Castlevania: Lords of Shadow 2 (recenzija)

Za one koji to možda ne znaju Castlevania franšiza je jedna od najdužih u povijesti video igara. Prva Castlevania je izašla za NES 1986. što znači da je franšiza s nama već vrtoglavih 28 godina. Bilo je kroz godine i pogodaka i promašaja, no sa rebootom iz 2010. naziva Lord of Shadow, Castlevania je napokon snažno stupila u moderni gaming i uspjela oživiti serijal. Sada nam stiže nastavak koji, po svemu što smo dosada vidjeli ima potencijal biti još bolji od prethodnika.

Uzlazna putanja

Castlevania je u svojim počecima prije svega bila platformer, a tek nakon toga sve ostalo, imitirajući Super Mario igre toga vremena, samo sa malo “odraslijim štihom”. Moderne verzije su više akcijski orijentirane, te su očigledno crpile inspiraciju iz God of War i Devil May Cry tipa igara. Nekim starijim igračima i fanovima serijala to se i nije pretjerano svidjelo, no svi su više-manje ustvrdili da unatoč zaokretu u gameplayu atmosfera je ostala karakteristična, te se samim time srž Castlevanie nije promijenila. Lords of Shadow 2 ide korak dalje od prethodnika, te nam daje igru još više usmjerenu čistoj akciji, a manje raznim skakanjima i mozgalicama.

Zbog takvih stvari se može reći da se na neki način originalna Castlevania atmosfera donekle i izgubila, no akcija je toliko dobra da zaboravite na sve ostalo. Glavno oružje vam je krvavi bič, ekvivalent Vampire Killer križu iz prethodnika, a sporedna čin Void Sword kojim obnavljate zdravlje prilikom udaraca i Chaos Claws koji vam uvelike povećavaju štetu koju nanosite neprijateljima. Svako oružje ima posebni skill tree koji nadograđujete kako napredujete kroz igru, a naći pravi balans u korištenju svega što vam je na raspolaganju je prava umjetnost, pogotovo kada pribrojite još razne “gadgete” poput noževa koje bacate ili rojeva šišmiša koje prizivate. Naime magična oružja, kao što možete pretpostaviti troše magiju, pa ih ne možete koristi u nedogled, ali zato ako se pametno borite koristeći blok i/ili izbjegavajući udarce puni vam se fokus, koji kad je pun omogućuje skupljanje energije iz svakog udarca koji zadate. Ova tehnika je korištena i u prethodniku, a rezultira u nekim od najboljih borbenih scena u igrama u zadnje vrijeme.

Uz odličnu borbu postoji i fluidni platformski elementi koji podsjećaju na one iz Uncharted serijala. U praksi to znači da ne morate paziti gdje ćete skočiti ili doskočiti, već samo pratite unaprijed zacrtani put bez straha od pada. Možda se čini jednostavno no ima trenutaka gdje ćete morati imati istančan tajming kako biste izbjegli zamke koje vam stoje na putu.

Nažalost nije sve tako bajno u LoS-u, čak štoviše, sve pozitivne stvari nabrojane ćete moći iskusiti ako “preživite” prvih par sati igre koji služe kao svojevrsni produženi tutorial. Stealth sekvence su također nešto zbog čega ćete čupati kosu. Nerijetko ćete morati u obliku štakora izbjegavati neprijatelje i šuljati se ventilacijama jer je igra odlučila “oduzeti” vam moći. Nekad neće biti oblik štakora u pitanju, no svejedno nam se čini da je taj “stealth” ubačen samo kako bi se igri produžio vijek trajanja. Nije samo akcija zakinuta, već i priča koja će se onima koji se prvi put susreću sa serijalom (rebootom) čini itekako zbunjujuća. Na svu sreću oni koji ostanu strpljivi će biti nagrađeni od nekog 2-3 sata kada igra zapravo počinje. Od tada su i priča i gameplay na onoj razini koja se može očekivati od ovakvog naslova.

Castlevania City

Lords of Shadow 2 radnjom skače iz 1102. do 2014. i nazad. Dok 1102. izgleda upravo onako kako smo navikli, moderni grad bi mogao biti i bolji. Ne mislimo tu na grafičku dorađenost, koja je odlična i ne zaostaje ni za jednim naslovom svoje generacije (PS3, Xbox 360), već na dizajn koji je tmuran i dosadan. Na svu sreću, neprijatelji i pogotovo odlični bossovi vas tjeraju da zaboravite na malo dosadnu okolinu. To je pogotovo bitno ako se nakon otključanih novih skillova vraćate na već posjećene lokacije kako bi otključali skrivene tajne. Unatoč činjenici da likovima glasove posuđuju renomirani glumci, izuzev 2-3 glavna protagonista ostatak likova nam se činio pomalo nedorečen, no postoji mogućnost da smo takav osjećaj imali zbog izvrsnog Roberta Carlylea u ulozi Dracule.

Kad se sve zbroji i oduzme, Lords of Shadow 2 je vrlo dobra i što je još bitnije, zabavna igra. Teško je riješiti se stigme poznatog imena što Castlevania sigurno je, pa iako će zagriženi fanovi možda biti razočarani promicanjem akcije u prvi plan, smatramo da LoS nije naštetio franšizi – upravno suprotno, dao je dodatni poticaj za slične igre na next-gen konzolama.