HARD TEST Dacia Sandero: Zdrav kao dren završio maraton!

Samo jedna pregorjela žarulja, za noćno osvjetljenje ventilacije na središnjoj konzoli, jedini je „kvar“ tijekom 22 mjeseca i 100.000 kilometara dugog i iscrpljujućeg testa Dacije Sandero. Pritom je važno naglasiti da se prema plavom rumunjskom maratoncu nismo uvijek odnosili poput dobrog gospodara, kao što to čine privatni vlasnici. S razlogom, jer smo u relativno kratkom roku željeli vidjeti gdje su granice izdržljivosti.

Vozili smo ga najčešće oštrim tempom, ponekad pod punim opterećenjem. Sandero nije niti minute proveo u garaži, danju i noću bio je na milost i nemilost, suncu, ledu, kiši i snijegu. Nismo ga niti prali baš često. Međutim, rumunjski maratonac, koji nije najbolji primjer šminkerskog dizajna ni suvremenih tehnoloških dostignuća, svo vrijeme je služio vjerno i bez pogovora. Upravo zato se svojom jednostavnošću i pouzdanošću te paljenjem motora uvijek na prvi okret ključa, na koncu čitavoj redakciji uvukao pod kožu. A stavit ćemo ruku na srce i priznati da je onako plav, s kričavim sivim plastičnim „offroad“ dodatkom, prilikom preuzimanja 6. listopada 2008. dočekan pomalo podozrivo.

Jasno, rezime je to kakav priželjkuje velik broj vlasnika svojih automobila, čak i onih višestruko skupljih. A testni primjerak stoji „recesijskih“ 9100 eura, jednako kao prije dvije godine. Potvrđuju nam to i Mladen Režek i Nenad Kušen, serviseri Autokuće Baotić: kada bi se servisiranje, održavanje i popravci Sandera obavljali u vlastitim servisima Dacije, a ne u sklopu postojećih Renaultovih, servisi bi brzo trebali staviti ključ u bravu. Na tim automobilima osim redovnih servisnih zahvata rijetko da se ima što dotjerati ili popravljati, kažu serviseri.

Tijekom 100.000 kilometara ovlašteni servis radi redovnog održavanja posjetili smo pet puta, držeći se propisanog intervala od 15.000 kilometara. Svaki puta mijenjali smo ulje, filtar ulja i filtar zraka (potonji samo ne na prvom servisu), a svakih 30.000 kilometara i svjećice. Kočnice su se pokazale iznimno izdržljivima. Iako podvrgnute češćim i jačim kočenjima nego što će ih morati koristiti prosječan vozač Sandera, prednje pločice mijenjane su tek nakon 60.000 kilometara. Diskovi su još uvijek u nevjerojatno dobrom stanju, s minimalnim istrošenjima.

Cijena redovnog servisa iznosi prosječno oko 1000 kuna zajedno s materijalom, a na veći trošak treba se pripremiti tek na 90.000 kilometara, kada je propisan veliki servis. Zamjena zupčastog remena sa zatezačem, pumpe vode i niza ostalog potrošnog materijala diže cijenu zahvata na 5750 kuna. Nakon toga nema više značajnijeg troška daljnjih 90.000 kilometara… Izdržljiv i robustan pogonski sklop, s blago povišenom podnicom pokazao se idealnim za naše loše održavane prometnice. Pregledom masivnog ovjesa nisu otkrivene niti najmanje deformacije, što pokazuje konstrukcijsku usmjerenu na izdržljivost i otpornost na udare u rupe i rubnjake pločnika, izbočene tračnice i ležeće policajce, bez imalo posljedica. Niti jedna manžeta nije nagrižena ili oštećena, niti je narušena geometrija ovjesa, a u jednako pohvalnom stanju zatekli smo još uvijek originalan ispušni sustav.

Izdržat će još najmanje 50.000 kilometara, što djelomice treba zahvaliti i čestim vožnjama otvorenim cestama. Opružje je tek lagano smekšalo zbog čega je Sandero postao nijansu udobniji, ali bez značajnijeg odraza na ležanje. Iz istog razloga u odličnom stanju i tek na pola svoga vijeka je i još uvijek prva spojka. U gotovo besprijekronom stanju je i mjenjač, s minimalnim naznakama istrošenosti, debelo unutar dopuštenih tolerancija, samo na zupčanicima hoda unatrag. Budući da taj stupanj nije sinkroniziran pri šaltanju je potrebno potpuno stati, za što nestrpljivi dio vozača nije imao dovoljno strpljenja.

Lijepo iznenađenje je i motor. Zdrav je kao dren, zašto je također zaslužna česta i brza vožnja autocestama, ali i redovna zamjena kvalitetnog ulja Elf Competition i filtra. Potrošnja ulja je zanemariva te između propisanih intervala ulje niti jednom nije trebalo dotočiti. Renaultov benzinski motor od 1390 ccm i 75 KS vuče porijeklo još iz modela 5, 9 i 11, s početka osamdesetih godina, a tolike godine ugradnje u brojne Renaultove modele niže i kompaktne klase odavno su izbrisale sve moguće dječje bolesti. Prednost su i jednostavna konstrukcija s dva ventila po cilindru te kvalitetni, trajni materijali komponenti, izdanak stare škole auto industrije iz vremena kada se težilo da sve što dulje traje…

Mjerenja na kraju testa pokazuju bolje rezultate nego na početku, a i potrošnja je pala za oko pola litre (8,3 litre). Vozači koji voze suzdržano i oprezno, kakva je većina vlasnika Sandera, mogu računati s prosjekom oko 7 litara. Motor se zapravo tek pošteno razradio i uz pravilno održavanje, mehanika će bez problema odraditi i sljedećih 100.000 kilometara.

Jasno, nije sve prošlo bez ožiljaka. Karoserija je na par mjesta obilježena lakšim udarima vratiju susjednih vozila, a unutrašnjost odaje torturu istrošenošću upravljača, mjenjača i gumenih obloga papučica, ogrebotinama na plastici, izlizanošću podnih obloga (koje se teško čiste) i lagano klimavim vozačkim sjedalom. No, sjedala nisu izgubila na formi, a nema niti cvrčanja sirove, ali postojane i čvrste plastike. Nije otkazala niti jedna komanda, niti jedan instrument, niti jedna kazaljka. Vrlo otporan je i lak karoserije. Začudo, sprijeda gotovo da i nema tragova kamenčića, a nigdje nismo zamijetili niti tračak hrđe.