Jeste li se ikad našli u situaciji da ste vozili automatski i odrađivali kilometre pri čemu su vam misli odlutale, a što biste shvatili tek kasnije, pa prema krajoliku pokušavali zaključiti gdje ste točno i na kojem kilometru puta, iako put poznajete odlično? Jeste li ikad stigli na odredište, a da se ne sjećate kako ste, zapravo, tamo stigli? Ako niste, imate sreće, a ako jeste, tada ste patili od ‘groznica pune crte‘ ili ‘cestovne hipnoze‘.
Fenomen cestovne hipnoze karakterizira gubitak osjećaja za vrijeme tijekom vožnje. Pojedinosti o tome koliko ste brzo vozili, koliko dobro ste vozili, stvarima koje ste usput vidjeli i lokacijama pored kojih ste prošli mogu biti nejasni ili ih se teško prisjetiti. Vožnja se može činiti poput jedne mrlje i činiti se daleko kraćom nego što je zapravo bila.
Riječ je o mentalnom stanju u kojem vozač automobila može gotovo sigurno voziti na duge udaljenosti bez sjećanja da je to svjesno učinio.
U tom je stanju svjesni um vozača potpuno usredotočen negdje drugdje, dok naizgled još uvijek obrađuje informacije potrebne za sigurnu vožnju. Cestovna hipnoza je zapravo manifestacija zajedničkog procesa automatizma, ili sposobnost izvođenja radnji bez svjesnog razmišljanja o njima.
A ljudi stalno automatski obavljaju svakodnevne aktivnosti, poput hodanja, vožnje bicikla ili izvođenja naučenih i uvježbanih vještine.
Nakon što se vještina savlada, moguće ju je izvršiti usredotočujući se na druge zadatke. Na primjer, osoba vješta u vožnji automobila može planirati što će raditi idućeg vikenda, a budući da je struja svijesti usmjerena na drugi zadatak, može doći do djelomične ili potpune amnezije vremena provedenog u vožnji. Dakle, kao automatska vožnja, nije isto što i umorna vožnja, jer se osoba može uključiti u automatsku vožnju, dok na sigurnost i reakciju negativno utječe vožnja kada ste umorni.
Prvi put je opisana u članku iz 1921. godine u kojem se spominje fenomen "cestovne hipnoze" kao vožnja u stanju transa dok gledate u fiksnu točku. Studija iz 1929. godine Waltera Milesa "Spavanje s otvorenim očima", također se bavila tom temom, sugerirajući da bi vozači mogli zaspati otvorenih očiju i nastaviti upravljati.
Ideja da bi ovaj fenomen mogao objasniti neke automobilske nesreće postala je popularna 1950-ih, a sam izraz "Hipnoza autoceste" skovao je G. W. Williams 1963. godine. Nadovezujući se na teorije Ernesta Hilgrda da je hipnoza promijenjeno stanje svijesti, neki teoretičari drže da svijest može razviti hipnotičku disocijaciju. U hipnozi autoceste, jedan tok svijesti vozi automobil, dok se drugi bavi drugim stvarima. Tada se javlja spomenuta djelomična ili potpuna amnezija povezana s vremenom provedenim u vožnji pod "cestovnom hipnozom".
Kada se javlja?
Nekoliko kliničkih studija sugerira da se cestovna hipnoza može pojaviti 2,5 sata nakon početka puta i uglavnom se javlja zbog monotonije putovanja na dugim ravnim rutama i slabijeg vida noću kada je oko ceste sve u mraku, pa nije iznenađujuće da je to stanje i jedan od glavnih rizika noćne vožnje. Posebno zato što vozač tada "fiksira" pogled na bijelu linije na asfaltu ceste ili autoceste uz kraj.
Vožnja bez svijesti?
Cestovna hipnoza nastupa kad su vozačeve oči otvorene, a mozak ipak ne registrira, ili analizira ono što osoba vidi, piše El Pais.
To je zato što se moždana aktivnost usporava, jer je obrazac pokreta i podražaja predvidljiv. Posljedica toga je da osoba za volanom izvodi pokrete inercijom i nije u potpunosti svjesna toga.
Ova automatska vožnja znači da se ne sjećate što ste učinili i što se dogodilo kilometrima iza vas. Stručnjaci objašnjavaju da je to stanje slično meditaciji u kojem će podsvijest odmah krenuti u akciju kada se primi vanjski poticaj. Međutim, ova reakcija može biti sporija nego inače.
Zašto se javlja cestovna hipnoza?
Medicinske studije zaključuju da postoje četiri ponavljajuća čimbenika kada vozač pati od cestovne hipnoze:
Umor: stvara promjene u informacijama koje vozač prima i načinu na koji reagira na to
Cesta: ravne ceste, ili ceste s monotonim krajolicima dovode do automatskih kretni u vožnji
Putovanje: Osoba za volanom može biti manje oprezna i njena pažnja može biti smanjena ako ima suputnika
Noć: Noću oko pati od značajnog nedostatka informacija, a vizualni kapacitet se smanjuje na 20 posto
Kako izbjeći cestovnu hipnozu?
Za borbu protiv ovog stanja morate pokušati ne ostaviti oči fiksirane na jednoj točki i redovito mijenjati točke pogleda, kao i napraviti dovoljno pauza tijekom putovanja.
Također pomaže traženje vanjskih podražaja iz okoline kako biste provjerili vozite li svjesno, održavanje ugodne temperature u kabini i pravilno hidratiziranje.
U svakom slučaju, kad se pojavi ovo stanje kod vozača može biti opasno i sigurno ponekad ima veliku ulogu u neobjašnjivim automobilskim nesrećama kad zapravo nije potpuno jasno kako i zašto neki automobil nije zakočio, ili skrenuo, već nastavio ravno...