Svi su zrakom hlađeni modeli NSU-a kod nas poznati pod imenom Prinz, mada je ona zapravo korištena samo na dvocilindrašima, kojih kod nas gotovo da nije bilo, i na ranim primjercima serije 1000, do 1967. Sportska izvedba, kakvu smo pronašli u istarskom Barbanu, isprva se zvala 1000 TT, a kada je 1967. ugrađen veći motor samo TT.
Ponekad se zbog razlikovanja rabi i naziv 1200 TT, no to tek zbunjuje, jer je NSU imao i model 1200, s većim međuosovinskim razmakom, a TT se radio na kraćem 1000. Odnosno, da budemo precizniji, srednjem, jer je postojao i još kraći dvocilindraš.
Ako postoji prava osoba za pojašnjavanje detalja, to je Branko Živić, koji već desetljećima održava, a povremeno i restaurira NSU-e, da ne kažemo Prinčeve. Bilo ih je nekada dosta na našim cestama, sklapani su u Vogošći, u Pretisu, kasnije UNIS-u, no kasnije su nestali, malo je sačuvanih.
Bilo ih je nekoliko desetaka u Puli – prisjeća se Branko – i sve sam ih kasnije u nekom trenutku pokupovao. Imao je dosad točno 70 primjeraka, više-manje svih modela, u jednom trenutku istovremeno njih čak 17. Tada je do njega došao i pokojni Joško Martinović i snimio prilog za Globalno sijelo (HTV). Sve je, kaže, počelo, kada je njegov otac 1966. kupio prvi NSU Typ 110 SC - da, treba barem doktorat za razumijevanje oznaka modela.
Kasnije su ga pratili kroz život, imao je nekoliko dana čak i Sveti Gral, super rijetki TTS, cestovnog trkača u kojem je, dok ga je vozio na prvu registraciju u Pulu, ne svojom krivnjom, doživio frontalni sudar, te je auto uništen. Jedan je TT prodao u Njemačku, a potom ovaj kupio zahvaljujući munjevitim refleksima. Sat vremena nakon što se pojavio u oglasu, već je bio na putu prema Donjoj Stubici, a u dva ujutro je ostavio kaparu!
Ispostavilo se da je prodavač bio prvi vlasnik auta, kupljenog 1969. u ljubljanskom Volanu – TT nije bio u ponudi UNIS-a i moralo ga se nabavljati drugim kanalima. Lim je bio zdrav, što je prvi preduvjet da biste i pomislili na restauraciju nekog od ovih automobila, jer mehanika se puno lakše može urediti.
Restauracija ipak nije bila bez problema - triput je vraćao auto lakireru, mada ni s rezultatom koji je naposljetku prihvatio nije posve zadovoljan. Također, nije imao TT-ove stražnje bočne prozore koji se otvaraju, pa je ugradio fiksne sa standardnog modela. Sada ima odgovarajuće, pa će jednog dana i oni doći na red.
Eksperimentirao je i s pojačanjem motora ugradivši četiri rasplinjača, no vratio je izvorna dva, jer je i njih teško precizno podesiti, a nema se namjeru utrkivati. Dodao je iz vica oznake Prinz na blatobrane, no sve je ostalo na automobilu izvorno.
Nema namjeru prodavati svoj NSU, nego ga jednog dana ostaviti unuku, koji će, nada se, nastaviti obiteljsku tradiciju rada s automobilima i oldtimerima, u kojoj su i on i sinovi. Radio je u Italiji 17 godina, u državi koja je svojedobno obožavala NSU automobile, a sin pomaže i u organizaciji skupa koji bi NSU Club Italia u ljeto trebao održati u Opatiji.
U kontaktu je i s vlasnicima preživjelih Prinčeva u regiji, a mnogima održava aute. Bilo je kod nas ponešto TT-ova, pa i poneki TTS, uglavnom kao trkaći automobili, koji su ostali konkurentni i viđamo ih na fotografijama s utrka još godinama nakon prestanka proizvodnje, no rijetki su preživjeli.
U njegovoj i obiteljskoj kolekciji ima ponešto drugih modela, no NSU je najveća ljubav. Kao povjerenik HROS-a gotovo se svakodnevno susreće s mlađim automobilima, iz 1980-ih i s početka 1990-ih, koji počinju dominirati oldtimerskom scenom, no ne voli ih, smatra da su do tih godina auti već izgubili dušu.
Dok smo se u prekrasan proljetni dan vozili zavojitim istarskim cestama u jarko narančastom TT-u, a gume škripale u svakom zavoju, razmišljao sam kako ne znam jesu li i kada automobili uistinu izgubili dušu, no siguran sam da ju ovaj TT ima i danas.
Ukratko
Podignuti poklopac motora bio je neophodan, jer hlađenje motora nikada nije posve zadovoljavajuće riješeno, a spora gradska vožnja u koloni bila je noćna mora
Brankov TT je iz 1177 ccm izvlačio 65 KS, deset više od težeg modela 1200 – tuneri su išli i do duple snage, no u ovom je primjerku motor serijski
Mada se TT mogao naručiti u iznenađujuće raznolikoj ponudi boja, narančasta je ona koju nekako najviše povezujemo s ovim modelom
Branko Živić je povjerenik HROS-a i svakodnevno procjenjuje oldtimere u Istri i na Kvarneru. NSU Club Italia, s drugog najvećeg tržišta ugasle marke, dodijelio mu je status počasnog člana
1.2-litreni TT proizveden je u 49.327 primjeraka od 1967. do 1972., no preživjele na prodaju – ovaj nije među njima – danas možemo nabrojati na prste jedne ruke
Brzinomjer je graviran do 180 km/h, službena najveća brzina je 153 km/h, no vlasnik kaže da ovaj primjerak može potegnuti i dosta više od deklariranog
U narodnoj je predaji NSU upamćen kao automobil u čijem ste prtljažniku po snijegu morali voziti poneku vreću cementa da ne sletite s ceste
Kao i mnogi oldtimeri, i TT ima vlastiti nadimak - Old lady, odnosno stara dama, koji se ponosno ističe i kao naljepnica straga
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH