i Deda nema Michelinovu zvjezdicu u svom kiosku s čevapima. Red Bull Ring ju ima, kao i heliodrom, obližnji aerodrom i puno pratećih objekata te malu tehničku stazu za karting i zabavu. Red Bull Ring nije staza, već jedan veliki projekt zabave od koje živi čitav kraj. Uputili smo se tamo s novim Cliom RS.

Novi Clio RS ima turbomotor i mjenjač s dvije spojke. To je popriličan odmak od klasičnog koncepta kojim je dosadašnji RS 200 izazivao ushićenje kod ljubitelja sportskih automobila. Snaga je ostala ista, odnosno 200 KS, ali je moment narastao na 240 Nm. U svim brojkama nadjačava prethodnika, a pogotovo u potrošnji i emisijama.

Međutim, smisao ovakvog auta je pružanje vozačkih užitaka, to je misao koja struji kroz glavu na dugoj ciljnoj ravnini dok izlazimo na stazu. Prvi uspon traje vječnost iako Clio RS lijepo nabire brzinu. Prolazak prvog zavoja otkriva solidan balans, ali i nedostatak osjećaja na volanu. Već nakon prvog zavoja Clio RS djeluje gumen, prigušen, nedovoljno oštar. Mjenjač koji ne mijenja nego pretapa brzine iz druge u treću pa u četvrtu samo dodatno pojačava takav osjećaj.

Možda bi oznaka GT bila bolja, jer Clio više brzi nego sportski auto jer nakon dva zavoja jasno je da oznaku RS ne zaslužuje. Stari RS 200 ovdje bi se bacakao, a motor bi na svako podbadanje gasom odgovorio brzom reakcijom i ugodnim, reskim, visokim zvukom. Ovaj dobro zvuči, ali ono što čujete zapravo je strujanje plinova kroz ispuh. Mehanički zvuk motora gotovo da je nestao. Već na drugom zavoju jasno je da i kočnice nisu dorasle zadatku jer se vrlo brzo griju i pedala se pretvara u vibrirajući stroj protiv celulita. Svo to vrijeme Meganei na slickovima oko nas rade krugove.

STIGAO I JEAN RAGNOTTI

To samo daje zaključiti da za track day trebate dodatne gume i kočnice. Ili jednostavno trebate nešto vremena za uživanje na golemoj terasi dok ostali jure u krug. A tamo, među svjetinom, stari je znanac svih ljubitelja relija. Renault se pobrinuo da jedan dan na Red Bull Ringu tijekom track daya provede i Jean Ragnotti. Svojevremeno je pobjeđivao na reliju Monte Carlo i na Korzici u Renaultu 5 Turbo. U mirovini je od 1995. i poput benzinskog karizmatika šeće među entuzijastima i potpisuje autograme, blatobrane i krovne tapecirunge na parkiralištu.

Za svakog pravog entuzijasta, ovakav je track day prava stvar i vikend za pamćenje. Dobili smo potpis na spojler Clija kojim smo stigli, pozdravili se s legendom i krenuli nazad u Hrvatsku.

Dogodine tamo možemo na Formulu 1, jer staza je opet u kalendaru. Tribine višu nisu velike kao nekad, i više nisu nadvijene nad stazu kao nekakav sablasni betonski spomenik autosportu, ali sve je bolje od pukotine zaborava kakva se širi našim Grobnikom...