Toyota Aygo: još uvijek u dobroj formi

Uz Citroën C1 i Peugeot 107, Aygo je jedan od tri brata tehnoloških blizanaca koji su se u prvoj generaciji proizvodili od 2005. do 2014. godine i pritom uspjeli ostvariti zavidnu popularnost.

Premda vrlo kompaktnih vanjskih dimenzija, bio je to vrlo ugodan gradski automobilčić dopadljiva izgleda, za svoju veličinu prilično prostrane unutrašnjosti, kao i sasvim upotrebljiva raspoloživog prostora na prednjoj, ali i stražnjoj klupi, pa čak i prtljažniku. Dobro, možda ne u slučaju kad su se u njemu vozila četiri putnika, jer onda im je na raspolaganju bilo tek 135 litara osnovnog obujma, no to je u ovom automobilu rijetko kad bio slučaj. Kao i ostale spomenute mališane, Ayga su najviše voljele žene, koje u se u njemu najčešće vozile ili same ili s prijateljicama, odnosno djecom...

POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU

Oblikovanje kokpita s dosta tvrde plastike i krajnje jednostavnim instrumentima na prvu možda djeluje neozbiljno, no koliko stvar ima smisla pokazuje činjenica da unutrašnjost automobila jako dobro podnosi i godine i prevaljene kilometre. Reći da kabina i danas izgleda kao i prvoga dana bilo bi dakako, pretjerivanje, no u slučaju našeg testnog primjerka sa pet godina starosti i 62.000 prevaljenih kilometara, nije to ni predaleko od istine. Lako se čisti i održava, a tragove eksploatacije tu realno pokazuju tek ulašteni upravljač i ručica mjenjača. Sjedala, i stražnja i prednja, u vrlo su dobrom stanju te su i dalje gotovo u potpunosti zadržala svoj izvorni oblik i čvrstoću.

Aygo pokreće jednolitreni benzinac sa tri cilindra, inače s Daihatsuovih polica, pa ga zapravo gotovo i može smatrati pravim Toyotinim kućnim proizvodom. Glasa se prilično frktavo ali je zapravo vrlo živahan te se odlično slaže s ručnim petstupanjskim mjenjačem. To međutim ne vrijedi i za verzije s automatiziranim mjenjačem MMT, pa se uvijek radije preporučuje ručna izmjena...

Vlasnici pet i više godina starih primjeraka znali su se žaliti na probleme s gumenim brtvljenjem vrata, a oni nešto starijih godišta (od 2007. i starijih) prijavljivali su slabiju kvalitetu laka i pojavu mjehurića hrđe, uglavnom na vratima i spojevima. Sporadični problemi s anlaserom riješeni su opozivom 2011., a s propadajućom papučicom gasa još 2010. godine.

Ovjes, upravljački sustav i amortizeri općenito su u dobrom stanju, no pri šopingu i tamo nije loše baciti pogled, s obzirom na to da je prvih znakova prohrđavanja znalo biti i prije pete godine starosti. Slabija točka, uvjetno rečeno, znaju bitikočioni diskovi, koje je ponekad potrebno mijenjati češće od prosjeka, kao i obloge, koje također znaju biti meta prvih naznaka hrđe.

No, sve u svemu, uz izdržljiv motor i cijeli pogonski sklop te ispušni sustav(eventualna propuštanja ulja prava su rijetkost), Aygo kao rabljeni uglavnom zaslužuje iznadprosječne ocjene.