Bilo bi komično, kao što je to vrlo često s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, da nije tragično, kao što je to ovih dana u Srbiji.
Građani Srbije sleđeni su od dva uzastopna masakra u 48 sata, a njihov predsjednik za to vrijeme rastapa se od patetike i preglumljivanja, unoseći u traumatizirano, depresivno društvo još više nemira, zlobe i nesigurnosti.
Političar koji je nastao i napredovao na pucanju i zveckanju oružjem, i sva ta desetljeća preživljavao isključivo na militarizaciji i od militarizacije društva, takav lik ni ne može imati drugo rješenje od - još više oružja i još snažnije militarizacije.
Tobožnje "potpuno razoružanje" i (u isto vrijeme) "po jedan policajac u svakoj školi", to je Vučićevo "rješenje"...