Prije Rimca i Nevere: Vukašin iz Novog Sada napravio je električni auto u vrijeme par-nepar vožnje

Hoće li nam se vratiti par-nepar? Još donedavno to je zvučalo kao pitanje iz nekog drugog vremena, ali uz današnje probleme s gorivom više nije baš tako daleko od stvarnosti. U bivšoj Jugoslaviji početkom osamdesetih, u vrijeme energetske krize, benzina je nedostajalo, pred crpkama su se stvarali redovi, a registarske pločice određivale su kada smijete voziti. I tada je jedan čovjek iz Vojvodine odlučio napraviti nešto potpuno drukčije.

Vukašin Kupreški, tada 26-godišnji elektrotehničar iz Kovilja pokraj Novog Sada, 1980. je složio vlastiti električni automobil i uspio ga registrirati. Osnova je bio Renault 4, a pod lim je ugradio elektromotor talijanskog Ansalda od 13 KS koji je pronašao na otpadu. Četiri akumulatora težila su oko 240 kilograma, punjenje je trajalo najmanje pet sati, a "Žilera", kako ga je nazvao, mogla je prema tadašnjim podacima prijeći 100 do 150 kilometara i voziti oko 40 km/h, pisali su jugoslavenski mediji 1980. godine.

Danas se tome možemo nasmijati, pogotovo kada znamo što radi Rimac Nevera, ali pokušajte zamisliti 1980. godinu: nema litij-ionskih baterija, nema brzog punjača, nema električnih platformi ni milijunskih razvojnih budžeta, a čovjek iz malog mjesta napravi automobil koji može svakodnevno voziti bez kapi benzina.

I nije sve ostalo na prototipu: automobil je registrirao 27. lipnja 1980. godine, a u prometnoj knjižici čak je bio upisan kao Renault 4. U vrijeme par-nepar vožnje to mu je donosilo i pomalo bizarnu prednost. Policija ga je znala zaustavljati kada bi ga vidjela na cesti "krivog" dana, a Kupreški bi samo objasnio da njegov automobil ne troši benzin.

Nije bio prvi električni automobil na Balkanu jer postoje podaci o bugarskom El-Mo-70 iz 1970., a u Jugoslaviji je električni Trabant razvijen i registriran 1979. godine. Ali njegova je priča možda najbolja ilustracija onoga što se događa kada gorivo postane problem: netko će uvijek pokušati pronaći način da automobilu uopće ne treba.

I zato je ova priča danas zanimljivija nego što je bila prije nekoliko godina. Dok ponovno gledamo cijene goriva i pitamo se koliko smo zapravo ovisni o nafti, netko je na istom ovom prostoru prije više od 45 godina već pokušavao riješiti upravo taj problem i to s Renaultom 4, elektromotorom s otpada i četiri teška akumulatora. Prije Rimca, prije Nevere i puno prije nego što je električni automobil postao mainstream.