TEST RABLJENOG HONDA CIVIC Sedan Pouzdan poput najboljeg prijatelja, ali šteta što nema dizelaša

Bila je prilično skupa, premda se vanjskim izgledom, bitno manje upadljivim od svemirske izvedbe s peterim vratima, na cesti nije ničim posebnim isticala. Honda Civic Sedan se doimala doduše, širom i nižom od konkurencije, a i danas se još uvijek sasvim fino uklapa u društvo modernijih automobila. Štoviše, uopće se ne čini kao automobil koji je na cestama još od 2005. godine. Za razliku od klasične vanjštine, vozačko okruženje dostojno je space shuttlea i prema njemu se gotovo sva konkurencija doimala tek manjom ili većom konfekcijom. Posebnost su Hondi davala i nisko, sportski postavljena sjedala, što naravno, nije odgovaralo svim starijim vozačima, a peh je bio što mlađi na hrvatskom tržištu nisu mogli smoći dovoljno novca za Hondinu limuzinsku poslasticu.

Foto: Marin Tomaš

Civic se i zato slabije prodavao, premda je osjećaj za volanom bio perfektan. Zasluge su podjednako nosili mali volan koji savršeno sjeda u ruke i ručica mjenjača kratkih hodova, kirurške preciznosti i postavljena na blago povišen središnji greben. Limuzina je međutim, imala i svojih mana, tipičnih za japanske aute - tanak zvuk zatvaranja vrata, bučnost na visokim okretajima, nosače prtljažnika što ulaze u prtljažni prostor, lupkanje kamenčića s kolnika po unutrašnjoj strani blatobrana… Većina rabljenih primjeraka na tržištu kupljena je u vrijeme prodajnog buma i danas je stara desetak godina, a stanje im je u pravilu vrlo dobro do odlično. Nije to samo zasluga strukture tadašnjih kupaca, čija većina je bila rafiniranog i marnog odnosa prema održavanju svog automobila, već i kvalitetne izrade i postojanih materijala, otpornih na korištenje i veće kilometraže. Rijetko ćete naići na primjerak kojemu nešto ne radi, obloge su mu jače izlizane ili mu plastika cvrči. Testni primjerak, koji je u deset godina preko leđa prevalio gotovo 200 tisuća kilometara i čija unutrašnjost izgleda upola mlađa, dokaz je tomu.

U limuzinu se ugrađivao samo jedan motor, benzinski 1.8 VTEC sa 140 KS i mjenjačem sa pet stupnjeva. Tipičan Hondin atmosferski motor, pomalo umoran u niskim okretajima, ali koji lijepo ide u srednjim, a sportski vrišti i vuče u višim i visokim okretajima. Mlađi vozači ga obožavaju i savršeno se slaže sa sportski tvrđe podešenim ovjesom, izravnim volanom i kratkim, preciznim mjenjačem. Limuzina je tada poput gokarta i želite li zabavu u vožnji, a ne smeta vas poneka burnija reakcija na neravnoj cesti ili ležećem usporniku, ovo je limuzina za vas. Mehanički dio izvrsno podnosi vozačke torture i limuzinski Civic redovito zauzima prva mjesta na serviserskim ljestvicama pouzdanosti. Da su svi automobili takvi, servisi bi propali. Konstrukcijskih propusta nema, a malo belaja može nastupiti tek zatreba li baš kakav rezervni dio. Cijene su naime, za većinu stvari veće od prosjeka.