Proizvođači automobila u povijesti su isprobali gotovo sve – od malih dvolindričnih i trocilindričnih motora do golemih šesnaestcilindričnih "energana". Pojavile su se i egzotične konfiguracije poput petocilindričnih motora, rednih i u V konfiguraciji, koji su stekli gotovo kultni status. No, unatoč toj raznolikosti, jedna konfiguracija nikada nije zaživjela u automobilima: sedam cilindara.
Ispostavlja se da broj sedam nije samo neuobičajen, nego je i fizički i proizvodno problematičan. Časopis Auto Motor und Sport nedavno je istaknuo ključnu tehničku prepreku: u rednom 7-cilindričnom motoru ležajevi radilice morali bi biti raspoređeni svakih 51,42857 stupnjeva.
To zahtijeva iznimnu, gotovo nepraktičnu razinu preciznosti u izradi radilice. Za usporedbu, redni šestcilindrični motor ima savršeno jednostavnih 60 stupnjeva, dok V8 koristi 45 stupnjeva, što čini geometriju urednom i proizvodno isplativom. Kod sedam cilindara ta jednostavnost nestaje, a konstrukcija postaje nepotrebno složena.
Drugi, možda još ozbiljniji problem je ravnoteža motora. Iako bi sedam cilindara moglo zvučati kao korak prema glatkijem radu, u praksi bi nastale neobične i izražene harmonijske vibracije. Redni šestcilindrični i V8 motori poznati su po iznimnoj glatkoći jer se sile klipova prirodno poništavaju. Sedam cilindara tu harmoniju ne može postići, što znači da bi motor radio tvrđe, grublje i s više vibracija nego što bi kupci očekivali – osobito u segmentima gdje se cijeni rafiniranost.
Naravno, neparni brojevi cilindara nisu sami po sebi problem. Neki od njih bili su iznimno uspješni. Petocilindrični motori – poput onih u Audiju Quattru ili Volvu 850R – postigli su savršen kompromis između veličine, snage i glatkoće rada. Trocilindrični motori danas se široko koriste u gradskim automobilima, često uz balansna vratila koja kompenziraju vibracije. No, sedam cilindara nalazi se u nezgodnoj zoni: prevelik da bi bio kompaktan, previše neuravnotežen da bi bio luksuzan.
Sedamcilindrični motori ipak postoje – samo ne u automobilima. Primjeri se mogu naći u zrakoplovstvu, poput poznatog Warner Scaraba iz 1930-ih, te u velikim brodskim i poljoprivrednim motorima, gdje se okretaji broje tek u stotinama, a ogromni zamašnjaci mogu nadoknaditi vibracije. Ali u automobilu koji se vrti do 7000/min? To je praktički nemoguće izvesti.
Sve u svemu, sedamcilindrični motor ne bi donio nikakve prednosti u odnosu na šesterocilindrični ili osmerocilindrični motor – samo probleme. Zbog toga je teško zamisliti da bi proizvođač automobila zanemario zdrav inženjerski razum dovoljno da bi razvio ovakvu konfiguraciju, piše El País.
U vrijeme kada se automobilska industrija ubrzano okreće hibridnim i električnim pogonima, stara utrka u broju cilindara ionako polako nestaje. Električni motori pružaju apsolutnu glatkoću i linearno razvijanje snage bez ikakvih mehaničkih kompromisa, dok suvremeni trocilindrični, četverocilindrični, šestcilindrični i osmerocilindrični motori – gotovo svi turbopunjeni i često hibridno potpomognuti – pokrivaju sve potrebe današnjih vozača. Treba više snage? Umjesto dodavanja cilindara, jednostavno se poveća tlak turbopunjača.
Za istinske entuzijaste ideja o 7-cilindričnom motoru možda je fascinantna zbog neobičnog zvuka i egzotike, ali ostaje u domeni mašte. Ako želite nešto doista neuobičajeno, tu su Mazda RX-7 s rotacijskim motorom, Lancijin V4, Volkswagenov V5 ili problematični, ali jedinstveni W8.
A ako vas zanima što zapravo određuje glatkoću rada određenog tipa motora – uključujući i to zašto je redni šesterocilindrični motor prirodno uravnoteženiji od V6 – vrijedi pogledati video objašnjenje koje pojednostavljeno prikazuje te principe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....