VOZILI SMO PROTOTIP nove Opel Insignije koja želi povratak u prvu ligu

Vremena se mijenjaju. Još do pred koju godinu automobilski su paparazzi na -30 stupnjeva čučali u grmlju kraj benzinske crpke u Laponiji ili se satima pržili na suncu na +40 u Arizoni ne bi li potajno snimili zamaskirani novi VW Golf ili Ford Mondeo, dok danas proizvođači sami pozivaju novinare da se pridruže inženjerima u vožnji nekog prototipa. I to za upravljačem! Prvi je s tom praksom krenuo Opel, još u svibnju 2014. s tad novom Corsom, a ovih smo dana na put prema Hornbachu, gradu stotinjak kilometara jugozapadno od Opelovog sjedišta u Rüsselsheimu, krenuli zbog nove Insignije, čije će prve službene fotografije biti objavljene 7. prosinca, a svjetska premijera odrađena 7. ožujka 2017. u Ženevi.

FOTO: Klaus Huber-Abendroth

Večer prije no ćemo sjesti za upravljače još zamaskiranog prototipa druge generacije peterosjeda koji se osim pod značkom Opela prodaje i kao Vauxhall (Velika Britanija), Buick (SAD i Kina) te Holden (Australija i Novi Zeland), na tiskovnoj konferenciji zajedno s još 70 novinara iz cijelog svijeta saznali smo i niz zanimljivih detalja o budućoj Insigniji. No, tek nakon što su nas naši domaćini podsjetili na slavne limuzine iz šezdesetih i sedamdesetih, kad je Opel stajao gotovo uz bok Mercedesu (Admiral, Kapitän i Diplomat) te se pohvalili s gotovo milijun prodanih primjeraka prve generacije i titulom Europskog automobila godine 2009., a potom pošteno priznali i da tri stvari na staroj Insigniji nisu valjale - bila je preteška, pretijesna, pogotovo straga, i prekomplicirana, sa stotinu prekidača na središnjem grebenu...
Sve to trebalo bi nestati kad u proljeće sljedeće godine na tržište stigne Insignia 2.0. Prije svega prekomjerna težina. General Motorsov kineski partner SAIC u međuvremenu je, naime, suvremenim alatima opremio svoj pogon u Šangaju, gdje godišnje proizvede oko 80.000 primjeraka Insignijinog brata blizanca Buick Regala, pa sad za pojedine dijelove karoserije može koristiti specijalne čelike visoke čvrstoće, što težinu spuštaju za lijepih 170 kilograma u odnosu na prethodnu generaciju iz 2008. I to unatoč činjenici da je njemačka limuzina blago narasla - 5,5 centimetara u dužinu (na 490 cm) i 0,7 centimetara u širinu (sad 186 cm), po čemu je nadmašila i Škodu Superb. Novosti, dakako, ima i po pitanju motora (1,5-litreni turbobenzinac sa 165 KS i 250 Nm...), mjenjača (6 stupnjeva ručni, 8 automatski), svjetala (nova generacija IntelliLuxa)...
Toliko o teoriji. A praksa? Na parkiralištu u središtu Hornbacha dočekale su nas četiri sadašnje Insignije i četiri nove, još do posljednjeg milimetra lima zamaskirane peterovratne limuzine koje će ubuduće nositi oznaku Grand Sport - dvije 1.5 DI Turbo s oznakama B i C te dvije 2.0 DI Turbo s naljepnicama 2 i 3. Već na prvi pogled jasno je da je druga generacija osjetno prostranija. Još na parkiralištu kratko sjedamo straga. Premda je lijepih 2,9 centimetara niža, u novoj Insigniji tijesno više nije ni za glavu (+0,8 cm), ni za laktove (+3,2), kao ni za ramena (+2,5). Mjesta ima gotovo kao u Škodi Superb.
Za upravljačem je, pak, sve osim ručice mjenjača i upravljača prekriveno slojem specijalne tkanine. Znatiželjno odižemo komad po komad tražeći prekidače za podešavanje retrovizora i otkrivamo novi, logičniji raspored prekidača no u Insigniji iz 2008. Sve je na svom mjestu. Na vrhu je veliki na dodir osjetljivi zaslon s komandama radija i navigacije, ispod toga red prekidača za ventilaciju i par prekidača kraj ručice mjenjača. Jednostavno i pregledno. I osjećaj za upravljačem je sjajan, što je prije svega zasluga tri centimetra niže postavljenih sjedala.
Ručicu novog ručnog mjenjača ubacujemo u prvu i lagano otpuštamo spojku, a posve novi 1,5-litreni turbobenzinac s izravnim ubrizgavanjem i 165 KS rado hvata gas i lakoćom pokreće sad tek 1350 kilograma tešku limuzinu.

Aluminijski četverocilindraš, nastao produljenjem hoda postojećeg 1.4 DI Turbo iz Corse, pritom je i jedva čujan, bar pod poklopcem prototipa s boljom zvučnom izolacijom i oznakom B, a gotovo nečujno nova Insignija prelazi i preko rijetkih rupa na cestama u središtu Hornbacha. Par minuta kasnije već smo u visokom ritmu na otvorenoj cesti i ne možemo se prestati diviti upravljaču, bar kad je riječ o Opelu. Jer ne samo da nudi dovoljno povratnih informacija, nego je i nevjerojatno precizan i izravan za auto dug gotovo pet metara.
Opelova limuzina se u zavoj može namjestiti gotovo u centimetar, čvrsto drži zadanu putanju, a u pretjerivanju tek lagano klizne preko prednjih kotača. Sasvim suprotno od teške, pa stoga i grozno lijene prve generacije, u koju smo tek usporedbe radi sjeli nakon odvoženih 170 kilometara za upravljačem prototipa nove Insignije...