Tko god je kupio Renault Vel Satis, nije htio BMW. Tko god je kupio Toyotu Camry, nije htio Audi. A tko god je kupio Kiju Opirus,
uopće nije htio Mercedes. Zvuči banalno, ali nije toliko banalno. Početkom 2000-ih morali ste razmišljati drugačije od većine ljudi da biste platili 40 ili 50 tisuća eura za luksuznu limuzinu koja nije imala zvijezdu, propeler ili četiri kruga na haubi. Čak ni konkurenti iz Francuske, Japana i Južne Koreje nisu uspjeli oduzeti povjerenje njemačkoj premium trojci. Međutim, na tržištu youngtimera, automobili poput Vel Satisa ili Camryja su sve zanimljiviji. Ne zato što su bolji od njemačkih lidera, već zato što su jedinstveni. Danas su te velike limuzine gotovo nestale. Prisjetimo se nekih od njih.
Toyota Camry 3.0 V6 (XV30) (2002.)
Većina ljudi pamti njemačke limuzine s početka 2000-ih, E-klasu, BMW serije 5 ili Audi A6. Toyota Camry nije bila jedna od njih. Međutim, oni koji su tada imali sreću sjediti u Camryju ubrzo su shvatili zašto su njihovi vlasnici često dugo ostajali vjerni marki. Vrata su se zatvarala bogatim zvukom, sjedala su bila mekana poput TV fotelja, a V6 motor je radio tako glatko da je vozač, prilikom prvog kretanja na semaforu, nehotice pogledao na okretomjer kako bi provjerio radi li motor uopće. Camry nikada nije bio automobil za grandiozni dolazak pred hotel.
Naprotiv, bio je namijenjen ljudima koji su nakon tri sata vožnje autocestom izlazili s osjećajem da su upravo krenuli. Nikada nije predstavljao sportski duh, dinamičnu ofenzivu ili obećanje prestiža. Bio je to jednostavno prokleto dobar automobil. Možda i previše dobar. Vrlo lako se poriče čar automobila koji uvijek rade neupadljivo. Danas je, naravno, drugačije. Vožnja youngtimera koji u normalnoj upotrebi gotovo ne uzrokuje probleme ima izvanrednu količinu šarma. Na što treba paziti pri kupnji: Motor 1MZ-FE smatra se izuzetno izdržljivim, ali je osjetljiv na loše održavanje. Važne su dokumentirane izmjene ulja i dokazana zamjena zupčastog remena, uključujući vodenu pumpu.
Nissan Maxima QX 3.0 V6 (A33)
Maxima je bio automobil za ljude koji su više cijenili mirnu vožnju od veličanstvenog dolaska. Vizualno, Japanac se doslovno utopio u prometu. Nijedan susjed vas nije ljubomorno gledao, nijedan pješak se nije okrenuo, za to je postojao BMW serije 5 (E39). Ali tko god da je sjeo za volan, ubrzo mu se svidjela njegova mirna priroda i postao je njegov zagriženi obožavatelj. Sjedala su bila prikladnija za duga putovanja od mnogih sjedala njemačkih premium proizvođača, ovjes je majstorski ublažio ružne i grube dijelove ceste, a sprijeda je radio motor VQ30, jedan od onih koji vam pružaju samopouzdanje nakon samo nekoliko kilometara. Bez umjetnog zvuka, bez razmetanja.
Jednostavno svilenkasto glatki šesterocilindrični motor koji je majstorski vukao u svakom trenutku. Maxima je također više sportaš u grupi. V6 je imao malo više karaktera, upravljanje malo više života, a najveću snagu pokazao je na autocesti. Vožnja pri brzini od 180 km/h činila se kao da vozite puno sporije. Udobnost na razini više klase, za koju ste drugdje plaćali znatno više. Na što treba paziti pri kupnji: Prilikom pregleda prvo poslušajte rad motora u praznom hodu. Ako V6 motor radi neravnomjerno ili broj okretaja varira, uzrok tome može biti zloglasni ventil za regulaciju praznog hoda. Ako se kvar zanemari, u najgorem slučaju može biti oštećena i upravljačka jedinica motora. Također vrijedi pažljivo provjeriti nosače ovjesa i dostupnost specifičnih dijelova karoserije. Sam motor, s druge strane, smatra se gotovo neuništivim.
Peugeot 607 V6
Za mnoge je 607 bio samo još jedan pokušaj Francuza da oduzmu višu klasu Nijemcima. Ali na svoj način, 607 je bio posebno remek-djelo. Definitivno je jedan od onih automobila koji s godinama sazrijevaju. Možda su to proporcije, možda elegantna suzdržanost linija. Dugi poklopac motora, ravna bočna linija, uska svjetla i prirodnost s kojom se sve uklapa. Ali možda je jednostavno Peugeot imao hrabrosti izgraditi limuzinu visoke klase koja nije htjela djelovati umjetno. Čak i danas, dobro održavani 607 stoji poput bezvremenskog kipa. Iza volana, ovaj dojam se nastavlja. Ništa se ne osjeća izrađeno ‘zbrda-zdola‘, ništa umjetno uglađeno.
V-šestak radi smirenošću koju danas možete pronaći gotovo samo u starim šestocilindričnim motorima. Osim toga, baršunasti ovjes čini da veliki Peugeot klizi umjesto da ide. Umjesto sportskog duha, nudio je nešto što je danas gotovo izumrlo: potpuni nedostatak ambicije kada je u pitanju dinamika. Meko tapecirana sjedala, udoban ovjes i mirno ponašanje na cesti učinili su svaku vožnju malim predahom od svakodnevnog života. Na što treba paziti pri kupnji: V6 motor s oznakom ES9 općenito se smatra solidnim, ali istrošene zavojnice paljenja su poznat problem. Automatski mjenjač trebao bi uglađeno mijenjati brzine. Važno je testirati funkcionalnost elektronike, jer s godinama sustavi udobnosti i upravljačke jedinice mogu pripremiti neugodna iznenađenja.
Renault Vel Satis 3.5 V6
Nijedan drugi automobil u svojoj klasi nije toliko neshvaćen kao Vel Satis. Mnogi su ga smatrali ružnim, drugi nisu uopće mislili da se radi o limuzini, a treći nisu imali pojma što je to Renault stvorio. Pa ipak, Vel Satis je bio daleko ispred svog vremena. Visok položaj sjedenja, prozračan osjećaj prostora i izuzetno udobna sjedala stvarali su iskustvo vožnje koje je više nalikovalo salonu nego klasičnoj limuzini. Vel Satis se vozio kao ništa drugo u svoje vrijeme.
Renault nije bio suprotnost Mercedesu S-klase. Bio je suprotnost onome što su ljudi zamišljali kao luksuzni automobil. Na što treba paziti pri kupnji: Elektronika i značajke udobnosti zaslužuju posebnu pozornost. Elektronički sustav kartica umjesto ključa, električna parkirna kočnica i razne upravljačke jedinice trebali bi raditi bez grešaka. Kod 3,5-litrenog V6 motora vrijedi provjeriti i sustav hlađenja i automatski mjenjač. Zanemareno održavanje brzo postaje vrlo skupa stavka.
Kia Opirus 3.5 V6
Ovdje se Korejci uopće nisu pokušavali praviti glupi. Svima je bilo jasno na koju se marku dizajn snažno ‘naslanjao‘, da ne kažemo čiji je dizajn kopirao. I Korejci su toga bili svjesni, oni su naime namjerno igrali na tu kartu. Možemo reći kako je Opirus bio više provokacija nego novi automobil. Dok su se Audi, BMW i Mercedes htjeli predstaviti što elegantnije i tehnički modernije, Kia je došla s kromiranom rešetkom, raskošnim oblinama i malom dozom veličanstvenosti. Do danas automobil izgleda kao američka limuzina na korejskoj obradi. Gledajući vanjštinu i unutrašnjost, imao se osjećaj da su dizajneri napustili zdrav razum.
Tijekom vožnje nije bilo iznenađenja: upravljač nije bio za one kojima se žuri, ovjes također, i nakon nekoliko kilometara shvatili ste da ovaj automobil ne zanimaju zavoji, već udobnost. Danas nam je, međutim, puno simpatičnija njegova čudna, razmetljiva priroda, koju Opirus nosi u svom imenu. Na što treba paziti pri kupnji: Stanje elektronike je ključno. Sva električna pomagala trebaju raditi. S automatskim mjenjačem, isplati se dulja probna vožnja. Pod opterećenjem, V6 bi trebao raditi glatko i bez trzaja, jer pojedinačne zavojnice paljenja mogu uzrokovati probleme s godinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....