Zakon kaže da “vozač, kada se kreće vozilom iza drugog vozila istom prometnom trakom, mora voziti na udaljenosti koja nije manja od udaljenosti koju bi prešao brzinom kojom vozi u dvije sekunde, odnosno udaljenosti propisanim prometnim znakom”. Dakle, ako vam policija izmjeri razmak od 1,4 sekunde platit će 2000 kuna kazne.
No piše i da "pri povoljnim uvjetima vožnje, kada se vozi u koloni vozila koja se kreće manjom brzinom, udaljenost može smanjiti, ali ne smije biti manja od udaljenosti koju vozilo može prijeći u jednoj sekundi”.
Dakle razmak os 1,4 sekunde još je uvijek veći od sekunde, a kad su povoljni uvjeti vožnje možete zaključiti da ste ipak kaznu izbjegli. Ali ne. prema ocjeni policajca određuju se vremenske prilike, dakle ako je suho ali s tmurnim nebom, platit ćete 2000 kuna, ili 1000 i roku od tri dana.
Dakle, ako policija krene striktno kontrolirati i kažnjavati vozače zbog nedovoljnog razmaka, baš kako je još u kolovozu zamišljeno Zakonom o sigurnosti prometa na cestama moglo bi biti napisano jako puno kazni...
A da se taj trenutak bliži, može se zaključiti po najmanje dva poteza. Prvi, policija je krenula u nabavku uređaja s kojima bi mogla mjeriti razmak. U ovom trenutku, naime, to nije moguće niti uz najbolju voljnu, jer jednostavno nedostaje opreme. No, kako kažu iz policije, “navedeni prekršaji moći će se sankcionirati nakon što nabava bude realizirana”.
Drugi, krenulo se u izmjene Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima. Njime se sad planiraju jasno propisati i “dodatne funkcionalnosti mjerila brzine”, među kojima je i mjerenje udaljenosti između vozila. Tu je jasno i propisano kako bi čitava priča mogla funkcionirati.
Udaljenost će se, piše u Pravilniku, mjeriti usporedbom brzine dvaju vozila, te vremena koje je potrebno drugom vozilu da prijeđe točku na kojoj je brzina izmjerena prvom vozila. Udaljenost između vozila dokumentirat će se dvjema fotografijama, a svaka će prikazivati brzinu vozila, međusobnu udaljenost i vrijeme. Pritom je predviđena i tolerancija – do 100 km/h iznosit će četiri metra, a iznad 100 km/h četiri posto.
Na papiru se sve skupa čini jednostavnim, no u praksi se brzo pokazuju da se ovime vozači uvlače u igru brojki u kojoj teško mogu biti pobjednici. Prvi, ali ne i jednini problem je što nitko nije pronašao za shodno u zakonu objasniti što se točno smatra “povoljnim uvjetima”. Iako o tome ovisi treba li vozač držati razmak od jedne ili dvije sekunde, a pogrešna procjena donosi kasnu od opipljivih 2000 kn.
Pitali smo i policiju što oni misle da bi značili “povoljni uvjeti” te dobili odgovor da se “u citiranoj odredbi povoljni uvjeti vožnje odnose prvenstveno na vremenske uvjete, odnosno suh kolnik i dobru vidljivost”. To je zgodno tumačenje, tim više jer zakon određuje da je smanjena vidljivost situacija u kojoj vozač zbog nepovoljnih atmosferskih ili drugih prilika ne može vidjeti druge sudionike ili prometni znak na udaljenosti manjoj od 200 metara u naselju, odnosno 100 metara u naselju.
No, kako sve skupa nije tako određeno i zakonom, mogu se predvidjeti žalbe vozača koji će na sudu dokazivati da su, po njima, ipak bili “povoljni uvjeti”. I sud će im morati dati za pravo…
Znatno veći problem po vozače tako je što je ljudskom oku gotovo nemoguće napamet, čisto promatrajući vozilo ispred sebe, vlastiti brzinomjer ili put koji se treba proći da bi se doseglo neku zamišljenu točku uz cestu, odrediti razmak od sekunde.
Ili dvije. Koliko je ta procjena varljiva pokazalo se za upravljačem Renault Koleosa, jednom od još uvijek malobrojnih modela na tržištu opremljenih sustavom koji mjeri te vozaču ispisom na instrumentnoj ploči dojavljuje razmak u sekundama.
Čak i mi, s priličnim brojem kilometara za upravljačem, redovito smo promašivali u procjeni za barem pola sekunde. Dobro je, doduše, što se pokazalo da se poprilično riskantno voziti s razmakom manjim od sekunde, iako je i to na prometnoj zagrebačkoj obilaznici u više navrata bilo neizbježno čim bi došlo do iznenadnog kočenja vozila ispred. Ili neočekivanog prestrojavanja u lijevu, pretjecajnu traku…
Dakle, vozači su ovakvim varljivim zakonskim odredbama i uglavnom lišeni bilo kakve pomoći elektronike stavljeni u zeznuti položaj i kazne od 2000 kuna mogle bi uskoro pljuštati na sve strane.
Kako do razmaka od dvije sekunde?
Na 130 km/h razmak bi trebao iznositi čak 70 m. Na papiru se to čini puno, a u stvarnosti i dalje nego što zbilja jest
Skijaši oprez!
Slovenci razmak nadziru još od 2013.
Nadzor razmaka nije nikakva novost na europskim prometnicama, a kako je riječ o više nego učinkovitom modelu kažnjavanja vozača posebno svjedoči slovenski primjer. Policija iz Dežele prvi laserski uređaj TruCAM sposoban osim brzine mjeriti i razmak nabavila je još 2013., a ulaganje je isplatila u manje od mjesec dana. Već do kraja studenog, potvrdila nam je tada glasnogovornica PU Celje Milena Trbulin, policajci su zabilježili više od 240 prekršaja neodržavanja propisanog razmaka. Kako kazna iznosi okruglih 200 eura, neovisno je li riječ o vozačima osobnih ili teretnih vozila, iznosi okruglih 200 eura, nije teško izračunati da je mjesec završen u popriličnom plusu. S vremenom su Slovenci, nema sumnje, nabavili još koji uređaj, pa treba paziti kad se ide na skijanje.
Kao šlag na tortu
Propisana tolerancija čista smijurija
Pravilnikom o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima velikodušno je predviđena tolerancija pri mjerenju razmaka, koja će do 100 km/h iznositi četiri metra, a iznad 100 km/h četiri posto. Što će to značiti vozačima? Baš ništa. Vidljivo je to kad se stave brojke na papir. Kad su “povoljni uvjeti”, zakon od vozača traži da na autocesti pri brzini od 130 km/h drže razmak od minimalno 40 metara. Toliki put, naime, pri toj brzini prelaze u sekundi. Kreću li se na toj udaljenosti, u prekršaju će se naći istog trenutka kad vozilo ispred krene kočiti, jer istraživanja pokazuju da koncentriranom vozaču treba minimalno 0,7 sekundi za reakciju, a prosječnom i više od 1,5 sekundi. Što u tom slučaju znači tolerancija? Izmjeri li se razmak od 20 metara, tome će se velikodušno dodati četiri posto. Ili tek 80 cm…
Činjenice...
Uz brzinu reakcije od minimalno 0,7 sekundi, gotovo je nemoguće dio vremena ne biti
u prekršaju
Prosječan domaći vozač vozi auto tek nešto mlađi od 13 godina i ne može računati na pomoć elektronike, poput aktivnog tempomata ili sustava koji mjeri razmak u sekundama
Razmak manji od sekunde izazivao je nelagodu, čak i dok nismo gledali u upozorenje. Razliku između 2,2 i 1,6 s, međutim, naš mozak nije mogao detektirati
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....