Honda Civic ima tradiciju koja seže u početak sedamdesetih godina, a u Hrvatskoj japanski kompakt dobiva na popularnosti početkom devedesetih, od kada postaje nerijetko viđen prizor na našim prometnicama. Deveta generacija vozi od 2012. godine, a po svemu je vrlo zanimljiva kupcima rabljenih.
Civic je poput kompaktnih modela drugih japanskih proizvođača oduvijek glasio kao vrlo pouzdano vozilo, koje čak i ako se redovito ne održava ne zadaje glavobolje i podnosi torture i nepažnju vlasnika.
Sve to vrijedi i za model koji je na tržište stigao 2012. godine, i koji se u startu nudio u tri različite motorizacije: benzinci sa 100 i 140 KS te model pogonjen dizelskim 2.2 i-DTEC agregatom sa 150 KS.
Godinu dana kasnije dodana je i 1.6 i-DTEC varijanta sa 120 KS, koja je zadovoljavala Euro 5 normu o ispušnim plinovima i koji je najčešća pojava u ponudi rabljenih. Benzince je uglavnom krasila uglađenost, dok kod dizelskih motora pamtimo iznimnu ekonomičnost.
U dinamičnijoj vožnji ova generacija Civica pokazuje svoj sportski karakter, nešto tvrđe podešen ovjes koji nije nimalo neudoban te precizan upravljač pružaju sportske gušte i osmijeh za volanom. Sve to prate i vrlo precizni hodovi ručice mjenjača.
Sprijeda mjesta ima napretek, dok straga to ipak nije slučaj, tamo je nešto skučenije, ali stvari se popravljaju kada ‘Magic‘ stražnja sjedala čiji sjedeći dio podignete i dobijete dodatni prostor iza prednjih sjedala.
Obujam prtljažnika velika je i za današnje standarde, on je dubok i dugačak i odlikuje ga velika uporabna vrijednost. Iako je kvaliteta izrade na visokom nivou pa tako i trajnost i otpornost na korištenje, na nekim dijelovima zamjećujemo nešto jeftiniju plastiku i tkanine sjedala, ali takva rješenja možemo naći i u drugim modelima japanskih proizvođača.
Ipak, sama izrada potvrđuje Hondinu reputaciju kvalitete, čak i nakon osam godina. Jedino što traži stjecanje rutine je donekle kompliciran infotainment sustav.
No, služenje multimedijom nikad kod Hondinih modela nije bila neka prednost, ali na to se nužno ne mora gledati kao manu, japanski proizvođač jednostavno ne pridaje važnost velikim dodirnim zaslonima. S pogonom za kakav god se odlučili prilikom kupnje nećete pogriješiti.
Živahni benzinski agregati skloni su (jasno, ovo je Honda) okretajima i tada pokazuju sve svoje čari i glasaju se reskim zvukom. Kada se vozite mirno oni postaju vrlo uglađeni i štedljivi. Veći 2,2 litreni dizelaš ozbiljniji je od 1,6 litrenog, i uz velik okretni moment od 350 Nm pretvara ovog kompakta u brzo ali i štedljivo putno vozilo. Taj bi motor bio naš izbor.
Uglavnom, prema statističkim navodima njemačkog ADAC-a, Honda Civic devete generacije većih mana nema. Kao što smo spomenuli poznate reklamacije bile su vezane uz češće pregaranje žaruljica. Naglašava se i slinjenja ulja na brtvilima motora kao i na ponešto osjetljivijim elementima ovjesa poput kugli i selena, no popravci ovakvih kvarova uglavnom nisu skupi. CIjene se kreću od 7 do 14 tisuća eura u oglasnicima ovisno o godištu, kilometraži, opremi i motorizaciji.
Honda Civic 1.6 DTEC (2013.)
TEHNIČKI PODACI
Motor: turbodizelski
Cilindri/ventili: 4/16
Obujam: 1597 ccm
Snaga: 88 kW/120 KS na 4000 o/min
Okretni moment: 300 Nm na 2000/min
Mjenjač: ručni, 6 brzina
DIMENZIJE
Dužina: 430 cm
Visina: 177 cm
Širina: 144 cm
Međuosovinski razmak: 260 cm
Prtljažnik: 475 l
MJERENJA
Najveća brzina: 203 km/h
0-100 km/h: 10,5 s
Izmjerena potrošnja 4,7 l/100 km
CO2: 94 g/km