Zbog otvaranja dvije nove skupine u Dječjem vrtiću Utrina, djeca s poremećajem iz autističnog spektra od iduće godine mogla bi biti premještena u neadekvatne prostorije, što bi za senzorno izuzetno osjetljivu djecu bio velik napor, a donijelo bi i moguće rizike, upozoravaju roditelji i stručnjaci.
Naime, u novom prijedlogu Grada vrtić Centra za autizam bio bi preseljen iz lijevog u desno krilo Dječjeg vrtića Utrina. Kabinet za primijenjenu analizu ponašanja (i senzornu integraciju) bio bi previše udaljen od djece i dnevnih boravaka. Trošilo bi se vrijeme stručnjaka na odvođenje i dovođenje djece, i to po preuskom hodniku. Logoped i likovni terapeut bili bi u prostoru kraj kuhinje, gdje uopće nije predviđeno da budu djeca jer se odande čuje buka i premještanje lonaca. Nacrtom redovnog vrtića predviđeno je da tamo budu tehničke službe, a ne djeca. Djeca iz Centra bi se kretala uskim hodnikom na terapije (logoped, likovni, ABA terapeut) te bi se često trebali mimoilaziti s kuharicom s kolicima pri distribuciji obroka. U neposrednoj blizini je i garderoba za djelatnike DV Utrina oko kojeg bi se također odvijalo kretanje.
Najranjivija populacija
"To su djeca s teškim stupnjem invaliditeta i specifičnim potrebama. Radi se o najranjivijoj populaciji koja je predugo čekala, šutjela i trpjela uvjerena u pravednost sustava i države. Više nema mjesta riječima ‘bit će‘, ‘samo što nije‘. Nastojanje za izbacivanje iz prostora u koji je Centar za autizam preseljen prije skoro tri godine je krajnje bezobzirno, diskriminirajuće, nehumano i bezobrazno, uz kršenje svih prava te djece. I djeca s invaliditetom su zagrebačka djeca", navodi Lidija Blažević iz Sv. Nedelje, čija 5-godišnja kći Beata pohađa utrinski vrtić Centra za autizam.
Frustrirana je zbog odluke o preseljenju i smatra da je donesena na štetu djece iz Centra, s čime se i ostali roditelji slažu.
"Priče o adaptaciji - bajke"
Njezina kći u vrtić Centra odlazi četiri dana tjedno, a peti dan ide na tri sata u redovan vrtić blizu obiteljskog doma u Sv. Nedelji.
"Naša djeca nisu koferi pa da ih se može seliti kako tko poželi. Radi se o senzorno osjetljivoj djeci kojoj prostor mora biti prilagođen. Struka je pročelniku rekla da je desno krilo po pedagoškim standardima, ali ti standardi nisu isti za djecu u autističnom spektru. Govorili su o nekakvoj adaptaciji i prilagodbi, a mi se godinu i pol natežemo oko ograde oko vrtića i moje dijete je izašlo u dvorište manje od deset puta u godinu dana jer ih rehabilitatori ne mogu loviti okolo", kaže gospođa Lidija.
Pojasnila nam je kako su prije više od godinu dana edukacijski rehabilitatori Centra zatražili postavljanje ograde u prostoru dvorišta koje dijele s DV Utrina, kako bi djeca mogla izlaziti u dvorište bez opasnosti za sebe i djecu iz redovnog vrtića. Kurikulumom za predškolski program CZA predviđene su organizirane aktivnosti u dvorištu vrtića za djecu predškolskog programa CZA i djecu iz DV Utrina. No, dvorište je veliko i nepregledno te edukacijski rehabilitatori i odgajatelji ne mogu na tolikom prostoru kontrolirati djecu koja su sva različita i s različitim potrebama. Ta ideju u DV Utrina nije naišla na odobravanje i otad, unatoč dopisu roditelja i prema Gradu, nema pomaka.
"Zbog svega toga mislim da su priče o adaptaciji bajke", otvorena je gospođa Lidija, koja je nedavno kao predstavnica roditelja bila na razgovoru kod pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Luke Juroša.
"Na sve argumente koje smo iznijeli češkao se po glavi i rekao: ‘Ja moram misliti i na druge roditelje‘. Rekla sam mu da moje dijete nema tko drugi čuvati, čak se ni nitko iz obitelji ne bi usudio. U ovom trenutku 25 djece u autističnom spektru čeka upis u vrtić u Centru. Odbijeni su u drugom sustavu. Gdje će oni?", govori i dodaje da je za autista godina bez stručne podrške duga kao stoljeće. Smatra da je sramota da je Grad Zagreb osnivač Centra za autizam, a njihov vrtić nema svoj objekt već 40 godina.
Inače, vrtić Centra za autizam je prekapacitiran i svake godine dio djece ostane neupisan, a dio je upisan po samo nekoliko dana u tjednu. To su djeca koja nemaju druge opcije, jer nisu za redovan vrtićki program.
Žarka Klopotan, ravnateljica Centra za autizam, rekla je da im selidba prostorija predškolskog odgoja predstavlja velik problem. Objašnjava da se ne žale po pitanju kvadrature nego da prostor nije prilagođen njihovu radu.
Centar je dobio te prostorije u utrinskom vrtiću prije dvije godine kad su izmješteni iz Osnovne škole Nad lipom gdje su bili više od 30 godina.
"Dolazak u lijevo krilo utrinskog vrtića bilo je dobro rješenje. Došli smo u nadi da smo našli svoj mir, još nismo ni uredili sve prostorije do kraja, a sad smo tjeskobni što će se dogoditi. Nekome sa strane možda nije jasno u čemu je problem, misle da je to samo selidba slijeva nadesno, no to nije nimalo jednostavno. Za naše štićenike potrebna su posebna arhitektonska rješenja. Nama taj prostor nikako ne bi bio dobitak za rad i potrebe koje imamo", rekla je ravnateljica Klopotan i dodala da je svima poznato da je velik broj djece koja se trebaju upisati u jaslice i vrtiće i grad iznalazi rješenja za situaciju.
Prilagođeni program
"Razumijem da i drugi imaju potrebe, ali i mi imamo potrebe. Mi svuda imamo prostorne teškoće, ne možemo obuhvatiti svu djecu. Sustav, stvarnost, provedba, reakcija, akcija na terenu ne prate u dovoljnoj mjeri ono što je nama potrebno. Zaista trebamo više podrške, ali ne one deklarativne. Bez nje nikada nismo bili", iskrena je.
Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, potvrdio je da se razmišlja o preseljenu prostorija Centra za autizam.
"Razmatramo mogućnost zamjene prostorija, odnosno dvaju krila objekta, koje koriste Dječji vrtić Utrina i Centar za autizam, čime bi se postojeći kapaciteti vrtića povećali za dvije skupine. Projekt je trenutno u razradi, a u njegovu sklopu preduvjet je da se djeci uključenoj u Centar za autizam osiguraju svi propisani uvjeti. Ukoliko analiza pokaže da to nije moguće, projekt se neće realizirati", naveo je u izjavi.