Čim počnu godišnji odmori, među vozačima se ponovno otvori ista rasprava. Vrijedi li platiti autocestu ili je pametnije krenuti starom cestom i nešto uštedjeti? Nekad je odgovor bio jednostavan, danas baš i nije.
Cestarina više nije usputni trošak. Za put do Splita osobni automobil platit će 26,40 eura, a prema Pločama ili Dubrovniku račun prelazi trideset eura u jednom smjeru. Dodajte tome gorivo i povratak kući, pa nije teško shvatiti zašto mnogi ponovno gledaju prema D1, Ličkoj magistrali ili starim pravcima koji su godinama bili jedini put do mora.
Ipak, nema univerzalnog odgovora. Negdje ćete uštedjeti pristojan iznos uz razumno dulje putovanje, a negdje ćete zbog želje za uštedom provesti dodatna dva sata za volanom. Upravo zato svaku rutu treba gledati zasebno.
Koliko stoji autocesta, a koliko vremena zapravo štedi?
Ruta Cestarina* Autocesta Državna cesta Isplati li se izbjeći autocestu?
Zagreb – Zadar 17,60 € oko 2 h 45 min oko 3 h 45 min Da, ako niste u žurbi
Zagreb – Split 26,40 € oko 3 h oko 4 h 30 min U većini slučajeva ne
Zagreb – Karlobag oko 13 € oko 2 h 40 min oko 3 h 30 min Jedna od najboljih alternativa
Zagreb – Pula oko 11 € oko 3 h oko 3 h 45 min Često da
Zagreb – Ploče oko 33 € oko 4 h više od 6 h Ne
*Osobni automobil (I. skupina), prema važećim cjenicima koncesionara.
Ako postoji ruta na kojoj stara cesta još uvijek ima ozbiljan argument, onda je to Karlobag. Završni dio puta ionako se vozi magistralom, pa vremenska razlika nije velika. Slično vrijedi i za dio Istre. Ondje ćete izvan najvećih turističkih vikenda izgubiti manje od sat vremena, a u džepu može ostati desetak eura.
Do Zadra računica više nije tako jednostavna. Ako krenete usred tjedna, D1 još uvijek ima smisla. Ali pokušajte isto u subotu prijepodne i vrlo brzo ćete poželjeti autocestu. Pravac D1 je i dalje sasvim pristojna alternativa, posebno onima kojima put nije utrka s vremenom. No, autocesta ovdje ipak donosi osjetnu razliku, pogotovo kada je promet normalan.
Od Splita prema jugu priča se potpuno mijenja. Na toj relaciji A1 više nije stvar komfora, nego vremena. Razlika između autoceste i državnih cesta lako naraste na sat i pol, a tijekom vikenda smjene turista i više od toga. U takvoj situaciji ušteda od dvadesetak ili tridesetak eura mnogima više ne zvuči toliko primamljivo.
Treba računati i na još jednu stvar. Državna cesta ne znači automatski jeftinije putovanje. Istina, prosječna potrošnja goriva često će biti niža nego na autocesti, ali dulje vrijeme vožnje, prolazak kroz naselja, semafori i česta ubrzavanja dio te razlike mogu vrlo brzo poništiti. Ali može biti i skluplja ako ne pazite na brojne posvuda postavljene kamere koji na autocesti nema.
Iskusni vozači zato često biraju kompromis. Autocestom odrade najveći dio puta, a zatim se isključe prije odredišta i nastave državnom cestom. Takva kombinacija ima smisla prema Karlobagu, Makarskoj rivijeri ili pojedinim dijelovima Istre i Kvarnera jer donosi dio vremenske uštede, ali i nešto niži račun za cestarinu.
Još je važnije kada putujete nego kojom cestom putujete. Tko prema moru krene u subotu prijepodne, vrlo će vjerojatno stajati i na autocesti i na državnoj cesti. S druge strane, polazak u ranim jutarnjim ili večernjim satima često će donijeti veću uštedu vremena od bilo kakvog biranja rute.
I ove godine vozači će cestarinu plaćati na naplatnim postajama. Novi sustav elektroničke naplate, Crolibertas, očekuje se tek od proljeća 2027., pa ENC ostaje najbrži način prolaska kroz naplatne kućice.
Na kraju se sve svodi na jedno pitanje: koliko vrijedi vaš sat vremena? Nekome je odgovor dvadesetak ili tridesetak eura, nekome nije. Dobra vijest je da u Hrvatskoj još uvijek postoje rute na kojima možete birati. A upravo je mogućnost izbora ono što putovanje automobilom čini drukčijim od svakog drugog.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....