Pogon na sve kotače jedna je od onih oznaka koje kupci vole vidjeti u konfiguratoru, osobito u krajevima u kojima snijeg ne mora biti svakodnevica, ali se dovoljno često pojavi da vožnju pretvori u stres. Logika je jednostavna, ako automobil može slati snagu na sva četiri kotača umjesto samo na dva, trebao bi imati više prianjanja i više sigurnosti na skliskoj podlozi. No tu počinje i velika zbrka, jer AWD i 4WD, odnosno pogon na sve kotače i klasični 4x4 pogon, nisu isto, iako ih marketing često pokušava približiti više nego što bi trebalo.
AWD nije samo šminka, ali nije najbolji
AWD je danas daleko rašireniji sustav. Nalazi se u obiteljskim SUV-ovima, crossoverima, limuzinama, sportskim automobilima, hibridima i električnim modelima. Njegova osnovna zadaća nije osvajanje kamenjara, dubokog blata ili zahtjevnih šumskih putova, nego dodatna stabilnost i trakcija na cesti. U većini modernih automobila AWD radi automatski. Vozač najčešće ne mora ništa uključivati, a sustav sam procjenjuje kada treba poslati dio okretnog momenta na drugu osovinu.
Kod takozvanog povremenog AWD-a, koji je danas najčešći, automobil je u normalnim uvjetima zapravo pogonjen samo jednom osovinom. Kod mnogih pristupačnijih modela to su prednji kotači, dok su luksuzniji i sportski automobili često postavljeni s naglaskom na stražnju osovinu. Kada senzori prepoznaju proklizavanje ili potrebu za boljom raspodjelom snage, spojka automatski uključuje i drugu osovinu. Za vozača je to gotovo neprimjetno, a upravo je u tome i prednost sustava. On ne traži razmišljanje, nego radi u pozadini.
Postoje i stalni AWD sustavi, kakve tradicionalno vežemo uz Subaru ili pojedine Audije. Oni preko središnjeg diferencijala neprekidno šalju snagu na obje osovine. Takvo rješenje može biti uvjerljivije na lošoj cesti, makadamu ili u zahtjevnijim zimskim uvjetima, ali obično donosi veću potrošnju goriva. Tu su i hibridni AWD sustavi, kod kojih jedna osovina dobiva pogon od benzinskog motora, a druga od elektromotora. Takvo rješenje je sve češće jer je jeftinije i jednostavnije za izvedbu i donosi smanjenu potrošnju. SUV-ovi imaju motor sprijeda i elektromotor straga, dok sportski hibridi mogu imati suprotnu logiku, s benzinskim motorom straga i električnim pogonom sprijeda.
Pravi terenski pogon
4WD, odnosno klasični 4x4 pogon, pripada drukčijem svijetu. To je sustav za terence, pick-upove i vozila koja su napravljena za ozbiljnije uvjete izvan asfalta. Mercedes G-klase, Ford Ranger, Jeep Wrangler, Ineos Grenadier, Toyota Land Cruiser, Land Rover Defender i Suzuki Jimny tipični su primjeri vozila kod kojih se očekuje pravi 4x4. Za razliku od AWD-a, koji sve odrađuje automatski i fino, 4WD je grublji, mehaničkiji i izravniji. Vozač obično ručicom, kotačićem ili tipkama bira između načina vožnje koji mogu biti različito označeni, no najčešće se koriste oznake 2H, 4H i 4L.
U položaju 2H vozilo se najčešće vozi samo sa stražnjim pogonom. Način 4H uključuje pogon na sve kotače za skliske podloge i veće brzine, dok je 4L namijenjen sporom svladavanju teškog terena, strmih uspona, kamenja, blata ili dubokih kolotraga. Ključna tehnička razlika je u tome što 4WD koristi reduktor i prijenosnu kutiju, a u načinu 4H ili 4L prednja i stražnja osovina često su mehanički povezane tako da se okreću istom brzinom. To je izvrsno na terenu, ali problematično na suhom asfaltu.
Zato klasični 4x4 pogon ne treba koristiti na normalnoj, suhoj cesti ako sustav nije predviđen za takvu vožnju. U zavojima kotači moraju prelaziti različite putanje, a ako su osovine kruto povezane, u prijenosu nastaju naprezanja. Posljedice mogu biti ubrzano trošenje guma, neugodno poskakivanje, opterećenje prijenosne kutije, pa čak i oštećenja pogonskog sklopa. Drugim riječima, 4WD je moćan alat, ali nije sustav koji se bez razmišljanja drži uključen cijelo vrijeme.
Za većinu vozača odgovor je zato prilično jednostavan. Ako automobil služi za svakodnevnu vožnju, autocestu, grad, kišu, povremeni snijeg i odlazak na skijanje, AWD je logičniji izbor. Radi sam, učinkovitiji je, uglađeniji i bolje prilagođen modernim cestovnim automobilima. Ako se, pak, redovito vozi po blatu, kamenju, dubokom snijegu, šumskim putovima ili se vuče teška prikolica po lošoj podlozi, tada pravi 4WD ima smisla. To nije luksuzni dodatak, nego alat za specifičnu namjenu.
Gume su često važnije od pogona
Važno je, međutim, ne pretjerati s očekivanjima. Pogon na sve kotače pomaže pri kretanju i ubrzanju, ali ne poništava fiziku. AWD neće skratiti zaustavni put ako su gume loše, neće spasiti prebrz ulazak u zavoj i ne može zamijeniti kvalitetne zimske gume. U stvarnim zimskim uvjetima automobil s prednjim pogonom i dobrim zimskim gumama često će biti sigurniji od AWD vozila na lošim cjelogodišnjim gumama. To je detalj koji se u prodajnim salonima ponekad prešućuje, ali na cesti vrlo brzo postane očit.
Najkraće rečeno, AWD je sustav za sigurniju i opušteniju svakodnevnu vožnju na asfaltu kada uvjeti nisu idealni. 4WD je sustav za teže terenske uvjete, gdje treba mehanička čvrstoća, redukcija i mogućnost da se vozilo izvuče ondje gdje običan crossover više nema što tražiti. Oba sustava imaju smisla, ali samo ako se koriste za ono za što su stvoreni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....