PUTOPIS MADRID Veličanstveni grad koji odiše stilom, ali gdje je auto najbolje ostaviti u garaži i obići ga biciklom

Na putovanju kroz Španjolsku u Renaultu Scénicu nakon bezbrižne i lagodne panoramske vožnje pokrajinom Kastilja - La Mancha, slabo naseljen i gotovo pustinjski krajolik s gdjekojim brežuljkom s ostacima srednjovjekovnih dvoraca i vjetrenjačama opjevanima od Cervantesa u romanu o luckastom vitezu Don Quijoteu, zamijenili smo vrevom 7,5-milijunskog Madrida. Osamdesetak kilometara sjeverno od Toleda pred nama se počeo širiti megapolis s 3,5 milijuna stanovnika, ali se još 4 milijuna tiskaju u okolnim prigradskim naseljima, kako kaže mladić José, ponosni Madrileño koji nas je dočekao u hostelu “Florida” u samom centru. Onamo smo dopuzali zakrčenim prilazima gradu - premda su po četiri trake u oba smjera! - i odmah smo počeli žaliti za pustarom, malenim mjestima gdje se nitko nikuda ne žuri i laganim tempom središnje Španjolske odakle smo stigli.

Foto: Ivan Lacković

U hostelu kakvih ima bezbroj, u nekoj uličici na petom katu stambene zgrade nemalih 200 eura platili smo dva noćenja u sobičku s dva kreveta i klimom, ali i vlastitom kupaonicom (smještaj i u jeftinijim hotelima u Madridu u ovo je doba godine barem dvostruko skuplji), a auto smo ostavili u javnoj garaži preko puta hostela za 32 eura po danu. No Madrid je treći najnaseljeniji grad zapadne Europe, iza Londona i Berlina, pa je masa ljudi, automobila i mopeda na ulicama ovdje ujutro, poslijepodne i noću, grad doslovno živi 24 sata. Ulice su krcate ljudima čak i ponedjeljkom i utorkom i u sitne sate, a jasno je i zašto: u tom gradu na visoravni na gotovo 700 metara nadmorske visine uz rijeku Manzanares temperature su već u svibnju enormne, do 36 stupnjeva Celzija kad smo mi bili ondje, pa je tomu prilagođen i ritam života: radi se dvokratno, ujutro, pa višesatna pauza od podneva do nešto nakon 15 sati, kad je najgore, pa ponovo do 19 sati. Stoga se ovdje ruča u tri popodne, a večera u ponoć, čemu smo se morali prilagoditi.

Ivan Lacković

Izlascima u grad na večeru nakon deset, jedanaest navečer pogoduje i to što dnevnog svjetla u ovo doba godine ima čak do 22 sata, kad popusti nesnosna vrućina, no u zraku nema vlage pa sve izdržimo i mi nenavikli. Jedino se preko dana treba dobro zaštititi ili skloniti sa sunca. Stavili smo sunčane naočale na oči i kape na glave kad smo se uputili da posjetimo znamenitosti glavnog grada Španjolske. Umjesto vožnje metroom, koji je savršeno čist, logičan i sjajno organiziran, odlučili smo se za unajmljivanje bicikala, što nam se ipak učinilo idealnim izborom. Nismo se odmah snašli s najmom gradskih električnih bicikala koji se mogu iznajmiti na nekoliko mjesta u centru blizu najvažnijih postaja podzemne željeznice, a još kad smo od nekoliko Madriđana pokušali doznati kako se koristi ta usluga i uvjerili se da malo tko ovdje govori engleski, riječi koje smo razaznali iz razgovora poput internet, application i credit card, stvar nam se učinila prekompliciranom pa smo otišli u obližnji Trixi Madrid gdje smo odabrali željeni bicikli i platili gotovinom. Uzeli smo jedan standardni, čiji je najam za dva dana stajao 25 eura, i električni za 62,50 eura.

Ivan Lacković

Mogli smo krenuti u istraživanje grada, i to najprije do...? “Čekaj, čekaj”, govori mi Ivan, “Rim ima Koloseum, London ima Big Ben, a Pariz Eiffelov toranj, što ima Madrid tako znamenito i prepoznatljivo da prvo obiđemo?”, uzdajući se u moja prijašnja iskustva i posjete ovom gradu. “Pa stadion Santiago Bernabeu!”, ispalio sam kao iz topa. I doista, Madrid je glavni grad nogometa, dom najtrofejnijeg osvajača prestižne Lige prvaka u povijesti tog natjecanja i jedinog koji je u njoj pobijedio dvaput uzastopce (2016. i 2017.), nogometnog kluba Reala, a njihov je stadion istinski hram nogometa i jedan od najljepših i najprestižnijih stadiona svijeta. “I to ne zato što navijam za Real”, odbrusio sam na kraju Ivanu nakon kratke lekcije o važnosti stadiona Reala koji nam je onako veličanstven, uguran gotovo kao u stambeni blok u blizini centra, bio prva postaja bicikliranja. No da ne bude zabune, u Madridu se ima što vidjeti i posjetiti osim - za mnoge, kao i za Ivana - trivijalnosti poput stadiona, itekako! Ipak je Madrid glavni grad nekadašnjeg kolonijalnog carstva koje se protezalo gotovo od Magellanova prolaza na jugu Južne Amerike do Aljaske na sjeveru Sjeverne Amerike, ponajviše zahvaljujući upornosti i entuzijazmu konkvistadora poput Hernána Cortésa, Francisca Pizarra ili Hernanda de Sota u promicanju katoličke vjere i još većoj želji za zlatom, a taj nekadašnji sjaj imperija prepoznaje se i danas.

Ivan Lacković

Premda je bio jako izranjavan nakon Španjolskog građanskog rata, sve je obnovljeno - goleme kićene građevine od bijelog kamena i mramora djeluju tako veličanstveno kao da su iznutra i danas do vrha krcate zlatom Azteka i Maya, dovučenog nakon otkrića preko mora iz Novoga svijeta. Najviše ih ima na gradskoj žili kucavici Gran Via i blizu nje te oko Plaze de Cibeles, najljepšeg velikog trga u Madridu unutar kojeg kružno prolazi promet oko mramorne fontane Fuente de Cibeles, još jednog značajnog simbola Madrida. Tek nakon nekoliko sati na biciklu shvatili smo koliko je zapravo Madrid rasprostranjen i velik grad s golemim avenijama i bulevarima, a Ivan je dodao kako ga to sve skupa podsjeća na kićeniji i sunčaniji Pariz.

Ivan Lacković

Staze za bicikliste su odlično uređene, jasne i poštuju se pa smo s lakoćom obišli još nekoliko znamenitosti poput impresivne arene za borbu s bikovima Plaza de Toros de Las Ventas, jedne od najvećih na svijetu s 24.000 sjedala, potom Nacionalni muzej Prado, gdje na 22.000 četvornih metara možete uživati u jednoj od najbogatijih i najvrednijih zbirki umjetnina na svijetu, no za takvo uživanje valja izdvojiti 19 eura i barem pola dana. Barem nekoliko sati treba odvojiti i za posjet golemoj kraljevskoj palači Palacio Real i njenim vrtovima, što smo učinili sutradan, a tu kraljevska obitelj dolazi isključivo u svečanim prigodama. Natrpala se gomila turista iz svih krajeva svijeta, ali u Madridu se na svakom koraku ipak ne susrećete s hordama turista lizača sladoleda sa selfie štapovima. Turistima čak ne vrvi ni najveći, savršeno uređeni Park Retiro, kamo smo se sklonili od žege nakon ranog doručka u obliku karakterističnog pekarskog proizvoda churrosa i crne kave, još jedne tradicije ovog grada, na jedan “San Miguelček”, kako smo već nakon samo tri dana na putu počeli familijarno tepati španjolskom ekvivalentu našem Ožujskom pivu.

Ivan Lacković

Posjetitelji ovog veličanstvenog parka ovdje se mogu upustiti čak i u vožnju brodicom na umjetnom jezeru ispred grandioznog spomenika Alfonsu XII., što smo preskočili da čudno ne izgledamo, a poslije nismo zapostavili ni gastronomiju: nakon što smo se dobrano navozali labirintom šarmantnih uličica u kojima se lako možete izgubiti (srećom, sve su povezane s nekim trgom koji nam je uvijek poslužio kao orijentir), u predvečerje smo vratili bicikle i uputili se na glavni gradski trg Puerta del Sol pa se u jednoj od sporednih mirnijih ulica s restoranima upustili u guštanje u gastronomskim poslasticama. Pogađate, tapase, toliko karakteristične male obroke svih vrsta jednostavno smo morali iskušati pa smo se potom izgubili u masi ljudi na ulicama, osvježavajući se uz još pokoji San Miguel u ruci u obližnjim barovima, koji su i utorkom krcati glasnim i temperamentnim Madriđanima. Tek sada je naše iskustvo bilo potpuno, jer smo osjetili pravu atmosferu ovog dinamičnog i šarmantnog grada čije je bogatstvo vidljivo na svakom koraku. U Madridu, koji je istovremeno vrlo tradicionalan, ali i sofisticiran grad - barem je naš dojam takav - živi se dobro i opušteno i danju i noću. No, premda poneseni sjajnom atmosferom gradskih ulica i dobrim vibracijama, ubrzo odlazimo na počinak jer su pred nama Avila, Segovia, Valladolid i Burgos, gradovi još jedne od važnih povijesnih pokrajina Španjolske - Kastilje i Leóna.

Ivan Lacković

Ukratko

Samo opušteno: Madrid je velik i mnogoljudan grad, ali u njemu nema posebnog stresa i ljudi rado izlaze i druže se uz ukusni zalogaj, vino ili pivo i dugo nakon ponoći. Cigani s gitarom, prodavači cvijeća i plesačice flamenca na svakom koraku u Madridu dodatno obogaćuju kolorit, čiji je simbol Madroño, medvjed koji brsti planiku čija se statua nalazi na glavnom trgu Puerta del Sol

Stadion Santiago Bernabeu na kojem igra Real hram je nogometa za 81.000 gledatelja, a klupski je muzej najposjećeniji takav prostor u Španjolskoj. Sve atrakcije Madrida nemoguće je obići pješice jer je grad iznimno rasprostranjen, s dugačkom avenijama, a zbog prometa je najbolje voziti se iznajmljenim biciklom po uređenim biciklističkim stazama

Premda nam je naš Renault Scénic sjajno poslužio za krstarenje provincijom Španjolske, zbog nesnosnih madridskih gužvi ostavili smo ga u garaži do nastavka putovanja. Promet u Madridu vrlo je intenzivan, starta se već na žuto na semaforu, a umjesto turističkim autobusom bolje je voziti se podzemnom željeznicom ili iznajmiti bicikl

Povijesna tržnica Mercado de San Miguel od stakla i željeza blizu glavnog trga Plaza Mayor renovirala se šest godina. Popijte aperitiv u La Hora del Vermut ili cavu u jednom od brojnih barova. Gastronomski ponos: osim na tržnici Mercado de San Miguel, na bezbroj mjesta u gradu imali smo priliku kušati pršute serrano i ibérico, dvije najpoznatije vrste narezane na sićušne komadiće. Palacio Real s velikim vrtovima uz rijeku Manzanares izgrađen je na mjestu maurskog zamka izgorjelog u požaru u 18. stoljeću, a za obilazak vam treba udobna obuća - i nekoliko sati

Osim trgova Plaza Mayor i Puerta del Sol ljepotom arhitekture zadivljuje i jedna od glavnih gradskih ulica, Gran Via. Do kraja 19. stoljeća najveći gradski park Retiro služio je za odmor okrunjenih glava, a danas u njegovoj ljepoti mogu uživati svi