Prema pisanju Bloomberga, ambasadori zemalja Europske unije postigli su kompromis o novom paketu sankcija za Rusiju koji uključuje limit cijene na prodaju nafte trećim zemlja brodskim prijevozom, čime je proširena ideja zabrane osiguranja i drugih financijskih usluga kod transporta ruske nafte iznad određene cijene. Danas tijekom dana očekuje se formalna potvrda dogovora. Na raspravi ambasadora koja je trajala do kasno u noć navodno je otvoreno i pitanje posljedica na zemlje s velikim flotama za prijevoz nafte, a Grčka, Cipar i Malta izrazile su zabrinutost zbog sumnji u učinkovitost novog mehanizma sankcija, ali i njegovog šireg utjecaja. U izvještaju Bloomberga navodi se kako su izvori informacija zatražili da ostanu neimenovani jer su razgovori ambasadora bili tobože ‘privatni‘.
U kratkom razdoblju ponavlja se da se visoka politika poziva na ‘privatne razgovore‘ u stvarima koje ne mogu biti od višeg javnog interesa, što je vrlo neobično. U slučaju nepredviđenih posljedica sankcija neće imati probleme anonimni ambasadori nego pretežiti dio građana EU. Nedavno se također u pričama o prenošenju upozorenja Rusiji o katastrofalnim posljedicama upotrebe nuklearnog oružja također spominjala komunikacija ‘privatnim kanalima‘, a ostalo je nejasno zbog čega o takvom važnom pitanju formalno nisu komunicirali s ruskom stranom, putem diplomatskih kanala, visoki američki dužnosnici i(ili) odabrani predstavnici EU.
Bilo kako bilo, nakon sastanka nije poznato tko je točno inzistirao na aktiviranju limitiranja cijene na rusku naftu, iako će ta mjera vrlo vjerojatno drastično smanjiti dostupnost nafte za EU članice koje su se dogovorile oko tog oblika sankcija. U slučaju pada dostupnosti nafte na tržištu, građani i kompanije EU mogu očekivati dodatni rast cijene ključnog energenta. Zadnjih tjedana ta se cijena primirila na razini od oko 80-90 dolara, a članice Opec+ organizacije upravo se dogovaraju da smanje proizvodnju nafte kako bi podigli cijene iznova iznad 100 dolara po barelu te realizirali što ljepše profite, kao da već nisu zaradili enormne iznose zahvaljujući globalnom geopolitičkom sukobu.
Zbog odluke Opec+ organizacije, koja će, treba naglasiti, sama po sebi gurnuti cijenu nafte ponovo na razine iznad 100 dolara, američki dužnosnici već su obavili razgovore s predstavnicima domaće naftne industrije te im poručili neka smanje izvoz u Europu te počnu gomilati strateške rezerve jer će im u protivnom to naložiti Bijela kuća. To pak znači da će se EU vjerojatno suočiti i sa smanjenim isporuka nafte ne samo iz Rusije, nego i Sjedinjenih Država te će postati ovisni o novim, višim cijenama koje odrede arapske autokracije, što bi moglo pojačati inflatorni udar na stari kontinent. Koju razinu cijene nafte treba očekivati teško je procijeniti, ali moguće je da ona u EU bude puno iznad 100 dolara, i to uz nestašice.
U jednom trenutku činilo se kako je EU zbog realnih strahova pojedinih članica o produbljivanju energetskih problema odustala od mehanizma tzv. price capa (limita cijena) na naftu, ali je očigledno zbog eskalacije napetosti nakon Putinove objave mobilizacije i ukrajinskih vojnih uspjeha, dio donosioca odluka u EU procijenio kako je u obračunu s Rusijom potrebno riskirati produbljivanje energetske neizvjesnosti i nove cjenovne udare. Moguće je da dio donosioca odluka u žaru obračuna s Putinovim režimom nije pedantno analizirao sve moguće posljedice.
Jedan od limita akcije u kojem se određuje zabrana transporta sve nafte iznad određene cijene (govorilo se o 60 dolara za rusku naftu) jest čudan odabir timinga. Limit bi se mogao aktivirati usred zime kad su energetske potrebe najviše, te, ponovimo, nakon što će Opec+ donijeti odluku o smanjivanju proizvodnje te prije nego što Sjedinjene Države obnove strateške rezerve. Činjenica jest da američke strateške rezerve nafte (Stretegic Petroleum Reserve – SPR) na najnižoj razini od 1984. godine jer je Bidenova administracija već pustila na tržište oko 200 milijuna barela tijekom prošle godine u pokušaju umirivanja inflacije, što znači da su Amerikanci zadnjih tjedana iz rezervi oslobađali oko milijuna barela dnevno, a sada Opec+ najavljuje smanjivanje dnevnih isporuka za otprilike istu količinu. Matematika nije dobra za globalni odnos ponude i potražnje, osim kako nećemo svjedočiti dramatičnom usporavanju više velikih ekonomija, što je također loš scenarij.
Pri ovome treba primijetiti kako američki proizvođači tijekom Bidenovog mandata nisu toliko dizali cijene koliko oni iz Rusije, Kanade i Norveške te sada ne žele niti čuti za plasman u EU po cijenama koje im neće osigurati profite kakve očekuju, niti zbog EU namjeravaju dići proizvodnju odnosno smanjiti njezinu učinkovitost, o čemu su već izvijestili veliki globalni poslovni mediji.
Eksperti procjenjuju kako će ubuduće proizvodnja nafte u Sjedinjenim Državama rasti najviše pola milijuna barela dnevno, a još manje u 2023. godini, a treba i primijetiti kako su cijene nafte za vrijeme ‘ozloglašenog‘ predsjednika Trumpa bile 50 posto niže uz 50 posto višu proizvodnju. Bilo kako bilo, u ovom trenutku Sjedinjene Države imaju strateške zalihe nafte za 21 dan, te nije čudno da administracija kod domaćih naftaša inzistira na zaustavljanju izvoza, što se čini vrlo opasnim za EU koja uvodi limit cijena na rusku naftu, a ionako glavna energetska žrtva Vladimira Putina.
Ne smije se u ovom kontekstu zaboraviti kako EU ne stoji dobro ni po pitanju opskrbe plinom; Putin je zaustavio isporuke, a netko je izveo i diverzije na plinovodu Sjeverni tok, pa je već neko vrijeme jasno kako će buduće isporuke drugog ključnog energenta Europi također biti mizerne. EU nestašicu energenata zasada planira ‘riješiti‘ budućim porezom na ekstraprofite kompanija, što je neobično jer porez teško može riješiti nestašicu, a novac namaknut tim porezom moći će se redistribuirati ugroženim potrošačima tek naknadno. Situacija postaje vrlo komplicirana: otvara se, naime, pitanje hoće li u EU tijekom zime vladati ne samo nestašica plina, nego i nafte.
U druge nove mjere pojačanih sankcija Rusiji ambasadori EU dogovorili su ciljati niz pojedinačnih važnih osoba ili pravnih entiteta. Uz to, dodatno će se Rusiji onemogućiti pristup rezervnim dijelovima za zrakoplove, elektronskim komponentama te specifičnim kemikalijama. Postoje i neobični izuzeci u odnosu na ranije previđene sankcije. Primjerice, iz nepoznatog razloga isključen je prijedlog zabrane uvoza dijamanata iz ruskih rudnika tako što su rudarske kompanije jednostavno maknute s liste zabranjenih partnera. Tako ćemo imati neobičnu situaciju u kojoj će u EU zbog limita cijene za naftu vjerojatno rasti problemom s cijenama i opskrbom, a netko će mirno uvoziti ruske dijamante, iako je bilo koga teško uvjeriti da je ta luksuzna roba strateški presudna za život običnih građana te preživljavanje većine poduzeća.
Bilo kako bilo, EU nacije morat će mijenjati značajne dijelove zakonodavstva kako bi primijenile mehanizam limitiranja cijene na rusku naftu. Još ljetos pao je dogovor o zabrani osiguranja i financijskih poslova vezanih uz rusku naftu, a sada će tome biti priključena i zabrana brodskog prijevoza. Nisu poznati izračuni potencijalne štete za brodsku industriju. Sve te mjere ciljane zadržavanju ruske nafte na cijeni od 60 dolara bit će aktivirane 5. prosinca, što znači da bi Božić i Nova Godina mogli biti, recimo tako, energetski uzbudljivi.