Kako postupiti ako vas na vašem novom automobilu jednoga jutra, recimo, dočeka ogrebotina ključem po cijeloj bočnoj stranici? Osim što ćete možda izvući uši klincu iz susjedstva koji je to napraviio, ako ga ikada nađete, pokušat ćete sanirati štetu. No, što učiniti? Treba li zaista nanovo lakirati cijela vrata, pa i blatobrane? Imamo dobru i lošu vijest za vas... Dobra je da ne treba cijela, ali loša je da definitivno - treba. Stručnjaci tvrde da se za raznim čudotvornim olovkama i sličnim sredstvima ne isplati posezati, osim ako ih ne namjeravate koristiti kao čisto vatrogasnu mjeru, primjerice ako želite prodati auto i pritom tek prikriti ogrebotinu. No, mislite li obaviti posao kako treba, morat śete ga prepustiti stručnjacima.
Prvi korak pritom predstavlja brušenje, kako bi se crta “izvadila”. Prvo se skida gornji sloj, tvornički bezbojni, zatim se ide na crnu bazu i na koncu temeljni sloj, sve do lima odnosno aluminija. Inače se prije početka rada moraju skidati kvake, retrovizori i lajsne, kao i unutrašnji tapecirung vrata, da bi ih se poslije završenog zahvata vratilo na automobil. Takvo što, osim što produžava postupak, ponešto i povisuje njegovu cijenu, no u ovom specifičnom slučaju, zahvaljujući karakterističnom pregibu koji se proteže duž cijele bočne stranice BMW-a – što može dobro poslužiti za ušpricavanje prelaza između starog i novog dijela laka - takav postupak nije potreban.
Nadalje, budući da smo na BMW-u već odlučili sanirati spomenutu crtu od ključa, to je dobra prilika i za poravnavanje ostalih udubina i nepravilnosti. Nakon čišćenja vrata akrilnim čistačem, majstor pogledom traži sva takva oštećenja i zatim ih označava ih kredom da bi ih kasnije mogao tretirati. Zatim slijedi brušenje ciljanih mjesta različitim gradacijama brusnog papira, počevši od 220, pa 320, pa 500... Slijedi ispuhivanje nečistoća nakon brušenja, da se makne prašina, i površina s neravninama spremna je za nanošenje kita. U ovom slučaju, posebnog kita koji se koristi pri radu s aluminijem, i koji se u određenom omjeru prethodno treba pomiješati s pastom za stvrdnjavanje. Nakon što se kit osušio, ponovno slijedi brušenje i uklanjanje njegova viška, ovoga puta prvo strojno, a zatim i ručno, kako bi majstor bio siguran da je površina potpuno ravna.
Slijedi pranje posebnim antisilikonskim čistačem, a zatim se okolina mjesta koje śe se lakirati oblači zaštitnim papirom. Tek nakon toga na tretirano se mjesto može nanijeti primer filer (koristi se također posebna vrsta za aluminij), a na njega crna baza. Sušenje za vrućeg vremena traje tek oko pola sata, nakon čega se površina ponovno treba izbrusiti, i to prvo strojno gradacijom 400, a zatim i ručno, ali na mokro, gradacijom 800. Mjesta na kojima će se nalaziti prelazi između starog i novog laka zatim se premazuju mat pastom za ušpricavanje, a 24 sata nakon toga spreman je za odlazak u komoru. Odabir odgovarajuće nijanse boje koju treba zamiješati obavlja se prvo prema tvorničkom kodu, nakon čega se treba poslužiti ton karticama, jer nije svaka boja na svakom istom automobilu sasvim jednaka, nego se mogu razlikovati od serije do serije... Za ovaj zahvat dovoljno je pripremiti oko 2,5 do 3 dcl.
Uoči samog lakiranja baznom bojom auto se ponovno treba temeljito zaštititi, ispuhati i oprati antisilikonskim čistačem, a lakiranje se radi u barem tri ruke. Prva je stopostotna, druga pedesetposototna, a treća najslabija, obavlja samo izmagljivanje i to s veće udaljenosti, od nekih 40-ak cm. Kad se osuši, na njega se nanosi još zadnji sloj bezbojnog laka. Slijedi još jedan dan odmora za novi lak, kojega se zatim treba zaštititi poliranjem. Na koncu, ovaj zahvat stajao je 2175 kuna, no ta brojka može varirati ovisno o modelu, boji i drugim karakteristikama. Određuje se prema Audatex sustavu kalkulacija kakav koriste i osiguravatelji, budući da se većina sličnih zahvata može naplatiti iz kaska. U slučaju da se s automobila trebaju skidati kvake, retrovizori, lajsne..., cijena može biti osjetno viša, jer u priču treba uključiti i limara.