'Već imam 33 tisuće ulagača koji bi u Liberland htjeli investirati milijune dolara'

Nisu prošle ni tri minute kako smo izašli iz automobila i pješice krenuli po dugom, ravnom nasipu probijenom ravno kroz srce Baranje, a pred nama se odnekud stvori džip granične policije.

Dok izlazi sa suvozačkog sjedala, policajac nas ljutito promatra.

- Kuda?

- Prema Liberlandu, naravno.

Srijeda je, kasno poslijepodne, vruć je dan, a mi prašnjavi i ljepljivi. Nalazimo se u poplavnom području uz sami Dunav, nekoliko kilometara od Zmajevca, a svuda oko nas gusta šuma ograđena ogradom. Nasip, ili kako ga ovdje zovu, bent, dio je, kažu nam, međunarodne biciklističke staze prema Crnom moru i prolazi ravno kroz lovno područje. Granica sa Srbijom udaljena je samo pet kilometara.

Odgovor se policajcu nije svidio.

- Kakav jebeni Liberland, jeste li vi normalni? - bijesan je. Stane pred nas i naređuje: gasi kamere, mikrofone, diktafone, puštaj sve iz ruku.

- Pa Liberland, čuli ste sigurno, onaj komad zemlje koji nije ni hrvatski ni srpski, a onda je došao onaj Čeh... - pokušamo objasniti.

- Ni koraka dalje. Ovdje je bio rat, ljudi su ginuli, a sad se pojavio taj neki Vit Jedlička i kaže da je to njegovo - riba nas policajac i uzima nam osobne iskaznice. Slijedi 45 minuta identifikacije, telefoniranja s nadređenima, kratkih obavijesnih razgovora i diskusija. Što ovdje radite, koje su vaše namjere, otkud vam informacije?

Uhićeni nismo, ali posve je jasno, priča o Liberlandu ovdje više nikome nije smiješna.

Najmanje policiji.

Ali vratimo se načas u prošlost, 13. travnja 2015., točno godinu dana prije ovog susreta s graničarima. Na taj dan je na engleskom i češkom službeno objavljen neobičan proglas.

Međunarodni zakoni

“Mi, članovi Pripremnog Odbora države Slobodne Republike Liberland dajemo sljedeće priopćenje: Temeljem prava na samoodređenje, prava na otkriće i samoupravu proglašavamo postojanje Slobodne Republike Liberland, slobodne i nezavisne zemlje. Kao takva Republika Liberland ima puno pravo da se brani, sklapa mir, stvara saveze, trguje i uživa u svim pravima koje imaju i ostale slobodne države. Kao članica obitelji svjetskih nacija obvezujemo se pridržavati svih međunarodnih zakona koji spajaju sve postojeće države na svijetu.”

I tako je počelo, ovim proglasom Vit Jedlička, živopisni 32-godišnji češki političar blage naravi, ali tvrdoglav k’o mazga, uvjereni euroskeptik i libertarijanac, osnivač stranke Slobodni građani i udruge Reforme, borac protiv poreza i državne birokracije ostvario je svoj san.

Postao je prvi predsjednik Liberlanda.

I posve je jasno zašto time strašno nervira hrvatsku policiju. Liberland je osnovao na najgorem mogućem mjestu za njih, na pretežno šumovitom komadu zemlje od kakvih sedam kvadratnih kilometara, formalno smještenom unutar srpskih granica, ali na hrvatskoj strani Dunava.

Katastarski zemlja pripada Srbiji, ali ovdje nam kažu da se u njihovim uredima više ne može dobiti službeni izvadak te katastarske čestice. Njime sada, barem dok se spor Hrvatske i Srbije ne riješi, upravljaju naši policajci.

Lokacija na kojoj je Liberland proglašen ima oblik suze, i iako je u početku bizarni Jedličkin proglas izazivao suze od smijeha, 365 dana kasnije, točno na prvu godišnjicu, hrvatska policija najradije bi zaplakala od muke.

- Znate li vi koliko problema imamo zbog tog Jedličke i njegovog glupiranja - pita nas policajac, sad već vidno mirniji pa nam pokuša objasniti kakav kaos je nastao.

Otkako je Jedlička proglasio svoju mikronaciju, ovaj zaboravljeni komad šume uz Dunav dospio je u sve hrvatske i srpske medije, a i u mnoge svjetske, pa čak i one najuglednije poput New York Timesa. Ubrzo se pretvorio u atrakciju pa se sada svako toliko na njemu zateknu turisti, znatiželjnici, hipiji, ekscentrici svih vrsta pa i sam Jedlička koji je zbog toga dvaput uhićen.

Granična policija zbog toga ima pune ruke posla, dosad je uhićeno kakvih 40-ak ljudi, a svaki od njih dobio je kaznu od 2500 kuna.

Sve su to ilegalci

Spor dviju zemalja nije riješen, ali zakon je jasan - svatko tko dođe na teritorij Liberlanda koji lokalci ovdje desetljećima znaju pod imenom Gornja Siga, ilegalno je prešao granicu.

- Liberland ne postoji, do njega ne možete, ako vas uhvatimo opet uhitit ćemo vas zbog ilegalnog prelaska granice. I ne zamjerite nam na bijesu, malo prije je ovuda kamperom pokušao proći neki poljski umirovljenik, jedva smo mu objasnili zašto ne može dalje. Zar doista želite da nas suspendiraju - pita nas policajac s kojim se na kraju pozdravljamo uz prijateljski stisak ruke.

Do tog trenutka već se spustio mrak, a od Jedličke, samoprozvanog predsjednika i osnivača Liberlanda, ni traga ni glasa. Čekamo ga od ranog poslijepodneva, već dobrih osam sati. U međuvremenu komuniciramo WhatsAppom.

“Zadržan sam na granici, radi provjere, ali optimističan sam”, javlja se predsjednik u egzilu našim pratiocima, lokalnim aktivistima Damiru Katušiću i Borisu Muhviću.

“Ovdje su svi prijateljski raspoloženi, mislim da neće biti problema”, javlja pola sata kasnije.

“Trenutno proučavaju pivo koje sam ponio sa sobom, ubrzo sam u Hrvatskoj”, piše sat kasnije.

A onda već opasno blizu ponoći stiže poruka: ne puštaju me u Hrvatsku, imam zabranu prilaska, prenoćit ću u Mađarskoj, pa ponovno pokušati sutra.

Predsjednik je tako, na samu godišnjicu Liberlanda, proglašen nacionalnom prijetnjom.

- Dobio sam službenu potvrdu u kojoj stoji da sam prijetnja ustavnom poretku i nacionalnoj sigurnosti - javlja mi Vit narednog dana, ovaj put iz Srbije, putem kriptirane Messenger aplikacije na koju su me uputili da je downloadam.

Nije paranoik po prirodi i ne traži probleme, ali sad mu je već sve sumnjivo.

- Mora da je riječ o nesporazumu jer ja u Hrvatsku dolazim sudjelovati na konferenciji o Liberlandu koju održavamo povodom prve godišnjice zemlje, na kojoj će sudjelovati ugledni gosti, od arhitekata do poslovnih ljudi. Želimo vam pokazati koliko bi koristi mogli imati od Liberlanda - kaže.

Međutim, to ovdje više nikome nije zabavno.

U čemu je točno problem?

Teritorij na kojem je samoprozvani Liberland nastao, kako su nam ovdje detaljno razjasnili, predmet je spora između Hrvatske i Srbije već puna tri desetljeća.

Problem je u Dunavu.

Od 19. stoljeća rijeka je bila smatrana prirodnom granicom između dvije zemlje, pa je njome iscrtana i ona prava. Kako je zbog krivudavosti Dunav bio teško prohodan, počelo se ispravljati riječni tok.

Pojednostavljeno, malo smo ga izravnali da bi bio plovan za velike brodove, ali zbog tih zahvata u prirodi, komadi našeg teritorija ostali su odrezani na srpskoj strani rijeke, a jedan maleni komad srpske zemlje, baš ovaj u obliku suze, ostao je kod nas.

Dunav više ne prati ucrtanu granicu, što za Jugoslavije i nije bio veliki problem, ali nakon Domovinskog rata dijelovi granice postali su sporni. Dok se ta situacija ne riješi, područjem Gornje Sige, potpuno neizgrađenim, osim jedne polusrušene lugarnice, upravlja naša policija.

Lugarnica bi, kaže Vit, trebala biti nova zgrada Vlade.

Google vidi sve

Legenda kaže kako je Jedlička do prvih informacija o Gornjoj Sigi došao nakon kratkog pretraživanja interneta.Bilo je naime dovoljno u Google upisati izraz terra nullius, što je latinski izraz za ničiju zemlju (na koju prema rimskom pravu pravo ima onaj tko je prvi zatraži) i nakon 30 sekundi googlanja na stranicama Wikipedije na popisu primjera takvih oaza, uz Svalbard, Grenland, Antartiku, Burkinu Faso i dijelove naše granice sa Slovenijom, može se pronaći i Gornja Siga.

- Mnoge akademske studije dokazuju da je ovo ničija zemlja - kaže mi Vit.

Citira studiju iz 2001. pod nazivom “Rat i mir na Dunavu” u kojoj stoji kako Hrvatska nije zatražila pripajanje Gornje Sige svojem teritoriju zadnjih 24 godine i aktivno je želi prepustiti Srbiji, koja je ne želi nazad.

Nema priznanja

- Samo 11 dana nakon proglasa Srbija se napismeno odreknula teritorija Sige, tako da nije istina da obje države potražuju ovu zemlju. Konvencija iz Montevidea iz 1933. u sebi sadrži internacionalni set pravila za osnivanje novih država koja detaljno slijedimo. Prijavili smo se za članstvo međunarodnim organizacijama, a zakoni su jasni i kažu da država može postojati čak i kad nije priznata u svijetu - govori Jedlička.

A točno to se događa Liberlandu. Od proglašenja ih nije priznala ni jedna država, nitko tamo ne živi, a Vit je na lokaciji bio tek dva ili tri puta, zbog čega je uhićivan. No to ga ne sprečava, kako mi objašnjavaju njegovi pristaše, da tihom diplomacijom pokuša izboriti priznanje. Jednom je tako pokušao pristupiti i ministrici Vesni Pusić, ali umjesto bilateralnog sastanka na vrhu, zaustavili su ga njeni tjelohranitelji. Za hrvatske vlasti Liberland je od početka službeno označen kao šala, medijski trik i provokacija na koju ni ne žele reagirati.

No pravne zavrzlame na stranu, što je zapravo Liberland, pitam Jedličku.

- Želimo da Liberland bude najslobodnija država u povijesti, i to ćemo postići odvajanjem vlasti i ekonomije. Najvažnija stvar oko Liberlanda je da smo uveli dobrovoljni porez. Naši državljani plaćat će samo za one stvari koje doista žele od države - odgovara mi.

Situacija je sljedeća: Liberland ima svoj grb i svoju zastavu, u žuto crnim bojama. Žuta boja, kaže mi Jedlička, označava slobodno tržište, a crna je boja pobune. Od prosinca imaju i privremenu vladu na čijem je on čelu, ali samo do prvih izbora.

Sva sredstva u riznici transparentna su i objavljena na službenoj web stranici Liberland.org, a riznica se puni donacijama. Imaju i valutu, zove se merit, i za jedan dolar zasad se može dobiti jedan merit. Ustav se piše, u digitalnom obliku dostupan je na web stranici Liberland.org, u open source formatu. Svi koji žele doprinijeti njegovom stvaranju mogu predložiti dopunu.

- U njega smo ugradili najbolje dijelove američkog i švicarskog ustava, a državni aparat će biti minimalan, samo diplomacija, osiguranje i pravosuđe. Ne planiramo poreznu oazu, ne zanimaju nas ekstremisti, borit ćemo se protiv narkotika i nismo novi slučaj Panama. Želimo biti utočište za ljude koji traže više slobode. Mi smo model države budućnosti, želimo biti primjer.

Dok komuniciramo, Vit je u Bezdanu, mjestu sa srpske strane granice i pozira nam za fotografije s prvim Liberlandovim proizvodom Liber Ale pivom. Jedan od organizatora konferencije u Hrvatskoj, Damir Katušić, objašnjava nam kako je to samo početak brendiranja. - Imamo kontakte s hrvatskim vinarima koji su vrlo zainteresirani za proizvodnju vina s Liberland etiketom. Prilikom organizacije ove konferencije uvidjeli smo turistički potencijal za ovaj napaćeni kraj u kojem je sva industrija izumrla, a mladi se iselili, kaže mi, dok uzaludno čekamo Vita da uđe u zemlju. Naime, mnogi su privatni hoteli popunili svoje kapacitete zbog ovog eventa, u planu je daljni razvoj turizma vezan uz Liberland, turističke ture, biciklijade, vinske rute...

- Ideja je nevjerojatna i za nju je zainteresiran niz ulagača. Želimo da zbog Liberlanda u ovaj zapušteni hrvatski kraj dolazi veliki broj turista, a vjerujte, interesa ima. Zar nije bolje da svi od ovog pokušamo živjeti - zaključuje Katušić, dodajući da ne postoji tvrtka iza Liberlanda i da su svi koji rade na ideji te nove državice obični volonteri. A koliko je interes velik, potvrđuje nam i sam Jedlička. Samo iz Hrvatske dobio je 1600 zahtjeva za državljanstvom.

- Imamo veliku dijasporu u vašoj zemlji - smije se.

Zahtjev za državljanstvom može se predati online putem njihove web stranice, a Jedlička kaže da su zaprimili oko 400 tisuća zahtjeva.

- Oko 90 tisuća ljudi iz cijelog svijeta ispunjava naše uvjete, oko 78 tisuća želi se u budućnosti preseliti ovdje, a oko 33 tisuća njih želi ulagati, od nekoliko stotina pa do nekoliko milijuna dolara - recitira mi statističke pokazatelje.

Planovi za budućnost još su ambiciozniji, predsjednik u egzilu ne planira stati, ne šljivi ni pola posto činjenicu da ih nitko nije priznao, a njega MUP istjerao iz Hrvatske. Niti je zbog toga ljut. Jedlička je izuzetno blag čovjek, ne živcira se što ga satima drže na granici, što je već dvaput prenoćio u zatvoru, što na kopno Liberlanda ne smije pristupiti.

Divni ljudi

Uvijek je nasmijan, ništa ga ne izbacuje iz takta, očito je da se u svemu ovom dobro zabavlja.

- Naše ministarstvo vanjskih poslova osniva Liberlandove urede u svijetu i do kraja ljeta imat ćemo ih u više od stotinu zemalja. Jedan od njih bit će i u Zagrebu. Da se razumijemo, izuzetno volim Hrvatsku, prekrasna ste zemlja puna prekrasnih ljudi. Da na našem zajedničkom putovanju nema ovih prepreka, puno više bi se zabavljali, kaže.

Prvi sljedeći korak je da Jedličkini odvjetnici isposluju skidanje zabrana ulaska u Hrvatsku, a onda kreće i obnova srušene lugarnice koja bi trebala postati prva zgrada Vlade. A onda i urbanistički razvoj.

Planovi postoje, i kreću se od ozbiljnih infrastrukturnih do utopističko-futurističkih vizija novog centra svijeta. Jedličku na kraju pitam je li požalio što se upustio u ovu avanturu?

- Nikako, vrlo sam sretan. Sada znam da se protiv trulog sistema ne možeš boriti, već moraš stvoriti svoj, bolji sistem i biti primjer. Naučio sam da što god radio u životu, moraš se zabavljati, a prepreke iskoristiti kao svoje prednosti. Hrvati i Srbi divni su ljudi koji vole slobodu i kao naši prvi susjedi, želim da budu prvi koji će nas priznati - govori. A onda može početi trgovanje - dodaje.