OTKRIVAMO: Vinjete se uvode najkasnije 2017.

Sa Svjetskom bankom radimo na B modelu monetizacije autocesta, a analiza modela naplate sastavni je dio priče jer nam je cilj dobiti što veću vrijednost kroz javnu ponudu dionica. Ako model pokaže da su to vinjete ili elektronski čipovi, izabrat ćemo taj model... Na Facebooku je to početkom kolovoza objavio Siniša Hajdaš Dončić, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, kao odgovor Goranku Fižuliću. Bivši ministar gospodarstva dosjetio se, naime, učiniti isto što i mi u Auto klubu prije neke dvije godine i izračunao da slovenski DARS zarađuje kudikamo veći novac od cestarina, iako upravlja sa 607 km, dok naši državni koncesionari HAC i ARZ ukupno drže čak 1288 km.

I javno pozvao Hajdaša Dončića, valjda jalan što je putujući na more zapeo na naplatama u Lučkom, da objasni zašto već odavno nismo uveli vinjete. A potom je uslijedio gore navedeni odgovor Hajdaša Dončića, što je bio dovoljan okidač da se svi najednom raspišu o blagodatima vinjeta. No, pažnja se uglavnom nije posvetila bitnom. Malotko se, naime, dosjetio istaknuti da se vinjetama ceste godinama, a ponegdje i desetljećima naplaćuju u Austriji, Mađarskoj, Švicarskoj, Slovačkoj... I da je s toliko raznovrsnih primjera naplate cesta vinjetama, ali i ozbiljnu domaću studiju isplativosti Instituta prometa i veza iz 2008., gotovo tragikomično izjaviti da će se razmotriti uvođenje vinjeta ako se pokažu isplativima. Isto tako, nitko nije glasnije primjetio da nam mišljenje Svjetske banke pritom treba kao što nam je 2012. trebao Erste Group Bank za pomoć oko pripreme neslavno propale koncesije autocesta.

Danas se više nitko niti ne sjeća te nesretne suradnje, koju je Ministarstvo prometa platilo čak 50,8 milijuna kuna. A još manje se sjeća da izvještaj prema kojemu je ministar Hajdaš Dončić namjeravao iznajmiti autoceste na 50 godina, slučajno ili ne, nije sadržavao očekivani prihod koncesionara zbog povećanja cestarina u 2012. i popratnih koncesija benzinskih postaja i restorana, naplate šteta i kazni... Što je zanimljiv propust, obzirom da samo te stavke prema izračunima na 50 godina čine prihod od dodatnih 26,5 milijardi kuna, pa ispada da bi izabrani koncesionar već samo na račun toga bio u debelom plusu. Država je, naime, od najma autocesta ukupno planirala dobiti tek 22,5 milijarde kuna...

A kakve veze ima ta srećom propala priča o koncesiji na 50 godine s vinjetama? Upravo se, naime, tako dobiva odgovor koji je postavio i Fižulić, odnosno slika zašto već nisu uvedene vinjete, iako je njihova isplativost potvrđena još 2008. kada su naši vodeći prometni stručnjaci predvođeni profesorom Ivanom Dadićem, upravo prema narudžbi Hrvatskih autocesta, napravili detaljnu studiju i izračunali da bi izravna i neizravna korist od vinjeta već u prvoj godini korištenja iznosila čak 560 milijuna eura. Odnosno, 4,2 milijarde kuna... Razlog zašto se već godinama svi skupa ne vozimo s vinjetama na vjetrobranskom staklu je što ministar Hajdaš Dončić uvođenje vinjeta vidi tek kao potencijalnu dodatnu vrijednost za budećeg vlasnika. S jedinom razlikom što bi sad moguća korist od uvođenja vinjeta trebala biti dio vrijednosti javne ponude 51 posto dionica koje će većim dijelom u ruke mirovinskih fondova, odnosno stranih banaka, dok je prema prvobitnom planu, da je prošao, koncesionar tu mogućnost dobio pod račun. Poput, primjerice, podkoncesija. I ne treba uopće sumnjati da bi ju brzo iskoristio i uveo vinjete kako bi povećao dobit. Čim bi vidio da HAC odvaja 32 posto prihoda na plaće...

Kako bi ugledali vinjete ovako ćemo morati pričekati javnu ponudu dionica. Ili promjenju vlasti... HDZ je, naime, otkrio da u slučaju izborne pobjede neće nastaviti s prodajom 51 posto autocesta, nego da će reprogramirati dugove državnih koncesionara i uvesti - vinjete. Vinjete su tako, što kod se dogodilo, neupitne i na ovaj ili onaj način ćemo ih ugledati već krajem 2016. ili najkasnije početkom 2017. Ostaje tek žal da se već i prije nije poseglo za tim, prema stručnjacima savršenim prijelaznim rješenjem do uvođenja sateliteske naplate, posebno jer se nudi zapravo jedinstvena prilika da ljudi vožnju autocestama plaćaju manje, a država čak zaradi više.

Kako? Preuzimanjem genijalnog njemačkog modela naplate vinjetama, koji će zaživjeti 1. siječnja 2016. Ondje će se vinjetama naplaćivati sve ceste i to desetodnevnim, dvomjesečnim i godišnjim vinjetama čije će cijene ovisiti o emisiji štetnih plinova i varirati od 5 do 150 eura. No, posebno je važno da će njemački vozači godišnje vinjete dobivati besplatno, odnosno za taj iznos će im se umanjiti porez. Teret financiranja cesta tako će dobrim dijelom prebaciti na strance, a ista se prilika nudi i nama. I zašto je ne ugrabiti, tim više jer bi prihod državnih koncesionara pritom bio čak i dvostruko veći nego danas i rastao na oko 5 milijardi kuna. Kad već nemamo ministra poput Nijemaca, onda ga barem kopirajmo.

Da se isplati uvesti obavezne vinjete kojima bi se naplaćivala vožnja svim cestama u Hrvatskoj, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojoj je u 2014. u Hrvatskoj ušlo 14,2 milijuna automobila stranih registarskih oznaka, pola milijuna više nego godinu ranije. Da su svi kupili tjednu vinjetu od 15 eura, samo od toga bi zarada iznosila 1,6 milijardi kuna. A da se, primjerice, na 3 milijuna vozila nalijepila godišnja vinjeta od 700 kn, što bi itekako imalo smisla ako stranac poslom ili privatno često boravi u Hrvatskoj, samo bi ta zarada iznosila čak 2,1 milijardu kuna. Što je već na tragu ukupne zarade, obzirom da su prihodi u 2014. iznosili 2,75 milijardi kuna. Znači, država bi u tom slučaju zaradila gotovo jednak iznos kao sada, prije nego i jedan domaći vozač kupi vinjetu, dok ostali milijuni stranaca ne plate niti kunu cestarine i autocestom ne prođe niti jedan motocikl, kamion, autobus...

A nudi se mogućnost još veće zarade ukoliko se osmisli atraktivna cijena godišnje vinjete. Primjerice, od 40 eura ili nekih 300 kn. Tada bi stranci prije birali te nego tek neznatno povoljnije tjedne ili mjesečne vinjete, a samo prihod od 14,2 milijuna stranih osobnih vozila iznosio bi 4,3 milijarde. Odnosno, zarada bi samo od toga bila 1,5 milijardi veća nego što je danas. Čak ima i prostora za umanjenje cijene godišnje vinjete za domaće vozače, ako već zbog velikih dugova u ovom trenutku ne mogu biti potpuno besplatne. Samo razne naknade za ceste plaćamo 3,1 milijardu kuna, u 2014. smo na trošarinama na gorivo ostavili 6,6 milijardi kuna, stotine milijuna ostavili smo za razne naknade koje se plaćaju pri tehničkim pregledima... Zapravo, samo da se ukinu naknade koje se plaćaju pri produljenju registracije u stanicama za tehničke preglede, a ne plaćaju se u pri istom poslu u policijskim postajama, svatko bi već uštedio 100 kuna.