Azerbajdžanska vojska gomila svoje snage u blizini granice s Armenijom te su iscrtali na vojnim vozilima ‘ratne oznake‘, odnosno simbole koji podsjećaju na ono što je činila ruska vojska prije invazije na Ukrajinu, kada je iscrtala na vojnim vozilima zloglasno slovo ‘Z‘. U slučaju Azerbajdžana, kako prikazuju snimke objavljene na društvenim mrežama, ukoliko su autentične, radi se o obrnutom slovu ‘A‘, odnosno ∀.
Čini se da obavještajni podaci iz otvorenih izvora, koje je s britanskim Telegraphom podijelio Centar za informacijsku otpornost (Centre for Information Resilience - CIR), potvrđuju armenske tvrdnje da se Azerbajdžan sprema za rat, piše britanski konzervativni dnevnik.
Uz pojačane aktivnosti u azerbajdžanskim bazama, CIR navodi da je također otkrio porast broja letova između Azerbajdžana i vojne zračne luke u Izraelu, zemlje koja je jedna od njegovih saveznika, te opiranja vojnim manevrima Irana, koji je saveznik Armenije. "Moguće je da su ovo rutinski manevri, no analiza drugih dostupnih podataka otvorenog izvora može dalje ukazivati na vojno jačanje", kaže Kyle Glen, istražitelj CIR-a.
Obrnuto ‘A‘ i stilizirano ‘F‘
Azerbajdžanski vojni simboli su, uz obrnuto ‘A‘, i stilizirano ‘F‘ i uglavnom su iscrtani na vojnim pješačkim kamionima i oklopnim transporterima.
Azerbajdžan nije objasnio te simbole, no ruska vojska koristila je simbole ‘V‘ i ‘Z‘ kao identifikatore borbenih jedinica prije nego što je izvršila invaziju na Ukrajinu u veljači prošle godine. Osim toga, kao i u Rusiji, azerbajdžanski nacionalisti također su usvojili te vojne oznake kao logotipe. Za armensku vladu, namjere Azerbajdžana su jasne. "Zabrinuti smo da bi mogao započeti novi rat ili barem povećanje agresije velikih razmjera", rekao je Vahan Kostanjan, zamjenik armenskog ministra vanjskih poslova. Azerbajdžan je to još ranije demantirao, no tamošnje ministarstvo vanjskih poslova nije odgovorilo na zahtjev Telegrapha za komentar.
Fokus gomilanja snaga je granično područje oko Nagorno-Karabaha, sporne planinske visoravni oko koje se Azerbajdžan i Armenija spore te povremeno vode borbe i ratuju od raspada Sovjetskog Saveza 1991. U petotjednom ratu 2020. ubijeno je oko 7000 ljudi. Azerbajdžan je u sukobu porazio Armeniju, prvi put upotrijebivši turske bespilotne letjelice, prije nego što je, kao saveznik i svojevrsni zaštitnik, odnosno jamac sigurnosti Armenije, reagirao Kremlj i nametnuo prekid vatre.
No, analitičari smatraju da, s obzirom da je Moskva sada okupirana svojom invazijom na Ukrajinu i pojačanim zapadnim utjecajem na Južnom Kavkazu, azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev sada želi dovršiti svoju životnu ambiciju istjerivanja svih etničkih Armenaca iz regije Nagorno-Karabah. "Nalazimo se na opasnoj točki i samo smo nekoliko koraka udaljeni od novog sukoba", kaže Thomas de Waal, viši suradnik u think tanku Carnegie Europe.
Rat u Ukrajini narušio je tradicionalne saveze, uzdrmavši ionako nestabilan Južni Kavkaz. Rusija je bila najvažniji saveznik i poslovni partner Armenije te je figurirala kao jamac armenske sigurnosti. Prema mirovnom sporazumu iz 2020. kojim je zaustavljen rat, ruski vojnici dobili su mirovnu ulogu, a Kremlj drži jednu od svojih najvećih prekomorskih vojnih baza izvan Gjumrija, drugog najvećeg armenskog grada.
Armenija okreće leđa Kremlju
No, Armenija je nedavno otvoreno optužila Kremlj da ignorira azerbajdžansku agresiju jer nije podržala njegovu invaziju na Ukrajinu te je prebacila svoj diplomatski fokus na Zapad. Premijer Nikol Pašinjan izjavio je da se Armenija više ne može osloniti na Rusiju kada je njezina sigurnost u pitanju te da je bila strateška pogreška što je zemlja svoju sigurnost prepustila isključivo Moskvi, koja sada ima svojih problema. Također je poslao svoju suprugu u Kijev ovog mjeseca s humanitarnom pomoći i ugostio je američke vojnike na vojnoj vježbi, što je razbjesnilo Kremlj.
Rusija je nedavno pozvala na razgovor armenskog veleposlanika kako bi mu izrazila "oštar" prosvjed zbog niza "neprijateljskih koraka" armenske vlade. U priopćenju, rusko ministarstvo vanjskih poslova navelo je kao te korake odluke Erevana da pristupi Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) - koji je za Vladimira Putina podignuo uhidbeni nalog zbog ratnog zločina ilegalne deportacije stotine djece iz Ukrajine - da bude domaćin vojnih vježbi sa SAD-om i posjet Ukrajini supruge armenskog premijera kako bi dostavila humanitarnu pomoć.
Armenija se tako sada polako okreće drugim zemljama, a ponajviše Francuskoj s kojom ima tradicionalno dobre odnose. Erevan je čak prošle godine zamolio službeni Pariz, točnije predsjednika Emmanuela Macrona, da posreduje u armensko-azerbajdžanskom sukobu - na užas Moskve. De Waal smatra da je armenski diplomatski zaokret razumljiv. "Ako vas Rusija ne štiti, koja je korist od odnosa?".
No, ako je rat u Ukrajini bio katastrofa za odnose Armenije i Rusije, bio je velika blagodat za Azerbajdžan, koji je povećao svoje isporuke plina Europi. Čelnici Europske unije odletjeli su u Baku kako bi se rukovali s Alijevom i poželjeli dobrodošlicu azerbajdžanskim diplomatima u Bruxellesu, što im je znatno otežalo da ga obuzdaju. Azerbajdžan je također obnovio svoje narušene veze s Rusijom, kupujući dodatni ruski plin kako bi dopunio svoje isporuke EU-u.
Još jedna velika glavobolja, kažu analitičari, jest da bi svaki potencijalni novi rat oko Nagorno-Karabaha mogao imati šire implikacije i učiniti ga eksplozivnijim od rata 2020. Kao i Izrael, Turska je saveznik Azerbajdžana, a Pakistan je dobavljač oružja. Armenija je razvila savez s Iranom, iako je inzistirala da to nije vojni savez, a oružje kupuje od Indije.
Stanovništvo bez osnovnih potrepština
Tijekom proteklih nekoliko godina raste pritisak oko Nagorno-Karabaha. Redovito se zbivaju smrtonosni okršaji duž granice, no sukob je sada fokusiran na Lačinski koridor, dio prometnice dug 30-ak kilometara, koji povezuje kopnenu Armeniju s planinskom visoravni. Od prosinca, Azerbajdžan blokira koridor. Najprije je u tu svrhu koristio civilne prosvjednike za zaštitu okoliša, a zatim je postavio blokadu koja sprječava čak i konvoje pomoći da dođu do grada Stepanakerta, a sve to ravnodušno promatraju ruski vojnici.
Otprilike 120.000 etničkih Armenaca živi na ovoj planinskoj visoravni, u i oko Stepanakerta, koji je sada odsječen pa stanovništvo nema pristup osnovnim namirnicama poput hrane i lijekova, a golemi su problemi vezani i uz opskrbu energijom.
Luisine, koja živi u Stepanakertu, kaže da su kruh, meso i medicinske potrepštine strogo ograničeni te da su se ljudi vratili na oblik egzistencije iz srednjeg vijeka. "Kruha nema već tri dana", rekla je ona telefonom, budući da novinarske ekipe nemaju pristup tom području. "Kada hodam ulicama, čujem djecu kako mole svoje majke za hranu i kako njihove majke plaču jer nemaju odgovor". Trgovine u Stepanakertu su uglavnom prazne, a poljoprivrednici osnovne proizvode na tržnicu nose pješice ili prevoze na magarcima i kolima.
Armenska vlada optužila je Azerbajdžan za genocid, a Baku tvrdi da je postavio blokadu kako bi zaustavio krijumčarenje oružja i ponudio alternativnu rutu za dolazak do grada.
Za Anjeliku, koja također živi u selu nekoliko kilometara od Stepanakerta, jasno je da je novi rat neizbježan. Kaže da je Azerbajdžan želi otjerati iz njenog sela, a njezin sin je unovačen u lokalnu etničku armensku vojsku. "Stvari su strašne. Jako loše", rekla je, inzistirajući na tome da neće otići. "Nema više ničega, nema maslaca, soli, žitarica, povrća ili sredstava za higijenu. Ništa", kaže Anjelika.