Fiat Ritmo krajem 1970-ih i početkom 1980-ih bio je jedan od najprodavanijih automobila u Europi, no ne i kod nas, jer nije bio među onim modelima koji su se kod Crvene Zastave mogli kupiti samo za dinare. Veći broj primjeraka uvezen je tek početkom 1990-ih, u vremenu slobodnog uvoza, no to su uglavnom bili kasniji, redizajnirani primjerci, nerijetko već umorni i s mnogo kilometara, nemilice eksploatirani.
Iz tog razloga danas ih je vrlo malo preživjelo, te smo bili ugodno iznenađeni kada nam se javio čitatelj Jasmin Lojić iz Krapine i pozvao da razgledamo njegov automobil, čija je priča posve drukčija. Ovaj Ritmo 65 L prve serije iz 1980. kupio je bratić njegove mame, ujedno i prvi susjed. Otišao je u Kragujevac po auto, računi su i danas s autom, dovezao ga u Krapinu – i parkirao u garažu. Kako je imao Fiću, pričekao je da on odsluži svoje, te je Ritmo prvu registraciju dočekao tek 1986.
Tijekom sljedećih trideset i pet godina vlasnik ga je vozio malo, a najdulje su bile povremene ture do Zaboka i Marije Bistrice. Lojić misli kako “vujček”, kako je zvao rođaka, najvjerojatnije njime nikada nije otišao niti do Zagreba, a kamoli na neki dalji put. Kada bi nekamo vozio mamu, ona bi obično sjedila na stražnjem sjedalu, a Ritmo je tim polaganim ritmom u više od trećine stoljeća nakupio samo sedamdesetak tisuća kilometara.
Nakon smrti prvog vlasnika, pet je godina stajao u garaži, a onda se Jasmin dogovorio s rođakom. Auto je upalio iz prvog pokušaja i preselio ga nekoliko metara dalje, u svoju garažu s idejom da ga uredi. Ne govorimo ovdje ni o kakvoj restauraciji, promijenjeni su samo potrošni dijelovi, stvari bitne za sigurnost poput remena, kočnica, svjećica, platina i kugličnih ležajeva. Kako je riječ o standardnoj Fiatovoj mehanici, kakva se ugrađivala i u onodobne Zastavine modele, dijelova ima i dostupni su.
Iako je automobil tijekom čitavog vijeka eksploatacije – možemo li njegov dosadašnji put uopće tako nazvati – bio garažiran, vizualno je odavao godine, boja je izgubila sjaj, imao je i poneku sitniju ogrebotinu, karakteristični plastični dijelovi nigdje nisu ispucali, ali jesu matirali… Za plastiku nije bilo pravog rješenja, no originalni lak karoserije nakon poliranja i korekcija nekoliko sitnijih oštećenja ponovno je dobio sjaj i Ritmo je opet zablistao.
Frazu kako je neki automobil dobar i zdrav često čujemo, no rijetko se to u ovolikoj mjeri može i vidjeti – doslovno nigdje nema nikakvih oštećenja, u unutrašnjosti sve radi, vrata se otvaraju i zatvaraju bolje nego kod većine novih automobila, a skriveni zakutci, recimo u motornom prostoru i prtljažniku, uistinu izgledaju kao da je auto jučer izašao iz tvornice. Jedini zamijenjeni vanjski dio je stražnje desno svjetlo, koje je bilo razbijeno, te je u Italiji kupljeno zamjensko, rabljeno.
Bizarno, jedini dio koji je propao i nije ga bilo moguće spasiti su sjenila za sunce, vozačko i suvozačko. U ovom trenutku auto je bez njih, a vlasnik je u potrazi za zamjenskima. Kojih, kao i ostalih za Ritmo specifičnih dijelova, baš i nema, a ako se štogod i nađe, to je za kasnije serije.
Kako nije bilo potrebe za bilo kakvim većim radovima, kompletno je uređenje odrađeno u Lojićevoj garaži. Tehnički je pregled također prošao otprve, bez ikakve primjedbe. U duhu dosadašnjeg vijeka, s njim je prešao samo petstotinjak kilometara, iako je istražio i “vujčeku” nepoznat teren, pa se dovezao i do Zagreba.
Nije član nikakvog oldtimer kluba niti je Ritmo, barem zasad, pokazao ni na kakvom susretu, nema drugih starih automobila ni planova oko njih, a gostovanje u našoj rubrici prvi mu je izlazak pred oči zajednice ljubitelja klasičnih automobila. Kaže da zapravo dugoročno nije siguran hoće li ga zadržati, ali zasad uživa u njegovanju jedne uistinu prekrasne obiteljske uspomene.
UKRATKO:
- Na Ritmu je još i danas prvi lak, tijekom uređenja su bojom zamiješanom prema originalnoj specifikaciji popravljene samo neke vrlo sitne “piknjice”, te je auto temeljito ispoliran
- Održavanje mehanike najmanji je problem, dijelovi su standardni za više Fiatovih modela, a kod nas ponajprije prisutni preko Zastavine palete
- Jasmin Lojić po struci je automehaničar, no cijeli život radio je u drugim segmentima automobilske djelatnosti, a Ritmo mu je prvi i jedini oldtimer
- Bočna oznaka 65 L ukazuje na dobro poznati četverocilindarski motor od 1301 ccm i 65 KS, te na nižu razinu opreme, ispod paketa s oznakom CL
- U svoje je vrijeme Ritmo predstavljao veliki iskorak za Fiat, upamćen i po spektakularnim reklamama uz slogan po kojem su ga ručno izradili – roboti!
- Doslovno sve na automobilu besprijekorno funkcionira, sve komande, žaruljice, pokazivači, grijanje, provjetravanje… rade kao kad je auto izašao iz tvornice
- Unutrašnjost bež boje tvornički je išla uz primjerke s crvenom bojom karoserije, a ovdje je u potpuno izvornom stanju. Ništa nije trebalo mijenjati ni krpati
- Jednostavne, geometrijske linije nisu nudile previše opreme i detalja, sve je jednostavno, čisto i precizno, a vrata se i danas zatvaraju jednim prstom
- Slova su se mijenjala, no lokacija ne: auto je od prve kupnje u Krapini, a brojke na pločici posveta su godini proizvodnje, te nazivima marke i modela
Sadržaj nastao u suradnji s CVH.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....