Spoj trenera i nutricionista nije sporan i neprirodan, osim kada se upakira u jednu osobu. Svima je poznato da je vježbanje jedna od najvažnijih metoda u borbi modernog čovjeka s negativnim posljedicama sjedilačkog tipa života. Zbog primjene raznih prijevoznih sredstava, sve većeg broja poslova koji se obavljaju iz uredske stolice te sve većeg broja i vrsta raznih kućanskih pomagala, usudila bih se kazati da prave kretnje ima sve manje, ili je nema uopće. Značajno smo promijenili prehranu, a s većom primjenom gotovih i polugotovih prerađenih proizvoda, imamo sve više raznih modernih bolesti. One imaju isti nazivnik, a to je prekomjerna tjelesna težina i višak masnog tkiva.
Sasvim je prirodno i očekivano da moderno i razvijeno društvo ponudi rješenje problema pa je tako ponuda usluga raznih tipova vježbanja kao i raznih nutricionista u sve većem porastu. No, problem je što pojedinci željni zarade i pažnje potpuno neodgovorno i što je najvažnije, bez ikakve zakonske regulative prodaju ono što nikako ne može ići u jednom paketu. Pri tome moram naglasiti da postoje iznimke koje po mojim spoznajama stanu na prst jedne ruke. Te osobe su ostvarile pravo da prodaju obje usluge kao punopravni članovi akademske zajednice, s diplomom iz oba znanstvena područja. Takvih je jako malo.
Mijenjajući stil života vježbanje postaje dio dnevnog rasporeda. Proces vježbanja je besplatan osim kada poželimo da nam netko u što kraćem roku pomogne da dođemo do željenog cilja, a tada biramo razne oblike grupnih ili individualnih vježbanja. Kod grupnih i individualnih vježbanja trener treba približiti važnost pravilne i adekvatne prehrane kako bi se postigao željeni cilja vježbača. Trener je osvijestio vježbača, a vježbač je potražio pomoć ili je problem riješio sam skupljajući informacije iz provjerene i referentne literature. Tu bi priča trebala završiti, međutim nije tako.
Većina trenera misli da su dovoljno kompetentni za programiranje prehrane na temelju proučavanja raznih dijeta i protokola prehrane. Neki od njih stekli su osnovna znanja o prehrani na fakultetu pa se osjećaju još sigurnije. Također, u prilog im ide i činjenica da se jedan plan prehrane prilično skupo plaća pa zašto ne bi to iskoristili?
Moderne 2 u 1 kombinacije
Dodatni vjetar u leđa im daje i činjenica da su sport i prehrana spoj koji je danas jednako važan kao sport i rehabilitacija, ili kao sport i psihologija. Pa zašto onda ne bi bio trener i fizioterapeut, ili trener i psiholog? Taj dio odgovornosti ipak nitko neće preuzeti. Ali, napisati individualni plan prehrane za mršavljenje je nešto što se može bez problema. Ne možeš pogriješiti, malo voća ili jaja za doručak, piletina i riža za ručak, piletina i posni sir za večeru i eto uspjeha. Manje kalorija, manje ugljikohidrata i kilogrami padaju bez problema, a vježbač je presretan jer je napokon uspio u onome što je toliko želio. Zatim svoj uspjeh podijeli s prijateljima na društvenim mrežama, a uz metodu usmene predaje dolazi do stvaranja novih žrtava ove moderne 2 u 1 kombinacije. Sve navedeno izgleda tako idealno, zar ne? U čemu je onda problem i što je tu loše?
Loše je skoro pa sve. Znanost o hrani je nešto o čemu se uči dugo, temeljito i predano, ali u točno definiranim akademskim institucijama. Međutim, to nije isto mjesto na kojem se školuju treneri. Osobni plan prehrane nije samo različita količina riže i piletine, već čitav niz faktora koji uključuju osobna iskustva i mogućnosti organizma prilikom primjene hrane i obroka. Tu je i stil života te naposljetku bolesti i poremećaji, a pri čemu se prodajom trenerovog osobnog plana krajnjeg potrošača neistinito informira o tome što takav plan uistinu jest.
Također, krajnji korisnik usluge dobiva potpuno krivi dojam o kvalitetnoj prehrani, a onda s vremenom zazire i od same ideje o promjenu stila života. Jelovnici su krivo napisani i nedostatni su za unos bitnih nutrijenata. Također, mršavljenje je stavljeno u prvi i jedini plan, a nitko ne daje odgovore na pitanje što i kako dalje i ima li uopće dalje.
Loše je to što krajnji korisnik ne nauči ništa novo o hrani i što jelovnik 'izdržava' kao što izdržava trening. Loše je to što su takvi jelovnici u krajnjoj liniji opasni za zdravlje kod većine osoba, a posebno kod onih koji su na rubu zdravstvene ugroze. Loše je to što nema nikakve odgovornosti kada stvari krenu u krivo, a sve zbog neadekvatnog režima prehrane. Loše je što se kod krajnjeg korisnika stvara dojam da neka hrana deblja, a neka ne deblja. Loše je što se nepotrebno u svakodnevnu prehranu uvode nelegitimno preskupe namirnice koje su netipične za naše područje, a stječe se i dojam da je dobra i kvalitetna prehrana skupa. Na kraju, vježbač shvati da to sve nema smisla i jednostavno odustane od svega pa često i od vježbanja. U ovoj kombinaciji ekonomska dobit i brzi efekt se stavljaju u prvi plan, a ne razmišlja se dugoročno. Ne razmišlja se ni o posljedicama na mentalno i fizičko zdravlje, a to je najgore od navedenog. Vjerovali ili ne, spoj svega navedenog je dozvoljen tj. nije zabranjen zakonom pa je samim time i dopušten.
Potrebno je snositi posljedice
Ako pogledamo malo detaljnije vidimo da se iznimno rijetko pojavljuje kombinacija liječnika i nutricionista. Takav spoj je puno prirodniji, ali ga nema. Također, ne postoji ni spoj nutricionista i trenera. Neke struke su same po sebi odgovorne i u konačnici dovoljne pa nemaju potrebu za čudnim integracijama. Svaka struka je zanimljiva i izazovna, može se razvijati i unapređivati, a svaki pojedini sudionik može doprinijeti razvoju
Pokušavajući se izdvojiti iz mase na neprimjerene načine poput ovoga u konačnici govori o sebi i svojim (ne)sposobnostima, a to će s vremenom shvatiti i krajnji korisnik. Ako smo pri tome ranili sebe ništa nije sporno, ali ako pri tome naštetimo nekom potpuno nevinom pojedincu, a sve zbog osobne promocije i ekonomske dobiti potrebno je snositi posljedice. Potrošač potpuno opravdano očekuje da ono što kupi i plati nešto i vrijedi. U ovom slučaju potrošač je na skliskom terenu, i to mu mora biti jasno jer ovaj 2 u 1 paket ne vrijedi za ono pod čim se prodaje. Kao što nama nutricionistima ne pada na pamet sugerirati koliko čučnjeva, sklekova ili trbušnjaka netko treba napraviti te koje lijekove treba piti, tako se ni ova tema nije trebala obraditi jer za time nije trebalo biti potrebe.
Razgovor o hrani za vrijeme vježbanja nužan je i nije sporan, kao ni razgovor o zdravlju i sportskim ozljedama. Na trenerima je velika odgovornost i obaveza da vježbača usmjere, da objasne ono što dobro znaju. Važno je da shvate prirodu ozljede koju je dijagnosticirao i tretirao liječnik te je pravilno trenažno isprate u skladu s pravilima sportske medicine. Važno je da shvate i prepoznaju koje pogreške vježbač radi u prehrani i da ih trenažno isprate nakon što ih je tretirala za to stručna osoba - nutricionist.