Pred Pelješki most stigli smo uoči zalaska sunca i poput većine na odmorištu Komarna pokušali mobitelom ovjekovječiti pogled. Most koji je prije dvije godine cestovno spojio krajnji jug s ostatkom Hrvatske, još uvijek je visoko na listi najfotografiranijih objekata na Jadranu, a posljednje sunčeve zrake stvorile su malo drugačiji ugođaj.
U tridesetak kilometara dugoj dionici Pelješkim poluotokom ima još mnogo zanimljivih vizura, ali uz sve bljeđe danje svijetlo preostalo nam je tek pogled usmjeriti na cestu, što u slučaju treće generacije Volkswagen Tiguana nije nimalo dosadno. Njemački SUV, naime, prvi je konvencionalni Volkswagen dostupan s novom generacijom LED svjetala nazvanih IQ.LIGHT HD Matrix. Iza ove dugačke oznake krije se 38.400 dioda ugrađenih u oba glavna svjetla sprijeda, što je više nego dovoljno za pisanje svjetlosnih poruka na asfaltu.
Ipak, njemački inženjeri nisu se poslužili jeftinim trikovima i novu tehnologiju su iskoristili za stvaranje nekoliko korisnih programa, kojima se rad svjetlosnih modula prilagođava vremenskim uvjetima (kiša, magla...), pokriva unutrašnjost zavoja, ali i nudi mogućnost stvaranja svjetlosnog tepiha koji precizno prati voznu traku i vožnju noću čini sigurnijom.
Posebna atrakcija je stalno dugo svjetlo koje se kontinuirano igra sa zonama pokrivanja kako ne bi zaslijepilo vozače iz suprotnog smjera, ali ni stvaralo prekomjerni odbljesak od prometnih znakova. U takvim uvjetima do Dubrovnika smo magistralnom cestom došli u hipu, a simboličan ulazak u cilj predstavljao je prelazak mosta dr. Franja Tuđmana.
Sve nedoumice o tome što mi je prvo činiti ujutro riješio je telefonski razgovor s našim dubrovačkim kolegom Tončijem Plazibatom. - Oprati automobil u Dubrovniku zahtjevna je misija, upozorio me Tonči i između redaka najavio da se moram rano ustati želim li Tiguan riješiti mušica i prljavštine prije devet ujutro. U Dubrovniku je, naime, u raznim prijevozničkim službama registrirano oko 9000 automobila koji prema pravilniku tijekom službe moraju biti čisti, što uz mali broj praonica i u posljednje vrijeme učestale “prljave” kiše, stvara prilične gužve.
Štrebersko ustajanje u cik zore možda nije bilo potrebno, no poprilično nam je otkrilo kako se živi u najjužnijem hrvatskom gradu, iznenađujuće lišenom mediteranskog štiha. Nema tu jutarnje usporenosti, ležernosti ni snenosti. I nisu u pitanju samo dostavne službe ili ekipa koja čeka prvi autobus za posao, niti uvijek nervozni vozači. Baš svi koje smo sreli bili su od ranog jutra “nabrijani”, uključujući gospođu u malenom dućanu i konobara kojemu smo tog dana otvorili terasu.
Nismo čuli niti jedan komentar, pitanje ili bilo kakvu suvišnu riječ, sve se svelo tek na savršenu i besprijekornu egzekuciju usluge. U gradu pod Srđem sve je podređeno turizmu, bilo kulturnom, kongresnom, manifestacijskom, nautičkom, filmskom ili onom klasičnom kupališnom, a temelj svega je stara gradska jezgra, urbani dragulj koji svjedoči o nenadmašnom nadahnuću njegovih žitelja i graditelja da svoje okruženje učine korisnim, sigurnijim i na kraju boljim i ljepšim.
U Dubrovniku ove godine slave 45. obljetnicu otkako ih je UNESCO smjestio na popis svjetske baštine, a prije 15 godina nematerijalnom baštinom proglašena je i Festa svetog Vlaha. No, dok za Festu treba doći 3. veljače, Grad opasan zidinama, simbol nekadašnje moćne Dubrovačke Republike, uvijek je tu.
Pod geslom “Sloboda se ne prodaje za svo zlato svijeta” iz grada je nastala komuna, a potom u 14. stoljeću i neovisna aristokratska republika, u kojoj je Venecija vidjela najvećeg rivala. Priznavali su Dubrovčani na papiru vlast moćnijima, ali i vještom diplomacijom uspijevali sačuvati samostalnost i političku slobodu. Temelji današnjih zidina, najvelebnijeg spomenika grada, nastali su u 13. stoljeću, a kompleks dug gotovo dva kilometra kojeg čine 16 kula, tvrđava i malih toreta, te dva jarka i dva pokretna mosta, konačni oblik dobio je u drugoj polovici 17. stoljeća.
Sve je započelo odredbama statuta grada iz 1272., kada je definirana precizna planska izgradnja temeljena na racionalnom korištenju prostora i u skladu s prirodom kako bi vjetrovi što bolje provjetravali, a kišnice prale ulice. Definiran je ortogonalni raspored, propisane su širine te raspored stambenih i javnih prostora, uvjetovana gradnja kamenih kuća (umjesto drvenih), opločenje ulica i trgova, te komunalna infrastruktura. U Dubrovniku je tako 1296. nastao jedan od prvih srednjovjekovnih sustava kanalizacije, koji je i danas u upotrebi, dok su gradovi u Europi kao što su London ili Pariz grcali u fekalijama.
Okosnicu grada i središte javnog života čini glavna i središnja ulica Placa koju svi zovu Stradun. Navodno su ju Mlečani pri posjeti Dubrovniku, vidjevši ovu impresivnu središnju ulicu, iz ljubomore nazvali cesturinom (stradona), a domaćinima se naziv svidio.
Unatoč upravljanju ograničenim teritorijem, Dubrovnik je zauzimao važan položaj u političkom kontekstu srednjovjekovnog Sredozemlja. More je gradu donijelo mnoga bogatstva koja su rezultirala raskošnim spomenicima, palačama, crkvama, javnim zgradama i samostanima. Franjevački samostan danas je najstariji spomenik u gradu. Kada je Dalmacija 1420. postala dijelom Mletačke Republike, samo je Dubrovnik, zahvaljujući svojim gradskim zidinama i izvanrednoj sposobnosti pregovaranja, uspio zadržati status samostalnog grada. I premda se Dubrovnik simbolično zatvorio impresivnim zidinama, istodobno je bio otvoren.
Pomorska trgovina na cijelom Mediteranu, a potom i preko Atlantika, činila ga je otvorenim i spremnim na prihvaćanje novog i modernog u svim oblicima stvaralaštva. Pravodobnom prihvaćanju renesansne književne misli iz prekomorskih humanističkih i renesansnih središta, u Dubrovniku na hrvatskom jeziku nastaju ne samo replike, već i izvorna i u mnogim segmentima avangardna književnost.
Renesansni stavovi dovode i do društvenih pomaka i Dubrovačka Republika se između ostalog može podičiti uredbom kojom je 27. siječnja 1416. ukinuto ropstvo, a najstariji arboretum u Europi, Arboretum Trsteno, postojao je već 1498. Civilizacijski dosezi očitiju su i u uvođenju liječničke službe (1301.), osnivanju staračkog doma (1347.), ali i otvaranju ljekarne Male Braće u sklopu franjevačkog samostana (1317.), zasigurno najstarije u Europi po kontinuitetu djelovanja.
Jedna od zanimljivosti iz povijesti Dubrovačke Republike jest i odredba prema kojoj u Gradu nisu nikad vijećali i donosili odluke u vrijeme južine, odnosno juga. “On je sam od sebe kazna, a misao je klonula, životna radost istječe kroz mutne oči i pocrnjela lica. Ni sebe samog po šiločini ne voliš pa kako bi pomućenim razborom donio odluku o drugima,” napisala je dubrovačka spisateljica Tereza Buconić Gović.
Nas nije dočekala južina već rijeka ljudi koja se već u jutarnjim satima kretala prema zapadnom ulazu u Grad. Očekivali smo i više turista, konzultirajući se s aplikacijom dostupnom gostima Dubrovnika, koja pomoću algoritma i različitih parametara poput onih o broju ljudi na kružnim putovanjima brodom, dolascima i noćenjima gostiju u Dubrovniku, te podacima o vremenskoj prognozi, predviđa broj posjetitelja povijesne jezgre nekoliko dana unaprijed. Korisne su to informacije kako za lokalno stanovništvo, tako i za turiste prilikom planiranja aktivnosti na području povijesne jezgre.
No, niti aplikacija u nekim situacijama ne pomaže. Ulaz Pile nas je dočekao uokviren skelom, jer se radi na sanaciji i restauraciji niše s kipom svetog Vlaha poviše Vanjskih vrata od Pila. Taj posao trebao je biti gotov do špice sezone, ali kako to obično biva, radovi su se malo otegli. Inače, ovog posla prihvatilo se Društvo prijatelja dubrovačke starine, civilna udruga koja djeluje još od 1952., nastala sa željom buđenja svijesti široke javnosti za kulturno i povijesno naslijeđe te sprečavanja otuđivanja i devastacije.
Dalekovidnost Lukše Beretića, na čiju je inicijativu i nastala ova volonterska udruga, najbolje potvrđuje aktualno stanje dubrovačkih zidina, koje danas predstavljaju jedan od najpoznatijih i najbolje sačuvanih fortifikacijskih sustava u svijetu. Zidine duge 1940 metara (uključujući i 1080 stepenica), javnosti su postale dostupne tek šezdesetih godina prošlog stoljeća. Za obilazak je potrebno malo fizičke forme i 35 eura (uključuje i tvrđavu Lovrijenac), a zauzvrat pružaju jedinstvene poglede na Grad, njegove krovove, te na veličinu i snagu kamena, ali i ljudskog uma.
Ukratko
Na popis nematerijalne baštine UNESCO je prije 15 godina uvrstio i Festu svetog Vlaha
Cesta koja s magistrale vodi na Bosanku, odnosno na Srđ, nedavno je djelomice proširena i s nekoliko pozicija omogućen je fenomenalni panoramski pogled na Dubrovnik i otoke
Dubrovnik je bio poznato turističko središte već između dva svjetska rata, a turizam postaje glavna gospodarska grana s dolaskom novog tisućljeća. Brojka od milijun turističkih dolazaka prvi je puta premašena 2015.
Dubrovčani su zapisivali sve i svašta, ali ne i tko su Maro i Baro koji udaraju sate u zvono teško dvije tone, djelo Ivana Rabljanina
Gradska luka zaštićena lukobranom Porporelom bila je glavno pristanište sve do pojave velikih brodova u 19. stoljeću, kada se trgovački i putnički promet premješta u 2,5 km udaljeni Gruški zaljev, zaštićen poluotokom Lapadom
Južna strana crkve sv. Vlahe nakon nedavne restauracije zabljesnula je bjelinom koja bi se trebala proširiti i ostalim stranama. Kula Bokar naziva se i Zvjezdan, a projektirao ju je Firentinac Michelozzi
Žičara uništena tijekom Domovinskog rata obnovljena je 2010. Povratna karta stoji 27 eura za odrasle, vožnja traje svega četiri minute, a pogled sa Srđa i nadmorske visine od 405 metara je nenadmašan
Sveti Vlaho je, prema legendi, pomogao Dubrovčanima u obrani protiv Mlečana 972. i od tada se njegov blagdan (3. veljače) neprekidno štuje podno Srđa
Masovni turizam guši stvaran život unutar zidina i obnova ribarnice u staroj gradskoj luci, odnosno peskarije kako je zovu Dubrovčani, jedan je od pokušaja oživljavanja javnih prostora u službi građana
Kupe, cigle i tavele stoljećima su se proizvodile u nedalekim Kuparima, a potom brodovima izvozile diljem Europe. Potraga za originalnom glinom i izrada povijesne kupe, početak je revitalizacije krovova Grada
Obnovom igrališta podno kule Minčeta uz kulu Gornji ugao, otkriven je kompleks ljevaonice metala s konca 15. stoljeća, koji svjedoči da je Dubrovačka Republika u srednjem vijeku proizvodila oružje
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Volkswagenom
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....