Dom akademske neovisnosti, tako je na web-stranici Interuniverzitetskog centra Dubrovnik (IUC) predstavljena ta svjetski važna akademska institucija koja ove godine proslavlja pola stoljeća svoga postojanja. “Ovo je jedinstvena institucija u svijetu, a traje već 50 godina jer je u IUC ugrađena suština obrazovnog procesa: akademska sloboda te profesori i studenti iz cijelog svijeta koji jedni druge uče i međusobno raspravljaju. Tu su, naravno, relevantni programi: od ljudskih prava i zaštite okoliša do filozofije znanosti i informacijskih tehnologija”, kaže dr. Krunoslav Pisk, donedavni generalni direktor IUC-a te aktualni predsjednik IUC-ove Asocijacije.
Interuniverzitetski centar Dubrovnik utemeljio je 1972. godine Ivan Supek (1915.-2007.), tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu (SuZG) dok je suosnivač bio je Eugen Pusić (1916.-2010.), profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu s velikom međunarodnom reputacijom.
“Ideja centra koji bi promicao humanističke vrednote javila se 1969. na sastanku svih rektora i predsjednika univerziteta u Montrealu. Tajnik Ujedinjenih naroda predložio je da se osnuje univerzitet UN-a koji bi propagirao UN-ove političke ideje, no ja sam onda ustao i razložio da je to rješenje sa suviše birokracije, te da je bolje da nacije među sobom razvijaju suradnju u jednom centru, i to Dubrovniku. Mogu reći da je većina nazočnih bila za moj prijedlog, i onda je zaključeno da ja, kao tadašnji rektor Zagrebačkog univerziteta, realiziram taj projekt. Grad Dubrovnik trebao je dati zgradu koju bi, naravno, Sveučilište uzdržavalo i opremilo, a svi univerziteti koji bi se uključili u projekt plaćali bi za svoje studente i svoje profesore. Inače bi Univerzitet zahtijevao enormne svote novca, dok je ovo bila jeftina solucija jer bi hrvatsko sveučilište plaćalo svega sedam ili osam ljudi stalno zaposlenog osoblja. Poslao sam poziv na suradnju, ponajprije na sastanak u Dubrovnik, na nekoliko stotina adresa sveučilišta; odazvalo se njih oko 30, pa smo 1970. donijeli Statut i odredili smjernice rada centra”, prisjetio se u razgovoru za Zarez 2006. godine Ivan Supek.
Centar je smješten u zgradi preparandije koja je podignuta u doba Austro-Ugarske 1901. godine, a koju je 1972. godine donirala Skupština grada Dubrovnika. “S golemom energijom i uz pomoć brojnih kolega sa svih strana svijeta Supek je neprestano slijedio IUC-ove ciljeve. Organizirao je neke od prvih IUC-ovih tečajeva i na njegov poziv u Centar su dolazili najvažniji svjetski znanstvenici iz raznih područja znanosti, među njima i nobelovci Werner Heisenberg, Linus Pauling, Hannes Alfvén, da spomenemo samo neke, koji su uvelike pridonijeli međunarodnom ugledu rada Centra. Kad je u proljeće 1974. godine Werner Heisenberg došao u Dubrovnik održati uvodno predavanje u sklopu Supekova serije kursova o filozofiji znanosti, imala sam privilegiju povesti njega i njegovu suprugu u obilazak grada. Bili su prilično zainteresirani vidjeti i naučiti o našoj kulturnoj baštini i posebno sam ih rado pozvala na čaj na Bunićevoj poljani kada smo šetali u blizini. Stekla sam dojam da je naš gost nobelovac bio ljubazna i fina osoba. Supekovi internacionalni kontakti su uvijek bili najvažniji za razvoj i prihvaćanje Centra u svjetskim znanstvenim krugovima”, prisjetila se u publikaciji “Fragments of Memories” Berta Dragičević, bivša dugogodišnja izvršna tajnica IUC-a.
Interuniverzitetski centar u Dubrovniku brzo je postao mjesto intenzivne akademske razmjene, mjesto na kojem su se rado okupljali intelektualci i znanstvenici iz Istočnog i Zapadnog bloka. “Kad je Supek pokrenuo IUC, velika je prednost bila što je Jugoslavija bila nesvrstana pa su mogli dolaziti i ljudi s istoka i zapada. To je davalo jednu dodatnu dimenziju: sudionici iz istočnoeuropskih zemalja nisu mogli putovati na Zapad, ali su mogli doći u Dubrovnik”, rekao je Kruno Pisk.
Tijekom proteklih 50 godina IUC je imao uspona i padova, no najteži dane doživio je na početku rata u Hrvatskoj. Brutalni napadi na Dubrovnik kulminirali su 6. prosinca 1991. godine kada je zgrada IUC-a pogođena zapaljivim bombama i izgorjela gotovo do temelja, sa svim inventarom i knjižnicom od oko 30.000 knjiga. Preživjeli su samo vanjski zidovi i stubište. Srećom, većina arhiva IUC-a je spašena od plamena. Tada su mnogi IUC prijatelji mobilizirali podršku Centru, ali i Dubrovniku, a aktivnost se nastavila. Jedna od ključnih osoba djelovanja IUC-a u okupiranom Dubrovniku bila je Kathy Wilkes (1946.-2003.), britanska filozofkinja i profesorica na Oxfordu. Kathy Wilkes došla u IUC krajem 1970-ih, s vremenom je postala direktorica ciklusa Filozofija znanosti, članica Izvršnog odbora IUC-a, a zatim i njegova predsjednica. Početak blokade Dubrovnika 1. rujna 1991. godine zatekao je Kathy Wilkes u gradu. Mnogi su tada otišli iz Dubrovniku, ali Kathy Wilkes je ostala, pisala izvješća o stanju u gradu, a zatim ih slala diljem svijeta. U travnju 1992. Kathy Wilkes je u Dubrovniku organizirala redovitu IUC-ovu konferenciju Filozofija znanosti.
“Bila sam tada još doktorandica, za profesoricu Wilkes sam, naravno, znala i prije, ali tada sam je, na moje veliko zadovoljstvo, i upoznala. Dubrovnik je tada još bio pod opsadom, Kathy je uspjela u nemogućim uvjetima okupiti dvadesetak ljudi iz Hrvatske i inozemstva, tako da se ni u ratnom vremenu nije prekinula redovitost održavanja seminara, koji još traje. Bila je to njezina poruka da se ne može slomiti IUC, solidarnost i duh znanstvene zajednice, ali i snažna poruka koja je imala značajan diplomatski odjek”, prisjetila se u razgovoru za Jutarnji list Snježana Prijić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci i zamjenica predsjednice Vijeća IUC-a Margareth Hagen, inače rektorice Sveučilišta u Bergenu.
Interuniverzitetski centar Dubrovnik strukturiran je kao konzorcij sveučilišta i drugih znanstvenih institucija koje oblikuju njegove politike i ciljeve. Svaka institucija članica delegira jednog predstavnika u Vijeće IUC-a, koje donosi politiku i najviše je upravljačko tijelo IUC-a. Vijeće je nadležno za osnivanje Centra, primanje novih članova, uspostavljanje područja studija i akademsku suradnju, proračunska pitanja, izbor Izvršnog odbora i imenovanje glavnog ravnatelja. Asocijacija IUC-a je udruga koja daje pravni temelj za rad Centra, za osoblje, prostor, opremu i potrebna sredstva. “U sastavu IUC-a je trenutno 140 aktivnih sveučilišta iz cijelog svijeta. Izuzev pandemijskih godina, godišnje se okupi više od 2000 sudionika pa je tako u proteklih 50 godina u IUC-u boravilo više od 82.000 profesora, studenata i znanstvenika iz cijelog svijeta. IUC je niskobudžetna međunarodna institucija. Mi smo od Ministarstva znanosti ove godine dobili oko 800.000 kuna za 200 stipendija hrvatskih polaznika te logističku potporu, dok se preko Sveučilišta u Zagrebu, koje je prvi osnivač i preuzelo je određene obaveze, financiraju 2,5 plaće za djelatnike IUC-a. Skupljamo članarinu od naših članica, ona je oko 500 eura godišnje, ali ipak je ne plaćaju svi. Nitko od profesora koji dolazi u Dubrovnik nije za to plaćen, svi oni rade za plaće koje dobivaju u svojim institucijama, a ovdje su pro bono. IUC ima veliku autonomiju: mi sami biramo uprave, a nastavnici sami predlažu program dok izvršni odbor prihvaća programe”, pojasnio je Pisk koji je kao generalni direktor vodio IUC 18 godina. Sada je tu dužnost preuzeo Ivan Šimonović, naš veleposlanik u UN-u.
Za svoj 50. rođendan IUC je dobio donaciju u iznosu od 100.000 dolara uglednog pravnog stručnjaka Mirjana Damaške, profesora emeritus na Yaleu, kako bi se uspostavio fond za stipendiranje polaznika pod nazivom “Stipendija Marija i Mirjan Damaška”.
“Za donaciju sam se odlučio iz više razloga. Jedan je uspomena na Ivana Supeka, s kojim sam surađivao u davne dane hrvatskog proljeća. Supek me 1989. posjetio na Yaleu i pričao mi s oduševljenjem o Centru, ali je tada izrazio i brigu za njegovu budućnost. U međuvremenu sam se povremeno susretao sa strancima koji su polazili tečajeve u Centru i bili impresionirani njegovim radom. A neposredni povod za moju odluku o donaciji bio je podulji razgovor s prof. Ivanom Šimonovićem koji me je detaljno upoznao s profilima polaznika i temama koje Centar razmatra. Neke od tema koje mi je spomenuo prirasle su mi srcu, pa sam poželio omogućiti sudjelovanje u radu Centra i to posebno osobama sa zapadnog Balkana, regije u kojoj su se nagomilali teško rješivi problemi. Mislim da je dobro da se osobe iz regije sastaju u neutralnom znanstvenom ozračju i ljepoti Dubrovnika i razmatraju trnovita pitanja koja ih razdvajaju. Nesumnjivo je, osim toga, da Centar pridonosi prepoznatljivosti hrvatskih znanstvenika u svijetu. Do toga mi je posebno stalo”, rekao nam je prof. Damaška.
Krunoslav Pisk smatra da je IUC sada u novom zamahu i da je pred njim svijetla budućnost. “Kada smo u Dubrovniku obilježavali 50 godina IUC-a, u svom sam govoru istaknuo kako se nadam će neki od naših mlađih polaznika proslaviti i 100. rođendan Centra. Nakon svih kriza, uključujući i pandemiju, IUC ide naprijed s novim žarom i optimizmom nudeći nove programa i nove interakcijske platforme”, zaključio je Pisk.