Elektropokretač ili anlaser, jedan od suštinskih dijelova pogonskog sklopa u autu, u biti je običan istosmjerni motor, koji služi za pokretanje motora s unutarnjim sagorijevanjem, bez obzira radi li se o benzinskom ili dizelskom stroju. Njegova je funkcija isključivo start, i u tom se smislu, unatoč razvoju autoindustrije, konstrukcijski zapravo nikad nije bitno promijenio, još od doba kad je prvi put ugrađen u serijski automobil (1912. u Cadillac).
Budući da je građen samo da starta motor, oduvijek je projektiran tako da izdrži tek kratkotrajna opterećenja, ali ne i dužu konstantnu vrtnju. Za njega nije predviđeno nikakvo hlađenje, pa problem zna nastati u situacijama kad auto iz nekog razloga neće upaliti, pa vozač krene forsirati i verglati više no što može podnijeti. U tom slučaju posljedica je pregrijavanje i vjerojatno rastapanje nekih dijelova elektropokretača, poput četkica i rotora. Stoga nikada ne treba pretjerivati, nego radije zaverglati par sekundi, pa kratko stati da se anlaser stigne ohladiti.
Foto: Željko Puhovski /HANZA MEDIA
Prema riječima majstora Nedeljka Barbarića, vlasnika radionice Autoelektrika Nešo u Svetoj Nedelji, anlaseri se unatoč istoj osnovnoj konstrukciji međusobno razlikuju po snazi, pa za pokretanje benzinaca broje od 0,7 do 1,5 kW, dok se snaga za dizelaše kreće od 1,5, a katkad iznosi i preko 2 kW. Napajaju se strujom iz akumulatora, pa treba voditi računa i o tome da za postizanje odgovarajućeg broja okretaja u elektropokretaču i on mora biti u dobrom stanju. Pogotovo je to važno kod dizelaša, koji pale na čistu kompresiju, pa je tu broj okretaja anlasera vitalan za pokretanje motora.
Dio koji najčešće treba mijenjati u anlaseru su grafitno-bakrene četkice, koje se troše kod svakog pokretanja motora, odnosno korištenja anlasera te se s vremenom posve izližu. Reagira li se na vrijeme, problem se može riješiti promjenom četkica, ali ako se nastavi forsirati, šteta može biti veća. U tom slučaju stradati mogu i drugi dijelovi anlasera, poput rotora s kolektorom po kojem stružu četkice. Nadalje, otkazati može i automat, odnosno elektromagnetska sklopka koja zupčanik anlasera povezuje sa zupčanikom zamašnjaka.
Kako je riječ o velikom potrošaču, koji povuče i po 200 ampera struje, znaju se istrošiti i kontakti, a poteškoća zna biti i sa zupčanikom. Dijelovi se mijenjaju po potrebi, s tim da postoje i servisi anlasera, pri kojima se mijenjaju četkice i dijelovi rotora po kojima kližu, takozvane pikse, jer se i one isto troše s vremenom.
Predvidjeti probleme s anlaserom nije lako. Tu nema pravila, jer se neki automobili startaju češće, a neki rjeđe. Nije isto startati auto jednom i napraviti 1000 km, ili ga sto puta startati u istom danu, kao što to, primjerice, redovito rade taksisti... Novi zamjenski anlaser dobavljiv je već za 700 kuna, za male aute poput Opela Corse, dok se cijena popravka kreće od približno 350 kuna na više, ovisno o tome koje sve dijelove treba zamijeniti.