Piše: Tina Panžić (ex. Brzić), dipl.psiholog, psihoterapeut
U današnjim vremenima borbe protiv pandemije bolesti covid-19, učestalo se vode rasprave oko cijepljenja ili necijepljenja. Kada se osoba želi cijepiti protiv bolesti covid-19, nije rijetko da nailazi na osudu od čak i bliskih članova obitelji, često i partnera/ce. Svakodnevno u svom praktičnom radu s parovima i obiteljima radim na raznim sukobima i različitim mišljenjima, stajalištima, ponašanjima, očekivanjima i sl.
Važno je istaknuti da je vlastita zdravstvena skrb osobno pravo pojedinca koji o tome odlučuje. Osoba ima apsolutno pravo odlučiti o svojoj zdravstvenoj skrbi. Na cijepljenje bi se trebalo jednako gledati kao i na bilo koji drugi oblik zdravstvene skrbi. Iako postoji razlika, posebno u slučaju necijepljenja, jer se cijepljenjem osobno zbrinjavamo, no i globalno sudjelujemo na suzbijanju pandemije.
Konstruktivan sukob
Ako se jedan partner želi cijepiti, no drugi je isključivo suprotnog stava i zalaže se za necijepljenje, nužno je utrošiti vrijeme i ući u konstruktivan sukob putem kojeg se partnerski odnos razvija i raste. Ako smo dio zajednice, u ovom slučaju bračne ili obiteljske zajednice, prešućivanje informacija o cijepljenju vodi ka udaljavanju i razdoru zajedništva te nikako nije nešto što se savjetuje. Sukob, konflikt nije nešto što treba izbjegavati, već mjesto susreta i ugledavanja partnera iz pozicije poštovanja i povjerenja, čak i u situacijama različitog mišljenja. Partnerske sukobe treba osvijestiti kako bi se prepoznali obrasci putem kojih partneri automatski, uglavnom zauzimaju defenzivan stav. Dakle, konflikt ne bi trebao biti mjesto razdora, već susreta.
"Ja" poruke
Partner koji se želi cijepiti treba autentično pokazati svoju namjeru, a ako treba i uz stručnu pomoć, pronaći zajedničko rješenje kako će se ta situacija riješiti. U konfliktu je bitno sagledati obje strane i nastupati iz "ja" poruka navodeći iz kojeg razloga je jednom partneru bitno cijepljenje, a drugom ne. Postoji metoda rješavanja problema, ne putem tematike konflikta, nego iz pozicije potreba. Kada bi tako sagledali konflikt cijepljenja/necijepljenja - oba partnera imaju istu potrebu, zaštiti svoje zdravlje i briga o onom drugom. Kada uz svjesnost potrebe uđemo u konflikt, smanjit će se tenzije i potreba za dominacijom, moći. Tijekom svakog konflikta, tako i ovog vezanog uz cijepljenje, nužno je kretati prema drugom partneru iz pozicije poštovanja i ljubavi što najčešće dovodi do jednake reakcije i kod drugoga.
Igranje stručnjaka
Direktni savjeti su izbjegavanje raspravljanja pred drugima jer se povećava potreba za dominacijom i moći. Nadalje, izbjegavati sukobljavanje na makro razini vezano uz teorije zavjere, politiziranje i „igranje“ stručnjaka vezano uz temu cijepljenja. Nažalost, rasprave oko cjepiva protiv covid-19 putem društvenih medija, raznih stručnjaka i nestručnjaka dovele su do velike zbunjenosti i razdora. Najgore je što se može dogoditi jest da se ljudi podijele i međusobno osuđuju ovisno o tome tko je cijepljen ili ne.
Drugačija perspektiva
Nadalje, partner koji se želi cijepiti jednako tako treba iz poštovanja i ljubavi saslušati strahove i argumente partnera koji je isključivo protiv cijepljenja. Pokušati imati razumijevanja i sagledati drugačiju perspektivu. Osobe koje se ne žele cijepiti su u velikom strahu oko posljedica cijepljenja i samih globalnih motiva cijepljenja, što nije nimalo lako. Kada se netko koga volimo nosi s tolikim strahom, anksioznošću i dilemom, nužno mu je pružiti podršku i potrebno vrijeme. Podrška ne znači promijeniti vlastito mišljenje o cijepljenju, već biti tu uz osobu i njene patnje/dileme. To, naravno, lakše zvuči nego provesti u praksi, zato što trebamo napustiti potrebe dominacije i moći. Može biti još teže kada se u odlučivanje uključi i vlastitu djecu, odnosno odluku o njihovom cijepljenju.
Zaključak za kraj
Svojim primjerom možemo diktirati dinamiku odnosa, ulagati u povjerenje i poštovanje. Ne možemo mijenjati druge, već utječemo samo na vlastite reakcije. Ako pružamo podršku i saslušamo osobu koja je suprotnog stava od nas, to je jedina mogućnost da zauzvrat dobijemo jednaku reakciju. U međuobiteljskim sukobima ne smijemo zaboraviti kako se sukobljavamo s osobom koju volimo i koja voli nas. Kada bi oboje u sukobu tako nastupili, puno brže i lakše bi se došlo do rješenja sukoba i čvršćeg zajedništva.