Prije nekog vremena, sjetit će se redoviti čitatelji Auto kluba, radio sam reportažu o Daciji Jogger, koja se uz dodatak Sleep Pack u trenu pretvara u priručni kamper. Bilo je to u kampu Omišalj, na otoku Krku. Dok sam ja sklapao šator, snimao detalje i procedure kako komplet za spavanje u par minuta unutrašnjost pretvara u spavaću sobu za dvoje, prišao mi nepoznati čovjek i pitao me možemo li malo popričati.
Mislio sam da je jedan od brojnih znatiželjnika koji želi saznati više podataka o Joggeru, prostranom rumunjskom povišenom karavanu. Jest on već neko vrijeme na tržištu, no u ovakvom izdanju, pretvorenog u kamper, malo tko ga je vidio. Istini za volju, njegovo zanimanje bilo je toliko da sam na tren pomislio da mi se želi ukrcati u predsoblje jer sam baš rasklopio i pripadajući šator, a s obzirom na to da sam bio sam, možda je zaključio da imam višak stambenog prostora, pa trebam cimera. Ja sam se razvezao o Joggeru, kao da sam ga vlastoručno osmislio.
Postavio sam čak i sjenila na prozore, kako bi dočarao brzinu kojem se dan pretvara u noć. Na kraju sam rekao da sam novinar i da će kamp završiti u novinama. Tada se on predstavio, rekao je da se zove Luka Majcan, da je direktor ovog lijepog kampa i da radi knjigu o zanimljivim gostima. Knjiga je tek u nastajanju, još je samo ideja.
Ovaj neobični Jogger bit će, evo, jedan od prvih u toj knjizi. Detalje sam saznao uz pivo u obližnjoj konobi. Još više detalja o kamperskom Joggeru direktor Luka saznao je kada je konobar donio porciju ražnjića s roštilja. Sve o neobičnim gostima koji su bili u kampu i koji će tek doći, izmijenili smo kod druge runde pića. S nadolaskom osvježavajućih napitaka dolazilo je i još više ideja. Recimo - zašto ne bih prošao naše kampove u Joggeru i vidio kakva im sve čudesa dolaze u goste?. Bila bi to još jedna zgodna reportaža, pomislio sam. I eto na što sam sve naišao...
Kraljevska kuća na kotačima
Obitelj Lipke svoj Freightliner pretvoren u kamper uspjela je parkirati jedino na Murteru
Sashu Lipkea i njegovu obitelj sreo sam na Murteru, u kampu Lovišća. Od svih 833 kampova u Hrvatskoj, Sasha, s američkim kamionom Freightliner prenamijenjenim u gorostasni kamper, kojim pritom po cesti još vuče i brod, izabrao je Murter. Nije to slučajno, objašnjava mi.
Prije nego što je krenuo na dalek put iz Njemačke, proučio je sve ceste, sve zavoje i po blaženim Google kartama zaključio da će u ovom kampu najjednostavnije istovariti svoj brod, koji se sada ljuljuška na vezu tek desetak metara od kamiona, pretvorenog u kuću na kotačima. Tako veliku parcelu u kampu, još s brodskim vezom u blizini, nigdje drugdje nije pronašao. Moraš stvarno biti spretan da parkiraš kamion usred borove šumice, tik uz morsku obalu.
Dok njegova žena priprema palačinke, Sasha mi pokazuje plastičnu repliku svojeg kamiona u mjerilu 1:15, na daljinsko upravljanje. Kada je njegov jednogodišnji nasljednik vidio da iz mini garaže izlazi njegov kamiončić i da ga proučava nepoznati striček, uključio je svoju grlenu sirenu na najjače. Probudio je pola Murtera i dobar dio Tisnog. Dreka se stišala tek kada je sjeo u kamiončić i dobio tek ispečenu palačinku s čokoladom. I kada sam mu ja nestao iz vidika.
Kamper po mjeri obitelji Zaumseil
Staro željezo iz Istočnog bloka danas opet tuče kilometre
Kad sam već pomislio da sam vidio sva moguća rješenja za kampiranje, ispred mene se ukazao IFA W50, kamion čija se proizvodnja zakotrljala još 1965. u Istočnoj Njemačkoj, u nekadašnjoj tvornici Daimler-Benza u Ludwigsfeldu. Nakon Drugog svjetskog rata, kada su saveznici podijelili plijen, pogon je došao pod kontrolu komunističkih vlasti, a ta zloglasna ekipa uspjela je na neku foru složiti prilično dobar kamion. I danas se u internetskim oglasnicima mogu naći primjerci ponuđeni na prodaju, što nije čudno s obzirom na to da službeni podaci govore kako je s proizvodne trake sišlo više od 571.800 komada.
Kako god bilo, Zaumseili svoj primjerak, kažu, ne bi dali za nikakav novac. Andre i Julia svoj su kamion star 40 godina pronašli na auto otpadu, preuredili ga u kamper i potom se njime, s dvoje djece, hrabro uputili na put od 1400 kilometara. I nakon što su prešli preko pola Europe, uspješno su sigli i do Hrvatske. Uglavnom, već na prvu sam vidio da je vlasnik zaljubljenik u starodobna vozila te da bi svoj cijeli godišnji mogao potrošiti nizajući hvalospjeve na račun svog Clemensa, kako ga zove od milja. Za one koji nisu imali latinski u školi, prijevod tog imena je milostiv.
Takav je, srećom, bio i gospodin Andre, kada sam se ja predstavio kao Romeo. Na tren se, naime, moglo učiniti da se upucavam njegovoj gospođi, koja je Julia. Skoro sam završio kao onaj pravi Shakespeareov Romeo, no stvar su izgladila pametna djeca Pepe i Tinke, te podijelili svakom limenku piva i komadić pizze, što nam je vratilo osmijehe na lice.
Godišnji odmor traje im cijelu godinu
Nekadašnji školski autobus danas je dom neobične obitelji Kangaroo
Priča Hartmuta i Jane, bračnog par iz njemačkog Chemnitza, čini se kao stvorena da se po njoj snimi film. Oni, naime, svijetom putuju u prerađenom američkom autobusu, sa svoja tri superheroja - Johannom, Victorijom i Patricijom. Poznati su kao obitelj Kangaroo. Autobus je preuređen tako da su sagrađene četiri dječje spavaće sobe. Dnevni boravak je odmah iza vozača. Na kraju autobusa, tamo gdje su inače izlazna vrata, nalaze se kupaonica i kuhinja. Dom ima podno grijanje, tuš, perilicu rublja, hladnjak, pa i ostavu.
Čak i mačak, kojeg su pokupili negdje usput, ima svoj sobičak, ali ako se razumijete u ta dlakava stvorenja, onda znate da je cijeli autobus ustvari njegov, a najradije prede na vozačevom mjestu. Bus na krovu ima trideset solarnih panela, pogon na sve kotače, podignut je desetak centimetara i praktično je nezaustavljiv i samodostatan. Dok vi ovo čitate, klokanska obitelj je vjerojatno negdje u Italiji iz koje planira otići brodom do Južne Amerike pa proputovati Andama od Karipskog primorja do rta Horn, otprilike 8000 kilometara. Možda onda skoknu i do Sjeverne Amerike.
Vremenski će to trajati otprilike četiri-pet godina, pa ako im do tada putovanja dojade, vraćaju se u Njemačku. Ili možda zavrte novi krug oko zemlje. Gdje su sada točno, što rade i kako se provode, možete pratiti na njihovoj internetskoj stranici. Ja sam ih sreo na otoku Pagu, u kampu Straško i pregovarao da i mene posvoje i povedu na put. Nisu pristali, no svejedno sam klokanima poželio sretan put, mirno more i puno zdravlja.
Razonoda od preko milijun eura
Švicarac prodao firmu i od autobusa napravio penthouse na kotačima
U kampu Zagreb sreo sam Andreasa Gassmanna, friškog umirovljenika koji živi svoj san. Prije dvije godine u švicarskoj je prodao firmu, kupio autobus kojemu je nadjenuo ime Helvetic One, dao ga preurediti u dom na kotačima i sad putuje po svijetu. Samo oslikavanje ovog jedinstvenog kampera koštalo ga je kaže, više od 100.000 eura, dok se ukupno ulaganje popelo na... Nije rekao točnu cifru, tek da cijena ima sedam znamenki.
Pravio sam se pametan pa sam mu rekao da je za taj novac mogao kupiti stan iste kvadrature negdje uz more, recimo u Dubrovniku, na što je on nabacio mrzovoljno lice. Naplatili su mu, veli, ondje nekoliko dana ranije parcelu bez struje i vode 120 eura, zbog čega je još uvijek strašno ljut.
Inače, ova kuća putujuća dugačka je 13,2 metara i troši oko 20 litara dizela, barem kad Andreas ne vozi više od 80 km/h i ne pali klimu. Ako gas pritisne do stotke, onda potrošnja već skače na 27 litara goriva. Nije se lako nositi s 26 tona tereta, uključujući njegovu tešku narav, šali se Andreas.
Pokazuje mi na mobitelu fotografije s postavljenom terasom na krovu autobusa, koji svijetli u sumraku i mijenja boje ovisno o Andreasovu raspoloženju. Ako reportaža s njegovom slikom izađe u Auto klubu, Andreas predlaže da ga posjetim na Krku i ponesem koji primjerak Autokluba za njegovu arhivu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....