Europska unija ozbiljno razmatra uvođenje novog standarda benzina koji bi mogao promijeniti tržište goriva. Europska komisija potvrdila je da proučava mogućnost povećanja udjela bioetanola u benzinu na 20 posto, što bi značilo prijelaz s trenutačnog E10 standarda na E20. U Hrvatskoj je situacija još specifičnija, jer se na benzinskim postajama i dalje koristi isključivo E5, pa bi dolazak E20 goriva bila ogromna promjena.
Poticaj za ovu inicijativu dolazi iz kombinacije klimatskih i energetskih razloga. U pismu koje je predsjednica Ursula von der Leyen uputila europarlamentarcima, jasno se navodi da bi veći udio biogoriva mogao imati važnu ulogu u smanjenju emisija postojećeg voznog parka. Za razliku od elektrifikacije, koja zahtijeva vrijeme i infrastrukturu, E20 bi se mogao uvesti relativno brzo i bez većih promjena na distribucijskoj mreži.
Sam E20 je mješavina 80 posto benzina i 20 posto bioetanola. Etanol se proizvodi iz obnovljivih izvora poput kukuruza, pšenice ili šećerne repe, što ga čini manje ovisnim o globalnim cijenama nafte. Upravo zbog toga zagovornici tvrde da bi takvo gorivo moglo biti jeftinije na benzinskim postajama. Već danas je E10 u pravilu nešto povoljniji od E5, u Njemačkoj otprilike 5 do 10 centi po litri, pa se očekuje da bi E20 mogao donijeti dodatno smanjenje cijene, a još veće ako države članice uvedu niže trošarine za goriva s većim udjelom biokomponente. Ipak ušteda neće nužno biti dramatična. Etanol ima manju energetsku vrijednost od benzina, pa vozila na E20 troše nešto više goriva, u pravilu između 2 i 4 posto. To znači da dio financijske koristi na pumpi nestaje kroz veću potrošnju tijekom vožnje.
Tehnički aspekt predstavlja najvažnije otvoreno pitanje. Moderni benzinski motori već su u velikoj mjeri pripremljeni za veći udio etanola, što potvrđuju proizvođači poput Volkswagena, BMW-a i Mercedes-Benza. No, stariji automobili mogu imati problema. Veći udio bioetanola može negativno utjecati na pojedine komponente sustava dovoda goriva, osobito kod starijih vozila. Etanol je higroskopan, što znači da privlači vlagu iz zraka, pa dugoročno može uzrokovati koroziju metalnih dijelova poput spremnika, vodova goriva i injektora. Osim toga, djeluje agresivnije na gumene brtve i plastične komponente, što može dovesti do njihovog ubrzanog starenja, pucanja ili gubitka brtvljenja.
Dodatni problem predstavlja njegova sposobnost otapanja naslaga koje su se godinama taložile u spremniku i sustavu goriva. Kod starijih automobila to može rezultirati začepljenjem filtara i injektora, što u konačnici može uzrokovati nepravilan rad motora ili kvar. Upravo zbog tih rizika proizvođači za svako vozilo posebno definiraju dopušteni udio etanola, a za velik dio starijeg voznog parka E20 neće biti preporučen.
Također, E20 sigurno neće stići "preko noći". U zakonodavnom smislu, ključna prepreka trenutačno je Direktiva o kvaliteti goriva koja ograničava udio etanola na 10 posto. Njena revizija očekuje se krajem 2026. godine, a tek nakon toga može se govoriti o konkretnoj primjeni. Prijašnje procjene govorile su o razdoblju nakon 2027. godine, no aktualni politički pritisci mogli bi ubrzati proces.
Važno je i pitanje implementacije na razini pojedinih država. Čak i ako E20 postane dopušten na razini EU, to ne znači automatski njegovu široku dostupnost. Hrvatska je primjer tržišta koje još nije prihvatilo ni E10, pa bi prelazak na E20 mogao biti sporiji i ograničen na početne pilot-projekte ili određene lance benzinskih postaja.
Paralelno s europskim raspravama, slični trendovi već postoje u drugim dijelovima svijeta. U Sjedinjenim Američkim Državama i nekim zemljama Azije povećava se udio biogoriva u benzinu, dok je u Brazilu udio od 85 posto standard već desetljećima. Europa tako pokušava uhvatiti korak, ali uz dodatni fokus na kompatibilnost voznog parka i stabilnost tržišta goriva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....