- Ova biciklistička traka nema niti početak, a ni kraj. Može se reći da je ova nova staza zapravo otok, govori Davorin Belamarić, inače strastveni biciklist i član Sindikata biciklista.
U Deželićevoj smo, ulici oko koje se zadnjih tjedana lome komplja, nakon što se u njoj na nogostupu iscrtala nova biciklistička staza. Zbog toga su s nogostupa izmještena parkirališta za automobile i pomaknuta na kolnik, kojim sada zbog toga vozači prometuju u dvije umjesto u dosadašnje tri trake.
Zbog toga je Deželićeva zakrčena automobilima i njome se vozi u kolonama, posebno tijekom jutarnjih i popodnevnih gužvi. Nas međutim sada zanima biciklistička staza. Testirali smo je kako bi utvrdili ima li ona smisla i što sve nedostaje da bude u potpunosti funkcionalna.
Prvi i najveći problem, jasno nam je odmah je to što nije dobro povezana s drugim biciklističkim stazama u središtu grada. Naime ako Deželićevoj na biciklu prilazite sa zapada prva biciklistička traka koja joj je najbliža nalazi se u Ulici Republike Austrije. Kako bi od tamo prišli Deželićevoj ulici, građani prvo moraju sići s bicikla, prijeći pješački prijelaz, a onda nastaviti vožnju kolnikom kako di stigli do nove staze.
- Ovo je najbliža staza koja bi trebala biti povezana s prilazom Deželića. Uz pješački prijelaz trebalo je iscrtati i biciklistički prijelaz. Kontinuitet biciklističkih staza koji postoji u pravilniku o biciklističkoj infrastrukturi u gradu Zagrebu nije osiguran, govori Belamarić.
Na istočnoj strani Deželićeve ulice biciklistička traka također nije dovršena, odnosno na kraju ulice s nje nema smislenog prijelaza na staze na obližnjem Zelenom valu.
- Najbolje i najbliže što imamo je traka na Zelenom valu. Radimo puno cesta, a jako malo mostova. U Zagrebu je biciklistička mreža nepostojeća, govori nam Davorin Belamarić.
Na početku staze čini se da će prolazak biciklom po stazi biti lagan i postupno neometan. Međutim puno ovisi od parkiranih automobila. Iako su parkirališta iscrtana tako da ne smetaju biciklistima tzv rubnici odnosno fizičke barijere koje bi dodatno ograničila vozače, ne postoje.
Naime kako automobili svojim krajem vire na kolnik, svatko sa većim automobilom prirodno parkira više na nogostup a onda automatski viri na stazu pa takve biciklisti moraju zaobilaziti i prelaziti na pješačku stazu.
- To je onaj mentalitet "je, a gdje da ja parkiram". Ovo se vozilo parkiralo korektno, pokušalo je što više mjesta ostaviti na stazi ali jednostavno je predugačko za ovo parkiralište, rekao je Davorin pokazujući automobil koji poput barikade strši na stazi.
Još jedan problem, makar privremeni su kante za otpad. One su dosad u većini slučajeva bile postavljene na nogostup i smetale su prolaznicima. Trenutno su premještene uz drvored u ulici i ne smetaju nikome, ali po novim pravilima Čistoće uskoro bi se mogle preseliti u veže. Dotad poneka zaostane na stazi i predstavlja dodatnu prepreku biciklistima.
- Mi smo čak jednom radili fotomontažu kako jedan kontejner stoji na pješačkoj stazi. Što se onda dogodi? Netko bi prišao i maknuo ga. Ali što bi bilo kada bi stajao na biciklističkoj traci? Taj bi tamo bi ostao stajati godinama, govori Davorin.
Nakon križanja Primorske ulice s Deželićevom, na prostoru ispred crkve, biciklistička se traka drastično širi. Pješačka staza na toj dionici smanjena je na 1, 40 metara širine dok je biciklistička traka proširena na 1,90 metara širine. Minimalni i najčešće korišteni propisani standardi za biciklističke trake su širine 1,50 metara.
Na toj dionici ispred crkve sv. Blaža smanjena širina pješačke staze, zaključujemo, može utjecati na protočnost prometa. U vremenu jutarnjih i poslijepodnevnih sati kada svi odlaze ili dolaze s posla tamo nastaje gužva. Pješaci, kada je staza puna ljudi, ne paze kud hodaju, a bogme ni biciklisti koji jure, a dodatni je problem i kanta za otpad koja je smještena uz zgradu na sjevernoj strani pješačke staze. Pomalo kaotično, komentiramo.
Najveći problem za promet ove ulice ipak stvara dječji vrtić. Zbog roditelja koji okupiraju kolnik pod upaljenim žmigavcima koče se automobili ali i biciklisti ovdje moraju znatno usporiti. Kako nam je i sam ravnatelj vrtića rekao, na tom potezu postoji strah od naleta biciklista na djecu koja izlaze ili ulaze u vrtić. Zbog toga je ispred vrtića brzina za bicikliste ograničena na 5 kilometara na sat. To ograničenje ocrtano je na asfaltu unutar biciklističke trake, ali nije najbolje vidljivo i stoga je nespretno rješenje.
- Mislim da bi tamo trebalo razmisliti da se možda u dužini od pedesetak metara prekine biciklistička staza i umjesto nje definira pješačko-biciklistička staza. Po pješačko-biciklističkoj stazi se bicikli i dalje mogu slobodno kretati, ali moraju računati na pojavu pješaka kojima moraju uvijek dati prednost. Mislim da bi se time bolje naglasilo da se u tom području nešto dešava i da je potreban poseban oprez. U svakom slučaju bolje nego oznaka 5 na stazi koju mnogi neće shvatiti ozbiljno, smatra Belamarić.
Još jedna stvar prijeti sigurnosti biciklista ali pješaka u Deželićevoj. Riječ je o terasama kafića. Iako one fizički ne blokiraju stazu, oko njih je gust "promet". Konobari, radeći svoj posao svakoga trenutka mogu izaći na stazu koju moraju prijeći da bi gostima odnijeli piće, a isto tkao i sami gosti kad dolaze ili odlaze s terase moraju zakoračiti na stazu. Trenutak nepažnje ovdje je dovoljan da dođe do sudara.
- To je vrlo česti primjer u gradu Zagrebu. Ljudi koji su u kafiću žele se opustiti i nije im problem da im biciklisti stalno prolaze. Konobar se također mora koncentrirati na svoj posao. Najbolje bi rješenje bilo da se biciklistička staza napravi tako da zaobilazi terasu sa strane gdje je kolnik. Terasa se malo pomakne prema nogostupu da tako ostavi prostora na kolniku za prolaz biciklista, no, time se onda žrtvuje parkirno mjesto, objašnjavam nam naš testni vozač
Za bicikliste je ipak veći problem činjenica što se roditelji moraju zaustaviti uz cestu, tamo ostaviti automobil na par minuta te tako stvoriti prometni kaos nego što je manjak jedne kolničke trake. Kako kažu, promet se ionako sužava iz Deželićeve ulice prema ostalima.
- Ljudi koji voze auto su dosta ljuti na ovo što se napravilo u ovoj ulici. Jer svaka promjena koja se započne dirati uz prostor auta njih jako iritira. A što će tek biti kad se jednoga dana krene u ozbiljnija pitanja kao na primjer da li nam na zelenom valu doista trebaju tri trake?
Belamarić je u konačnici zadovoljan. Svaki metar biciklističke staze u gradu za bicikliste je napredak, a izvedena je solidno. Glavna zamjerka ostaje: kao i većina drugih, ni ova staza nije dobro povezana u cjelinu.