Najmoćnija Opel Corsa od 207 KS zove na vožnju zavojima

Prva Opel Corsa OPC pojavila se prije gotovo deset godina i premda je u ono doba učinila kvantni skok u odnosu na ostale dotadašnje predstavnike Opelove sportske poddivizije, za pravu borbu s etabliranom konkurencijom predvođenom Renault Cliom RS i sličnim društvom jednostavno nije imala dovoljno naoružanja. Nova generacija, predstavljena lani, stvarana je s jasnim ciljem da to ispravi, što se, uostalom, da iščitati već i iz njezina izgleda.

Zaboravimo stoga na tren čak i boju našeg konkretnog testnog primjerka (Mandarina, 1733 kuna), jer već i bez nje Corsa naprosto vrišti tražeći pažnju prolaznika. Veliki stražnji spojler, dvije ispušne cijevi i difuzor, serijski 17-colni kotači (ili 18-colni uz doplatu), masivna maska hladnjaka, imitacija dodatnog usisnika zraka između prednjih svjetala..., znaci su raspoznavanja koje je nemoguće previdjeti.

Kako izvana, tako i unutra, s klasičnom civilnom verzijom Corse, putnička kabina OPC-a dijeli osnovnu arhitekturu u točno tolikoj mjeri koliko je potrebno da se isprva prepoznati njihovo srodstvo. No, osim toga, Corsa OPC je priča za sebe, jer su u njezinom kokpitu u prvom planu mesnati podrezani upravljač za koji se ruke lijepe same od sebe, na prvi pogled primjetne aluminijske papučice, kao i naglašeno sportski oblikovana sjedala Recaro. A ona su u svakom pogledu izvrsna: s jedne strane dovoljno velika i za vozače većih dimenzija, masivna i čvrsta, a s druge tijelo, kad ga jednom obgrle, uvijek pridržavaju jednako dobro. Znaju i naljutiti, jer ne znaju memorirati poziciju, pa svako pomicanje traži ponovnu prilagodbu i novo traženje već sto puta pronađenog položaja. Ali, mora se priznati, unatoč svojoj izrazito solidnoj gradnji prilično su tanka, pa ne kradu prostor nesretnicima osuđenima na vožnju na stražnjoj klupi. Tamo uz skučen prostor za glavu i bočne prozore ograničene vidljivosti, odraslima ionako već bude dovoljno klaustrofobično i bez dodatnog oduzimanja prostora za koljena. Dodamo li tome i prtljažnik koji je ostao u istim gabaritima kao i kod obične trovratne Corse, praktičnost OPC-a u odnosu na nju uopće nije umanjena.

Ručica šeststupanjskog mjenjača, koji je jedina opcija za Corsu OPC, možda je mrvicu predimenzionirana, no zahvaljujući prilično kratkom i brzom hodu to joj je zapravo lako oprostiti. Za puni doživljaj tu je i uređenje interijera s raznim šminkerskim dodacima i umecima, piano lakom, već dobro poznatim Opelovim grijanjem obruča volana, a tu je i odgovarajući audio sustav kao i još niz drugih sitnica s popisa serijske, ali i dodatne opreme. Kad sve to vidi i pobroji, čovjek bi mogao pomisliti da upravo ulazi u kakvu top-end premium limuzinu vrhunskog komfora...

No, za povratak u stvarnost potrebno je samo pokrenuti motor i izaći na cestu. Dvije cijevi straga brinu se da zvuk iz Remusovog ispušnog sustava, vozi li se normalno, ne bude prenapadan nego ugodno prigušen, no s jačim pritiskom na papučicu gasa, malo iznad 4000/min, on će se oglasiti dosta ozbiljnije. Doduše, nikada neće neobuzdano zarežati onako kako bi se moglo očekivati, no s obzirom na ono što će uslijediti, to možda uopće nije loše, jer bi sve skupa u svakodnevnoj upotrebi moglo postati naporno...

Pod prednjim poklopcem nalazi se ergela od 207 konja, što je, za početak - snažnije od većine aktualnih izravnih konkurenata. Osim toga, 1,6-litreni turbobenzinac pruža i takvu krivulju okretnog momenta da je deklariranih 245 Nm dostupno u širokom polju od 1900 do 5800 okretaja, a tu je i kratkotrajni overboost (najviše 11 sekundi) od najviše 280 Nm. Šus do stotke za manje od sedam sekundi i maksimum na 230 km/h zbog svega toga ne čude, kao ni međuubrzanja bez zadrške, kako od 60 do 100, tako i od 80 do 120 km/h.

Izlazak na otvorenu cestu auto dočekuje s veseljem, pri čemu se i upravljač otkriva kao precizan i responzivan, pa gušt postaje to veći što OPC više odlučite tjerati do krajnjih granica. ESP se pritom u dva laka poteza da potpuno isključiti, pa tko voli, i misli da zna što radi, neka izvoli, no - sa čistom glavom i dvije ruke čvrsto na volanu... Zahtjevan paket na našem je testnom primjerku bio upotpunjen doplatnom opcijom Performance paket Super Sport (19.152 kuna), koja u Corsu donosi još i 18-colne kotače sa Michelin Pilot Sport gumama umjesto serijskih 17-colnih i snažnije Brembo kočnice (s prednjim diskovima koji su sa 303 povećani na 330 milimetara). Tu su i Drexler diferencijal s ograničenim proklizavanjem koji Corsu kroz nizane zavoje vodi kao na tračnicama i donosi joj pregršt užitka u vožnji te Koni amortizeri s automatskom regulacijom tvrdoće ovisno o trenutnoj podlozi, brzini i uvjetima vožnje. Cijeli je taj paket, zajedno s temeljito dorađenim ovjesom i novom polukrutom osovinom razvijan i brušen na Nürburgringu, i jasno je da se Volker Strycek ovdje uputio u potragu za savršenstvom na stazi. I uputio se u pravom smjeru, bez daljnjega, ali to ostavlja jasne posljedice na svakodnevnu upotrebu, jer s ovako tvrdim i nabrundanim autom treba živjeti i onda kad vam nije do jurnjave nego se na putu do posla borite s ležećim (i stajaćim) policajcima. Osim, dakako, ako uz Corsu OPC nemate i neki drugi auto...

On bi vam, k tome, mogao zatrebati i kad se previše zaigrate s Corsom OPC. Deklarirana potrošnja, za razliku od nekih drugih primjera, ne spada u sferu znanstvene fantastike te je realno dostižna. Ali, puno teže ako OPC vozite onako kako ste zamišljali kada ste ga kupovali. U gradu se može spustiti ispod 9 litara, ali ga je još lakše natjerati da popije i 12, a slično je i na otvorenoj cesti. Vozite li se penzionerski, proći ćete i s tek nešto više od 6, no radije računajte da ova Corsa zna zarundati, pa bi vas to moglo i koštati… A kad smo kod toga, u startu će vas Corsa OPC stajati 183.899 kuna, što je u odnosu na konkurenciju smješta negdje u gornji dom poretka, no u našem slučaju to je tek početak priče. Popis dodataka uključuje i spomenuti Performance paket i još podosta toga, pa se brojka na cjenomjeru u konačnici zaustavila tek na 225.850 kuna…